Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Kulturnjača

Gasimo svjetla i palimo mrak

Dobri stari Letovci pjevaju onu životnu: ''Mi možemo gasiti svjetla i paliti mrak, a vrijeme je naše i samo za nas!''. Kao da su znali. Uvjerena sam da će doći i to vrijeme. Neko bolje, ljepše. Bez mraka. Bez tišine. Ovdje, na ovom mjestu. Jer ono zaslužuje ponovno disati punim plućima. Ono, kao i svako drugo. Njemu slično. I nimalo obično.
Objava 03. prosinca 2020. 1 komentara 848 prikaza
Foto: Paula Knapić
Foto: Paula Knapić
Mjesto s dušom. I srcem. Koje već desetljećima kuca. Koje priča priče. O ljudima, za ljude, zbog ljudi.

Dolazim na posao. Ulica je neobična mirna. Glasna tišina me omete u mislima. Osvrnem se, pogledam u mrak iza zaključanih vrata kafića prekoputa. U glavi po stoti put vrtim film na ovu aktualnu temu, odmahujem glavom. Ne mogu se oteti dojmu tog apsurda. Odvratim pogled. Nemam riječi. Kao što ih nema ni ulica. Samo tišina. Glasna. Preglasna.

Ispričat ću vam jednu priču. O jednom mjestu. O mjestu punom života, topline i prisnosti. Naizgled obično. Kao i svako drugo, njemu slično. Pričati o njemu? Zar zbilja? Da, zbilja. Jer mjesto čine ljudi. A ovi ljudi... Ah, ovi ljudi...

La Bussola. Reći da je ovo kafić zvuči nekako... nedovoljno. Jer Bussola je puno više od toga. Mjesto je ovo koje prima svih i prihvaća sve. Mjesto koje ne poznaje različitosti i ne prihvaća podjele. Otvoreno prema svima, bez zadrške. Kada bi zidovi Bussole mogli pričati. Što su sve čuli. Kakve su se rasprave ovdje vodile, za koje se stavove borilo. Kakve su se ideje stvarale. Ljubavi koje su se rađale, prijateljstva koja su se gradila. Suze koje su se brisale, smijeh koji se orio. Pjesme koje su se pjevale. Da, kad bi zidovi pričali... Vjerojatno bismo ih zamolili da zašute. Vjerojatno.

Na talijanskom Bussola, na hrvatskom ''Kompas''. Za nas, vjerne 'busolaške žitelje' – THE mjesto. Zavučen u jednu prilično osebujnu ulicu Grada koji teče, Bussola broji preko 40 godina svog postojanja te kao takva je jedan od najstarijih barova u Rijeci. Poznata kao mjesto okupljanja pomoraca i svih onih koji od mora žive, koji ga dišu i vole. Legenda kaže da su u zlatno doba grada pomorci bez posla dolaskom u Bussolu iz nje nerijetko izlazili s dobivenim zaposlenjem. Za mene je Bussola oduvijek izgledala kao ormar koji te vodi u Narniju. Većina unutrašnjeg inventara je originalan, sa broda koji je davnih dana poslan u svijet rezališta. I ako niste od mora, ovdje ćete zaploviti. Garantiram.

Bussola, naravno, ima stalnu postavu. Lako ih se prepozna. Najglasniji su. Najzabavniji. I najtopliji. Ako vas put ikada odvede u smjeru Bussole, sjednite s njima. Popijte jedno putno pićence s njima. Prihvatit će vas kao svoga. A s vremenom, zaista i postanete njihovi. I oni vaši. Jasno, ovdje svatko ima svoje mjesto. Doslovno – svi znaju gdje tko sjedi. I nekim čudnim prešutnim dogovorom, to se poštuje. Ajde probaj poremetiti razmještaj. I dare you. Logičnim slijedom, s gazdom Bussole si na ''ti''. Svi ga znaju i on zna svih. A sve i svih iza šanka u obliku broda promatraju dvije namrgođene glave. Njih dvije imaju u malom prstu svačiju narudžbu (i onu jutarnju i onu popodnevnu - bogimdasrićeizdravlja!). Imaju uho i rame za svakoga. Rekla bih da imaju i toplu riječ za vas, ali lagala bih vam. Jer nemaju. Ponekada se dogodi da naprave nekome srce u kavi. Ili stave crvenu mašnu na čašu pive. Kažem, ponekada. Iznenadiš se. Ne znaš kako reagirati. Što si krivo napravio? Nešto jesi, sigurno! Ali nema veze. Jer baš kao takve, ove namrgođene glave ovdje su najvoljenije.

Da, mjesto je ovo s dušom. I srcem. Koje već desetljećima kuca. Koje priča priče. O ljudima, za ljude, zbog ljudi.
Odlazim s posla, pogled mi opet padne na zaključana vrata. Glasna tišina i težak mrak iznutra me stisnu. Dobri stari Letovci pjevaju onu životnu: ''Mi možemo gasiti svjetla i paliti mrak, a vrijeme je naše i samo za nas!''. Kao da su znali. Uvjerena sam da će doći i to vrijeme. Neko bolje, ljepše. Bez mraka. Bez tišine. Ovdje, na ovom mjestu. Jer ono zaslužuje ponovno disati punim plućima. Ono, kao i svako drugo. Njemu slično. I nimalo obično.

  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • zlatan456:

    Vjeruj ti i dalje.