Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Buntovnička pravila

Parazit na hrvatski način: život s roditeljima nakon tridesete

Gospodin X ima 70 godina. Živi u stanu sa sinom, snahom i unukom. Sin mu je pred 15 godina rekao da je situacija samo privremena dok ne stanu na vlastite noge. U međuvremenu je unuk postao tinejdžer koji vapi za svojim prostorom. On želi slaviti rođendane u svojoj sobi, koju silom prilika dijeli s djedom. On želi dovesti djevojku, a atmosfera s djedom koji hrče na susjednom krevetu nije romantična.
Objava 17. veljače 2020. 7 komentara 3559 prikaza
https://pixabay.com
https://pixabay.com
Parazita u ljudskom obliku se teško riješiti.

U Hrvatskoj je u 2017. godini 73.2 % stanovnika u dobnoj skupini od 18 do 34 godine živjelo s roditeljima, što je ujedno i najviši udio u Europskoj uniji. Usporedbe radi u Finskoj je samo 18.7 % stanovnika iste dobne skupine živjelo s roditeljima. Kako ptice napuštaju gnijezdo, tako i mladi ljudi nakon određene dobi trebaju zasnovati svoj vlastiti život i napustiti roditeljski dom. Međutim, stanovnici Hrvatske najkasnije napuštaju roditeljsko kućanstvo, pa u trenutku kad se odluče na preseljenje u prosjeku imaju 31.8 godina. Udio 40-godišnjaka koji žive s roditeljima je 12%.

Tridesetogodišnji Michael Rotondo iz države New York dobio je presudu da se u roku od 6 mjeseci mora odseliti iz roditeljske kuće. Roditelji su ga tužili nakon što je odbio pridonositi kućnom budžetu te su se obratili Vrhovnom sudu. Američki parazit živi u zoni komfora i natjerao je roditelje u očaj. Nije im dao drugog izbora nego da ga se riješe sudskim putem.

Život s roditeljima nakon 30- godine je faktor neuspjeha za muškarce i žene. Ako planiraš suživot s partnericom a ona nema svoj stan, teško da će biti oduševljena ponudom da živi s tvojim roditeljima. Ako ona živi s roditeljima, a nemate kamo, postoji uzrečica da ćeš doći pod p.. krov. Roditelji su naša baza i oslonac, oni su nam dali život, ali nakon određene dobi odnos s roditeljima doseže jednu drugu razinu. Radi se o suživotu najmanje četvero odraslih ljudi ako dovedeš partnera ili partnericu u isti stan s roditeljima. 

Gospodin X ima 70 godina. Živi u stanu sa sinom, snahom i unukom. Sin mu je pred 15 godina rekao da je situacija samo privremena dok ne stanu na vlastite noge. U međuvremenu je unuk postao tinejdžer koji vapi za svojim prostorom. On želi slaviti rođendane u svojoj sobi, koju silom prilika dijeli s djedom. On želi dovesti djevojku, a atmosfera s djedom koji hrče na susjednom krevetu nije romantična.

Sjetite se doba kad ste išli u školu. Mama je radila doručak, dolazili ste doma na topli obrok, a o prljavom rublju niste vodili računa jer je to radio netko umjesto vas. Zona komfora za neke se proteže i nakon tridesete godine, kad ostanu živjeti s roditeljima. Naći će svakakve isprike, kao što su nedostatak zaposlenja ili neuspjeh u privatnim vodama.

No, situacija se mijenja u odnosu na djetinjstvo. Dok ste nekada i mogli trpjeti majčine prigovore zašto dolazite kasno doma ili s kim se to družite, teško da ćete isto tolerirati sa trideset godina. Pa kvragu, odrasla ste osoba. No, i sada roditelji imaju dobar argument ako živite s njima u istom stanu, jer narušavate njihov mir. Roditeljima sa zdravstvenim problemima ne treba odrasli tinejdžer jer smatraju da su to doba prošli. 

Koji su razlozi predugog boravka pod roditeljskim krovom?

Egzistencijalno pitanje. Studiranje se odužilo, posla u struci nema i rezultat je 30 godišnjak u roditeljskom domu.

Problemi u pronalaženju partnera

Lijenost i zona komfora.

Rastave braka, dugovi. Dođe do razvoda i netko se mora vratiti tamo odakle je došao. 

Emocionalna veza. Ponekad su roditelji i sami krivi. Nitko nije dobar za njihove potomke pa sabotiraju veze u smislu "nećeš mi to voditi u kuću" ili "ako se oženiš s tom, ne poznajem te više." Isti roditelji popuste pred kćeri ili sinom koji su depresivni jer im ništa ne ide od ruke i ne potiču ih da si potraže posao. Ako su roditelji imućniji, pristaju financirati svoju djecu dok god ne stanu na noge, a to ponekad nema rok trajanja. 

U Danskoj 20% mladih ljudi živi s roditeljima, no tamo studentske potpore dobivaju gotovo svi studenti, pa imaju financijsku podlogu da se osamostale. Koliko Hrvatska svojim pasivnim stavom podupire parazitiranje? 

Osim toga, odrasli ljudi koji žive s roditeljima mogu se podijeliti na dvije skupine:

1. oni koji zarađuju i daju dio prihoda roditeljima s kojima žive

2. oni koji žive s roditeljima i ne zarađuju ništa, nego parazitiraju, ili zarađuju ali ne daju roditeljima ništa od svojih prihoda

Postavlja se i pitanje roditelja koji u ovakvoj situaciji postaje smetnja u vlastitom stanu. Snaha mora u kupaonicu, pa hajde malo prošeći. Unuk mora učiti, pa budi tih da ga ne ometaš. Roditelj gubi polako prava u stanu koji glasi na njega, jer je prevagnula emocionalna strana da svom potomku osigura krov nad glavom. Mora paziti na parazita kojeg je sam stvorio. Pojam samostalnosti za neke će ostati nepoznanica, jer dok god su pod roditeljskim krovom i roditelje će se nešto pitati.

 

  • zagabria1:

    To je jedna strana istine. Druga strana je da se mladi odsele i onda tulumare bez discipline i na kraju završe sami na kauču jedući čips i vodeći jadan život. Na kraju uvoze naše gastarbajtere da ih njegujemo u starosti ... prikaži još! jer su se otuđili od djece koja to ne žele raditi. Kao što vidimo u filmovima. Čovjek je društveno biće i život okružen bliskim ljudima ljepši je od života usamljenog kojota. Naravno uz dobru organizaciju gdje svi doprinose.

  • zagabria1:

    A šta ako se mladi par odseli i žena zarađuje više od muža koji je dobio otkaz. Da li se onda žena treba riješiti muža pa da svi žive sami ko kojoti. To je ideal zapadnog društva. Da svi žive ... prikaži još! sami tako da bi njihova građevinska i bankarska mafija više zarađivala na stanovima

  • gragakarlovac:

    Da, da...samo kaj u drugim zemljama neki žive sa roditeljima, i svi se slažu. Rade, možda imaju vlastitu kuču i od toga ide najam, voze novi Mercedes...država ne voli takve...naravno