Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Buntovnička pravila

Da li se uspoređujete s drugim ljudima i želite ono što oni imaju?

Priznajte, koliko puta ste se uspoređivali s drugim ljudima i željeli nešto što oni imaju? Npr. susjed ima lijepu ženu, brzi auto, vikendicu na moru i voljeli bi biti na njegovom mjestu, jer vaša žena ima višak kilograma, auto je star i nemate novaca za novi a o vikendici možete samo sanjati. No, onda čujete drugu stranu priče. Susjedova žena ima ljubavnika, susjed je u dugovima, a vikendicu je zaplijenila banka.
Objava 07. listopada 2019. 0 komentara 1051 prikaza
https://www.pexels.com
https://www.pexels.com
Ono što usrećuje tvog susjeda, nije izvor i tvoje sreće.

Da li se ikad pitaš, kakvi ljudi su sretni? Jesu li to oni koji po društvenim mjerilima imaju sve, što uključuje partnera, djecu, posao, kućne ljubimce? Ili su to oni koji zapravo nemaju sve navedeno ali su zadovoljni sobom jer se iznutra osjećaju da je sve onako kako baš treba biti? Postoji onaj sindrom da je trava na drugoj strani zelenija, a nesreća počinje sa uspoređivanjem. Moja susjeda ima teoriju o veslanju. Ona kaže, ako je život utrka čamcima, onda naš susjed vesla dva čamca ispred nje, jer on ima dvoje djece, a ona jedno. I što će se sad dogoditi, hoće li se ona požuriti dobiti drugo dijete samo da bi ga sustigla u toj utrci?

Priznajte, koliko puta ste se uspoređivali s drugim ljudima i željeli nešto što oni imaju? Npr. susjed ima lijepu ženu, brzi auto, vikendicu na moru i voljeli bi biti na njegovom mjestu, jer vaša žena ima višak kilograma, auto je star i nemate novaca za novi a o vikendici možete samo sanjati. No, onda čujete drugu stranu priče. Susjedova žena ima ljubavnika, susjed je u dugovima, a vikendicu je zaplijenila banka. Svaka priča ima dvije strane, i nešto što izvana izgleda super može biti trulo iznutra. U tom trenutku pomislite, moja žena je barem vjerna i nisam bogat, ali nisam nikome ni dužan. Sreća je biti zahvalan na onome što imaš, jer ako nikad nisi zadovoljan nećeš nikad biti ni sretan.

Istina je da društvo nameće neke parametre koje bi ljudi trebali ispuniti da bi se smatrali sretnima. To je ono što zajednica odobrava i što je prikladno, zbog toga te drugi prihvaćaju. Moj prijatelj ima teoriju o registru, jednoj velikoj knjizi gdje ljudi upisuju kvačice. Dakle, ako si u braku, prva kvačica. Ako imaš jedno dijete, druga. Ako imaš dvoje djece, treća. Babe prestanu ogovarati kad se sve kvačice skupe, a rodbina se ne srami mogućeg starog dečka ili jalove žene. No, onda nastaje nevolja, jer se registar proširuje. Susjed nađe ljubavnicu, to je moderno, a zašto je ti nemaš? Susjedova obitelj putuje, djeca idu u privatne škole, a tvoja obitelj spaja kraj s krajem i ne miče se iz kuće. Nećeš dobiti kvačicu iako ispunjavaš osnovne temelje, i onda će drugi pričati "on je tako nesretan jer su njegova djeca završila zanat, a moja idu na Vern. "

Priznajem, i ja sam se uspoređivala s drugima. No, onda sam nešto shvatila. Sreća je individualna stvar, ona je poput para cipela koje ne pristaju svakome. I kad se osjećaš neudobno u tim cipelama shvaćaš da nisu za tebe. Recimo, ja obožavam prirodu i uživam u svježem zraku i pogledu na zelenilo, a ljeti obožavam kupanje na rijeci. I kad bi mi netko rekao "imat ćeš puno novaca, moći ćeš kupiti što god hoćeš, pod uvjetom da više nikad ne vidiš rijeku" ja bi rekla ne. Za mene je izlet u prirodu vredniji od cijele kolekcije brendirane odjeće. I nikad neću biti zavidna nekoj dami u velikom industrijskom središtu koja čami u svom otmjenom uredu a vikend provodi pred kompjuterom jer nema vremena za opuštanje.

Ljudi se vole uspoređivati i natjecati, a dokaz za to su godišnjice mature. Da vas pitam, zašto idete na godišnjice mature, da li zato jer vam nedostaju školske kolege? Ne vjerujem vam, jer mnogi idu tamo radi znatiželje i uspoređivanja. Što radi ona razredna ljepotica koja vas je odbila, je li se udala ili se udebljala pa da vam bude lakše? Čula sam jednu legendarnu izjavu :"Ja ne idem na proslavu deset godina mature jer nisam oženjen. Bilo bi mi neugodno. "

Ako vas ljudi provociraju jer nemate ono što društveni registar zahtijeva, to ne znači da ste manje vrijedni. Imate petlje udariti nogom u registar i stvoriti vlastiti svijet u kojem vam je udobno. Neki ljudi imaju sve registarske elemente, ali ih to ne usrećuje no nikad to ne bi sami sebi priznali. Nema goreg osjećaja nego provesti život pod rešetkama u zatvoru kojeg ste si sami odabrali iz straha od neprihvaćenosti.

Da li si postavljate ovakva pitanja: "Što će drugi misliti o mom izboru, o mom načinu života? Hoće li mi se rugati, hoće li me izopćiti?" Ako to radite, onda vaš um nije neovisan, vodi vas nevidljivi autoritet a vi se gušite od predrasuda.

Trava nije zelenija na drugoj strani, trava je samo drugačija i možda ne bi pristajala u tvom vrtu, zajedno s tvojim ružama i tulipanima.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.