Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Buntovnička pravila

Žene bi trebale imati svoj službeni praznik, sve ostalo je licemjerje

8. mart je zaboravljeni praznik u kalendaru, a obilježavaju ga ruže i karanfili koje bi žene rado mijenjale za jedan slobodan dan. Jedan praznik neće promijeniti situaciju , ali bi se suprostavio licemjerju. Kad bi se ovaj dan kalendarski označio crveno, to bi značilo formalno priznanje ženama. Nije dovoljno da vam netko pokloni ružu i čokoladu na radnom mjestu, kad će pet minuta kasnije šefica tražiti da odradite predmet pod rokom, da ispunite svoje radne zadatke bez obzira što ste voljena supruga, majka, sestra, kraljica. Evo ti čokolada i na posao! Izborile smo se za svoja prava, ali moramo i raditi kao muškarci, nećemo ih diskriminirati.
Objava 26. studenoga 2019. 2 komentara 451 prikaza
https://www.pexels.com
https://www.pexels.com
Ako praznik nije označen službeno u kalendaru, nije shvaćen ozbiljno.

Gledajući popis praznika za 2020. godinu, sjetila sam se praznika koji se nekada slavio kao službeni. Tko još pamti 8. mart, odnosno Dan žena? Davali smo karanfile učiteljicama i pisali čestitke za mame. Zadnje sjećanje seže u srednju školu, kad su se dečki natjecali koji će curama donijeti više ruža, jer je to bio njihov način da uđu u svijet odraslih muškaraca.

Ovaj dan koji je posvećen ženama u današnje vrijeme nije označen crveno u kalendaru, a ženama se kao kompenzacija nude formalni komplimenti, čestitke , bombonjere, cvijeće, u sklopu radnog vremena koje taj dan moraju odraditi. 

Što meni znači da mi  neki neznanac na ulici daje ružu umotanu u najlon, nakon što sam radila na dan koji je nekad bio službeni praznik? Ili, kad na društvenim mrežama osvane hrpa tagova o Danu žena, pa nepoznati muškarci iskorištavaju taj datum da bi se uvaljivali pod krinkom poštovanja? Budi pristojan prema njoj, pa možda padne na tebe, logika je takvih likova koji će koristiti Dan žena kao Valentinovo, nadajući se prilici za spoj. 

Mnoge žene u Hrvatskoj su istovremeno i kućanice i zaposlene. Ne moram posebno objašnjavati jer znate što znači doći kući nakon radnog dana i vidjeti hrpu veša i suđa ili zateći nered u dnevnoj sobi koji su ostavili muž ili djeca. Osim ako imate plaćenu kućnu pomoćnicu, pa možete na manikuru, no većina o tome može samo sanjati.

Jedan praznik neće promijeniti situaciju, ali bi se suprostavio licemjerju. Kad bi se ovaj dan kalendarski označio crveno, to bi značilo formalno priznanje ženama. Nije dovoljno da vam netko pokloni ružu i čokoladu na radnom mjestu, kad će pet minuta kasnije šefica tražiti da odradite predmet pod rokom, da ispunite svoje radne zadatke bez obzira što ste voljena supruga, majka, sestra, kraljica. Evo ti čokolada i na posao! Izborile smo se za svoja prava, ali moramo i raditi kao muškarci, nećemo ih diskriminirati.

28 država slavi ovaj dan kao službeni praznik. Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu. Prihvaćen je i u Azerbejdžanu, Armeniji, Crnoj Gori, Ugandi, Vijetnamu, Zambiji. 

Berlin je prihvatio inicijativu ove godine i prošao je zakonski prijedlog da se ovaj dan označava kao neradni i praznik u kalendaru. 

U Hrvatskoj inicijative za uvođenje Dana žena kao službenog praznika nema. Nijedna politička stranka ga nije stavila u svoj program, a ženske inicijative i pokreti ga ne spominju. Možda je prisutan i strah od negativnih reakcija, pa što bi vi žene, sada i svoj slobodan dan?

Žene koje nisu zaposlene će reći :"A baš me briga, ja ionako ne radim."

Pa zašto bi onda ovaj praznik trebalo opet uvesti kao službeni?

Situacija sa ženskim pravima u Hrvatskoj je katastrofalna. Brojke o pretučenim i zlostavljanim ženama govore za sebe, a Kazneni zakon nam nije saveznik. Donedavno smo imali kazneno djelo "teškog sramoćenja", koje je bilo "silovanje u rukavicama. " Ovaj dan bi trebao biti službeni podsjetnik za sve žene koje su stradale od svojih partnera, za one koje šute o tome, te upozorenje za potencijalne nasilnike. 

Dan žena definira sve žene. Ne treba ga miješati sa Majčinim danom koji se obilježava u svibnju (i opet nije službeni praznik), jer nisu sve žene majke. I žene koje nisu majke nisu manje vrijedne i treba ih poštovati.

Obilježavanjem ovog dana kao praznika u kalendaru odajemo onu pravu počast ženama, koju ne mogu zamijeniti prosvjedi, marševi, cvijeće. Ljudska svijest djeluje tako, dok ljudima nešto ne nacrtaš i službeno ne obilježiš, nije im važno. 

Plaćeni dan za zaposlene žene. Neka se vaša supruga, sestra, mama na taj dan dobro naspava i odmori. Ako je dočekate nakon osam sati rada i više, ako radi prekovremeno, ona je preumorna da bi bilo šta slavila. Zašto bi žena trošila svoj dan godišnjeg odmora ako ga želi provesti u krugu obitelji?

Ovaj dan nije diskriminacija muškaraca. Podsjeća ih da budu kavaliri, a to su neki odavno zaboravili. Osim toga, ako je službeni praznik, i oni imaju dan slobodan, koji će provesti sa svojim partnericama, majkama, sestrama.

Sljedeće godine ovaj dan će biti u nedjelju, no idućih godina 8. ožujak će biti jedan od dana u tjednu. To će biti jedan običan dan, koji će proći neprimjećeno, jer nije bio dovoljno značajan da bi zaslužio oznaku crveno u kalendaru.

  • algyx:

    Kaj na kraju? Jednakost ili privilegije? Feministi, odlucite se

  • cuvidus:

    Hahahahahahahaha Nije diskriminacija....Hahahahaha Obični ženski šovinizam iliti emancipacija.