Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Kulturnjača

DOSTA!

Srami se Hrvatsko, ti 'velika' državo! Srami se svojih zakona, svog sustava i sistema. Srami se svojih vladajućih i njihovih velikih glava. Srami se svojih velevažnih stručnjaka i njihovih još važnijih ega. Srami se svojih krivih ljudi na krivim mjestima. Sramite se svi vi moralisti, prizivatelji i prozivatelji. Svi vi govornici i komentatori. Svi vi lizači, hodači i trkači. Svi vi licemjerni ležači kauča, skriveni iza kompjutera.
Objava 13. svibnja 2022. 0 komentara 112 prikaza
Foto: Internet
Foto: Internet
Sva moja pristojnost završava tamo gdje guranje nosa u tuđe živote, tuđa prava, tuđe slobode i TUĐE MATERNICE počinje.

Prilično nerijetko na ovu našu 'rvacku tapetu dođe ljudskapravahoću tematika, što mi je zbilja postalo malo nakaradno. Sada bi logičnim slijedom trebala ići ona famozna rečenica: ''Pa 21. stoljeće je!'', ali ej – živimo u Hrvatskoj! Ovdje vrijeme ili stoji ili se, unatoč svim poznatim zakonima fizike, kreće unatrag. Zato bilo kakvoj logici ovdje nema mjesta. Da ne govorim o zdravom razumu. Empatiji. Suosjećanju. Razumijevanju. Božemesačuvaj!

Pokušavam si posložiti trenutni čušpajz od vlastitih misli u neke smislene rečenice, no kako da to učinim kada sam toliko bijesna, ljuta i ogorčena na ovo nevjerojatno licemjerno društvo u kojemu živimo? Pokušavam pronaći riječi, kao što ih uvijek tražim, kojima neću nekoga uvrijediti ili povrijediti. To mi nije nikada namjera jer sam mišljenja da svatko ima pravo na svoje stavove i na pravo da iste izražava. Suština mog čitavog bića je oduvijek na strani slobode. Sloboda za sve i svih. Jer samo i jedino tako možemo biti istinski sretni. Ali sva moja pristojnost završava tamo gdje guranje nosa u tuđe živote, tuđa prava, tuđe slobode i TUĐE MATERNICE počinje.

Sramite se! Sramite se svi, tisuću puta se sramite! Svi vi. Srami se Hrvatsko, ti 'velika' državo! Srami se svojih zakona, svog sustava i sistema. Srami se svojih vladajućih i njihovih velikih glava. Srami se svojih velevažnih stručnjaka i njihovih još važnijih ega. Srami se svojih krivih ljudi na krivim mjestima. Sramite se svi vi moralisti, prizivatelji i prozivatelji. Svi vi govornici i komentatori. Svi vi lizači, hodači i trkači. Svi vi licemjerni ležači kauča, skriveni iza kompjutera. Sramite se. Svi redom.

Jer ste bacili Mirelu Čavajdu i sve druge Mirele na koljena.
Jer su Mirele ostale potpuno same.
Ostavljene od svih i nezaštićene.
Jer činite sve da bi se Mirelina bol i naša bol još više produbila.
Jer činite sve da se sjećamo jadno, bijedno i posramljeno.
Činite sve da zašutimo.
Jer se prizivate na svoju savjest, koju nemate.
Jer ste moralistička klasa bez osjećaja i empatije.
Jer se pozivate na Boga i njegove zakone, a nije vam strano krvnički pribijati na križeve.
Jer se kunete u oprost i dobrotu.
U nešto čemu značenje ne znate.
Jer se kunete u nešto po čemu ne živite.
Jer hodate za nerođeni život, samo kako biste po rođenima gazili.
Samo kako za rođene ne biste marili.
Jer se svi dignete na noge kada u školama želimo učiti o kontracepciji i sigurnom seksualnom životu.
Jer ste tada najglasniji.
A zašutite kada treba dati konkretan prijedlog.
Kada treba dati pomoć i sigurnost. Emocionalnu i psihičku, fizičku i ekonomsku.
Jer mislite da je tuđi život javno dobro.
Da imate pravo odlučivati o tuđem tijelu.
Da imate pravo suditi o tuđim odlukama.
Da imate pravo svojim riječima umanjivati tuđu bol.

I zato se sramite. Svi vi. Zbog svega.

Jer da vas pitam. Gdje ste svi vi moralisti bili kada je Mirela Čavajda saznala da njezino dijete neće preživjeti? Jeste li ju držali za ruku? Jeste li joj dali rame za plakanje? Gdje ste svi vi dušebrižnici bili kada je jedna druga Mirela u bolničkom wc-u vlastitim rukama morala zadržati svoj plod i predati ga na obdukciju? Gdje ste svi vi bili kada sam ja cijeli dan krvarila u čekaonici na odjelu ginekologije, okružena drugim trudnicama koje su me suosjećajno gledale? Gdje ste svi vi bili kada smo se sve mi raspadale? Kada smo oplakivale dušu i tijelo? Kada smo oplakivale sve ono što smo izgubile? Kada smo oplakivale sve ono što više nikada nećemo imati?

Gdje ste bili? Gdje?
I zato. Dosta. Bilo bi dosta.
Molim vas.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.