Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Kulturnjača

''Dijete kao što si ti'' i ostala vještičja prokletstva

Sve ono što je nekada moja vlastita mama prolazila sa mnom, danas ja prolazim sa svojim potomkom. Ali se priroda nekako pobrinula da dobijem duple porcije svega. Hvala ti prirodo. Hvala. Zaista. Nisi trebala.
Objava 13. listopada 2021. 0 komentara 748 prikaza
Foto: Paula Knapić
Foto: Paula Knapić
Želim ti sve najljepše u životu. Ali ti najviše od svega želim dijete isto kao što si ti.

''Želim ti sve najljepše u životu, ali ti najviše od svega želim dijete isto kao što si ti.''
Rečenica je to koja se u mojoj obitelji prenosi s koljena na koljeno. Rečenica koju je prabaka govorila mojoj baki, baka mojoj mami i na kraju moja mama meni. I da, svakoj se od nas ova vještičja prognoza ostvarila. I ne, nijedna od nas nije baš nešto profitirala. Pa što bi onda meni bilo lakše nego njima. Jer eto, dogodilo se i meni moje dijete. Moj MiniMe. Moja karma. Sve ono što je nekada moja vlastita mama prolazila sa mnom, danas ja prolazim sa svojim potomkom. Ali se priroda nekako pobrinula da dobijem duple porcije svega. Hvala ti prirodo. Hvala. Zaista. Nisi trebala.

Ne kažem da nisam bila spremna. Ali znate... Nisam očekivala imati tu malu, istu verziju sebe pokraj sebe. Nisam si baš to tako zamislila. Nekako sam se nadala da će sve te lošije gene naslijediti od tate. Čisto radi satisfakcije, da mu mogu reći: ''To je na tebe.''. No kako to obično biva, rijetko kad ti se stvari u životu poslože onako kako si zamislio. Poslože se obrnuto. Pa sam u ime svog obiteljskog vještičjeg proročanstva, odlučila napisati nekoliko savjeta svom djetetu. Jednog dana kada i ako bude imala svoje dijete. Zlu ne trebalo, dok sam još friška mama. Dok ne počnem namjerno i nenamjerno zaboravljati. Da joj bude lakše. I da zna koliko je meni bilo teško. Da, osjećaj grižnje savjesti je isto nešto što se u mojoj familiji prenosi s koljena na koljena...

Ej mala moja vještice.

Drago mi je da si našla koju minutu vremena da pročitaš ovo. Znam koliko ti je to teško. Zatvorila si se u wc i praviš se da imaš probavne smetnje, zar ne? Da. Znam i to. Ostani unutra koliko god želiš. Ignoriraj ovo neumorno lupanje na vratima i beskrajno dozivanje svog imena. Preživjet će par minuta bez tebe. Valjda. Dakle, sad me slušaj. Neću ti uljepšavati stvari. Neću te tješiti. Želim te učvrstiti. I pomoći.

Biti roditelj je najteža i najnapornija stvar na svijetu. Kako da ti to najbolje dočaram... Recimo kao da moraš voziti autobus u rikverc po autoputu kojemu nema kraja. Sa zatvorenim očima. Shvaćaš? Prokleto teško. Kako onda uspjeti dobro odvoziti tu vožnju? Kako biti najbolji roditelj? Nikako, draga moja. Nikako. To ne postoji. Mission impossible. Ali se trudiš. Jebeno se trudiš. Nikada nisam s tobom čitala stručnu literaturu, rijetko kad sam nekoga pitala za savjet, a još sam rjeđe tražila rješenja po bespućima interneta. Funkcionirala sam po nekom vlastitom nahođenju. Što se mora i što se ne smije. Što se može i što se treba. Vodila sam dijaloge s tvojim tatom i monologe sa samom sobom. Najviše sam slušala svoj unutarnji glas. Ako funkcioniraš na isti način kao i ja, a vjerojatno funkcioniraš – slušaj sada svoju mamu. Utišaj to unutarnje utopijsko đubre! Utišaj ga kako god znaš i umiješ! Išamaraj ga rukama i nogama! Izađi van, trči po ulici i viči na sav glas UPOMOĆ! Toliko.

E sad nekoliko praktičnih savjeta.
Možda je tvoj trogodišnjak pametniji, jači i tvrdoglaviji od tebe, ali nemoj to nikad pokazati. Ako pokažeš slabost, pojedu te za doručak.

Kad smo kod jela. Nikad, ali apsolutno nikad nemoj davati nikakav šećer iza 18 sati. Jer od tog smeća dobiju abnormalnu energiju. Hulk je štene prema djetetu sa šećerom u krvi. A na kraju dana nemaš baš više snage skidati dijete sa stropa, zar ne? Također, drži se kao pijan plota one nonine i moje izjave: ''Iza 20 sati ne želim više nikoga čuti ni vidjeti!''. Rečenica koja spašava život. U svakom smislu.

Želiš potaknuti dječju kreativnost? Razumijem. To je pohvalno, bravo. Ali to ne činiš sa igračkama glazbenih instrumenata, glupanko! Želiš sačuvati svoj sluh, a ne biti ovako nagluha kao ja. Isto tako, postojanje flomastera dijete ne bi trebalo otkriti sve do svoje 18-e.

Nemoj sve sama raditi po kući. Znam da je tako brže i učinkovitije, ali ipak. Uključi dijete u sve obiteljske i kućne poslove. Prvo – naučit će se, a što je važnije od toga? E pa reći ću ti što. Ono što je tajni cilj svakog roditelja na svijetu, ali nitko to ne želi reći naglas – moći ćeš ga bez problema iskorištavati u njegovoj tinejdžerskoj dobi, pod okriljem namudrijeg izgovora ikada: ''Pa kako će se inače naučiti?''.

Dalje, koliko god se trudila odgojiti pristojno i kulturno dijete, koliko god se trudila naučiti ga lijepom ponašanju i ophođenju te ga ne razmaziti, garantiram ti da ćeš se zbog njega nemalo puta crveniti. Plakati. Pitati se gdje si pogriješila i što si bogu skrivila.

Želim ti još nešto reći. Žao mi je što nemaš vremena za sebe. Ali nije mi baš toliko žao da mi svako malo uvaljuješ dijete na čuvanje. Tek danas razumijem što mi je tvoja nona htjela reći.

I za kraj. Želim ti sve najljepše u životu.
Ali ti najviše od svega želim dijete isto kao što si ti.
Voli te neizmjerno,
tvoja mama vještica.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.