Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Buntovnička pravila

Ako ne počistite smeće nakon piknika u prirodi, to mnogo govori o vašem odgoju

Lako je biti osviješten i počistiti za sobom. No, ako idete na piknik i ostavite ostatke jela, plastične boce i limenke, to mnogo govori o vama. Pokazujete djelima da ste neuredni i sebični idiot kome je stalo samo do vlastitog zadovoljstva. Ako netko misli da je livada mjesto za rally i testiranje automobila, to također govori o njemu. Postoje ljudi koji ne mogu tri koraka napraviti bez automobila, parkirali bi ga ravno do vode kako bi mogli zaplivati sa vlastitog sjedala. Takvi su obično pretili i imaju zdravstvenih problema jer su zaboravili da imaju noge.
Objava 09. lipnja 2020. 0 komentara 165 prikaza
https://www.pexels.com
https://www.pexels.com
Vlastita udobnost ne smije biti isprika za uništavanje prirode.

Jedna mudra indijanska izreka kaže: "Ako misliš da je novac važniji od kisika, pokušaj disati kroz svoj novac. " Ovo geslo se može primijeniti na svakoga tko uništava prirodu, a takvih ima mnogo. Čitam o urbanističkom planu za uređenje desne obale Korane u Karlovcu. Ova rijeka je okružena predivnom prirodom i zelenim površinama, no okoliš je stalna meta gradnji nekakvih šetnica, hotela, igrališta i tako unedogled. Još pred dvije godine tamo su se održavali Dani piva, poznata karlovačka manifestacija i taj prostor je prikladan za festivale na otvorenom. Sa novim gradnjama, veličina prostora se sužava, nestaje zelenilo, dolazi sve više iritantnih ljudi i zelene livade zamjenjuju betonske površine.

A kako bi bilo da umjesto uništavanja okoliša budu srušene stare, napuštene zgrade kojih ima u svakom gradu i koje su zapravo izvori moguće zaraze? Recimo jedna takva je blizu Importane centra. Jednom je tamo nešto gorjelo i došli su vatrogasci. Svaki dan možemo gledati hrpu smeća unutar te zgradurine koja je rasadište štakora. 

Iako u zakonu piše da je voda javno dobro, ljudi se tako ne ponašaju. Grade vikendice na obalama rijeka a onda privatiziraju svoj prostor , ograde ga, naprave betonske stepenice i rijeka postaje njihovo privatno kupalište. 

Prošlo ljeto su se užasnuli svi koji vole rijeku Mrežnicu. Njena inače prekrasna smaragdna boja je bila prljavo smeđa, a okolne livade su plivale u blatnim lokvama. Informacije o izvoru onečišćenja su bile različite : netko je rekao da je krivac NATO jer se izvode vojne vježbe na poligonu pa nastaju odroni. Drugi su rekli da je izvor onešišćenja hidroelektrana koju nije trebalo graditi, ali su lokalni moćnici izborili svoje povlastice. I tako nam je uništeno dva tjedna kupanja na rijekama, dok situacija nije došla u normalu, a krivac naravno, nije pronađen ili su sve dobro zataškali.

Kao veliki ljubitelj prirode, mrzim smeće po livadama, ne mogu gledati kad motori i automobili uništavaju travnate površine, te kad se radi roštilj na površinama gdje jasno piše da to nije dozvoljeno. Ljudi bez manira redovito se na rijekama ponašaju bahato. Naprave tulum a svoje smeće ne poberu i hladnokrvno odu kao da se ništa nije dogodilo. 

Problem je u tome što priroda pamti. Koronavirus je jedno upozorenje, nije slučajno što je bilo toliko žrtava u Lombardiji , jer je to područje gdje je godinama onečišćen zrak. Uništena i ranjena priroda donosi vremenske nepogode i razne bolesti. 

Lako je biti osviješten i počistiti za sobom. No, ako idete na piknik i ostavite ostatke jela, plastične boce i limenke, to mnogo govori o vama. Pokazujete da ste neuredni i sebični idiot kome je stalo samo do vlastitog zadovoljstva. Ako netko misli da je livada mjesto za rally i testiranje automobila, to također govori o njemu. Postoje ljudi koji ne mogu tri koraka napraviti bez automobila, parkirali bi ga ravno do vode kako bi mogli zaplivati sa vlastitog sjedala. Takvi su obično pretili i imaju zdravstvenih problema jer su zaboravili da imaju noge.

Kod nas sustav kazni za one koji zagađuju prirodu nije dovoljno strog i praktičan. Nigdje nisam vidjela komunalne redare koji će kazniti one koji zagađuju okoliš. Vjerojatno i oni dođu na roštilj koji je na zabranjenom mjestu i tamo se najedu. 

Kad se desi nepogoda ili pandemija, onda se ljudima uvuče strah u kosti. Iznenada se probudi savjest i nastane panika. Idemo sad izbaciti plastične štapiće za uha, pokupiti razbacane boce i skupljati stvari u ekološke vrećice. Sad ćemo biti dobri prema prirodi. To je kao da pokušate probuditi mrtvaca. Možemo mi bacati plastične čaše i piti iz ruke ako treba, ali kad jednom rijeka bude proglašena onečišćenom i dobijemo zonu s opasnom koncentracijom otrovnih tvari, bacanje štapića neće pomoći.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.