Blogosfera Buntovnička pravila

Bonton na kupanju: plaža nije privatan stan!

Dođe tip iz grada gdje je smrdljiv i zagušljiv zrak, iz betoniranog središta i želi se nauživati svježeg zraka. Idemo na Mrežnicu napraviti roštilj. Skupi on ekipu, dođu motorizirani frajeri, sa hrpom alkohola, mesa i povrća i napravi se piknik.
Objava 13. srpnja 2019. 0 komentara 914 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Ljetovanje

Sezona je godišnjih odmora, što znači da je vrijeme za kupanje, sunčanje i ostale aktivnosti.  Voda je opće dobro, pa bez obzira radilo se o rijeci, jezeru ili moru, namijenjena je svima i moguće uzurpacije znače da je za vas kupanje na bazenu, ukoliko pretvarate prostor u privatno vlasništvo. 

Poanta je sljedeća: neki ljudi vole iz plaže napraviti privatan prostor, nagomilati gomilu bespotrebnih stvari i raširiti se kao da je plaža njihov stan. Ljudska sebičnost i egoizam nigdje ne dolazi do izražaja toliko kao na plažama. 

Postoji jedan lijep prostor na rijeci Mrežnici gdje se nalazi crkva i livada, a malo dalje je predivna rijeka Mrežnica. Da bi postojao kakav takav red, stavljen je znak zabrane za vozila, da se ne uništava livada. Ima prostora za parkiranje pred crkvom, no takozvani frajeri sjednu na motor i naprave reli po cijeloj livadi, ajde vozi brzo ako si frajer! Dođe tip iz grada gdje je smrdljiv i zagušljiv zrak, iz betoniranog središta i želi se nauživati svježeg zraka. Idemo na Mrežnicu napraviti roštilj. Skupi on ekipu, dođu motorizirani frajeri, sa hrpom alkohola, mesa i povrća i napravi se piknik. 

Nekoliko sati poslije. Hrpa smeća rasprostranjena je po livadi unatoč obližnjim kontejnerima. Neka frajerica je ostavila higijenski uložak, a frajer paketić kondoma. Vidim i što su jeli, po oglodanim kostima. Boce vina plutaju a lokalni pas njuši ostatke hrane. Nitko nije počistio, odlaze u svojim modernim automobilima, ostavljajući smrdljiv oblak dima i zgarište. Kad bi tako nešto netko napravio u njihovom dvorištu, zvali bi policiju. 

Druga situacija. Postoje dvije livade na rijeci Mrežnici u naselju koje se zove Bosiljevac. Na jednoj livadi je slobodan prostor za ljude koji žele dovesti pse, ali na drugoj je zabrana šetanja pasa da bi se ljudi mogli u miru kupati. To je za nas koji se ne želimo kupati s psima, ne želimo pseći urin na ručniku ni sažvakane sandale.

Hmm, ajde da vidimo što će se dogoditi. Sjedim ja na svom ručniku, taman sam izašla iz vode, kad dolazi frajerica sa psićem koji se uputi pravo na moj ručnik. Možda bi većina pogladila psića, no ja sam ustala i pokazala joj na znak prekriženog psa. Možda je gospodična slijepa ili ne zna čitati?

"Ali tek smo došli." ona se ispričava. "Pa nemojte tako."

"Tamo preko vam je livada za pse." - ne odustajem ja.

"Ali pas je čišći od ljudi."

"Mene to ne zanima. Postoje pravila i ovdje vam je znak postavljen s razlogom."

Uvrijeđena dama odlazi sa glavom spuštenom do poda.

Deset minuta kasnije dolazi druga ekipa. Tri frajera sa tri psa na uzici. Stali ispred znaka i diskutiraju. Proučavaju ga kao Hamurabijev zakonik, a onda putem kvoruma odlučuju da je bolje ići na drugu livadu. I odlaze.

Neki ljudi su pristojni i vole red i disciplinu, kao i ja. No neki se ne znaju ponašati ili su toliko razmaženi i bahati da se ponašaju kao da je rijeka ili more njihovo privatno vlasništvo. Naprave stan na plaži.

Jedno ljetovanje na Zrču je na plaži bio spektakularan prizor. Dođe hrpa mađarskih turista sa zdjelama veličine kotla i počne ih slagati po plaži. Moguće da je bila neka Udruga beskućnika koji su umirali od gladi, sudeći prema posuđu. I onda razvuku šator veličine onog na Rujan festu. I izvade tri suncobrana koja mogu izazvati pomrčinu sunca. Gledam ja, kuda da ja i suprug stavimo svoje ručnike. Zauzeli su 80% plaže. I stavili dva ogromna stolca u stilu Napoleona, da bi onda izvukli selfie štapove i slikali se. Kladim se da se more nije vidjelo od njihovog interijera.

No vrhunac nepoznavanja bontona se dogodio na rijeci kad smo ja i suprug sjeli na klupicu da pojedemo sendviče nakon kupanja. Sjedimo mi, kad dolazi tip s čekićem i čavlima. Da je rekao "oprostite, popravljam klupu", već bi bolje izgledalo, ali ne. Izvlači on svoj ratni arsenal, čučne pored klupice nasuprot nama i počne lupati čekićem. U prijevodu, maknite se, ja imam posla. Mi se pogledamo, pogledamo njega. On ima ogroman čekić i pogled tipa iz horror filma "Teksaški masakr s motornom pilom. "

"Pa, idemo mi u vodu. " rekoh ja, gutam zadnji zalogaj sendviča dok ovaj i dalje bjesomučno lupa po klupi kao da normu odrađuje. "Da se barem po prstu možeš udariti. " mislim ja, dok se odmičem na pristojnu udaljenost.

Bonton na kupanju je nešto za što mnogi nisu čuli. Bitno da je njima dobro. Stave ručnik tebi na glavu, iako imaju mjesta. Sjednu na stepenice gdje drugi ulaze u vodu. Bace praznu bocu u more neka pluta, ili izvrše veliku nuždu. Sve to more može podnijeti, prostrano je i veliko. Kao i ljudska glupost.

 

 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.