Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Kulturnjača

Internet i ostale revolucije

Unatoč tome što je Internet mnogima oduzeo kruh iz usta jer su njihova zanimanja jednostavno prestala postojati, a oni sami su dobili epitet kao tehnološki višak ilitiga 'fulali ste ceo fudbal sa svojim životnim pozivom, žao nam je', ne možemo reći da nam Internet ipak nije dao nekakvu kompenzaciju za te izgubljene živote. Dao nam je razne stručnjake u mnogim poljima.
Objava 14. prosinca 2021. 0 komentara 237 prikaza
Foto: Paula Knapić
Foto: Paula Knapić
Svi tražimo samo ono što želimo pronaći i vidimo samo ono što želimo vidjeti, a informacije percipiramo samo onako kako nam u određenom trenutku treba i odgovara.

Svakodnevno gledam i slušam što se sve događa u Lijepoj našoj u ove zadnje dvije pandemijske godine. I kako vrijeme ide, sve više i više se ježim. Sve više i više mi je muka. Od vijesti. Od broja umrlih. Od broja zaraženih. Od načina liječenja i neliječenja. Od mjera. Od njihovog provođenja i neprovođenja. Od krize. Ekonomske, socijalne, društvene, političke. Od krize duha. Od konstantnog straha koji svi imamo. Od brige. Za naše zdravlje i zdravlje naših najmilijih. Od brige za našu egzistenciju i što nam sutra donosi. Od brige hoće li to sutra uopće doći. Muka mi je i od ljudi. Od njih gore. I od nas dolje. Muka mi je od sebičnosti, licemjernosti, neodgovornog ponašanja i neznanja. Od prepucavanja, osuda, uvjeravanja i uvjerenost u svoju pravičnost i tuđu krivičnost. Muka mi je od loših, agresivnih i bezosjećajnih ljudi.

Osjećam se kao da smo svi u nekom ružnom filmu. Vrlo, vrlo ružnom filmu. Kao da se više nitko ne pita kada će, kako će i uopće hoće li završiti ovo sranje. Jer kako to obično biva s ovom prokletom tempiranom bombom od našeg društva – fokus je na našoj vječnoj podjeli. No ovaj put se ne dijelimo na desne/lijeve, plave/crvene, ustaše/četnike, vjernike/nevjernike, prolajfere/ubojice, homofobe/homoljupce, ravnozemljaše/okruglozemljaše... Ne. Ovaj put se dijelimo na vaksere i antivaksere. Borba je tijesna i krvava. Koja će strana pobijediti, izgurati i nametnuti svoje? Svoje čvrsto uvjerenje i beskompromisan stav? Na svako 'zašto', svaka strana ima svoje 'zato'.

Da se razumijemo, nemam ništa protiv tuđih stavova, protiv različitih razmišljanja. Nemam ništa protiv rasprava. Argumentiranih rasprava, da naglasim. Na kraju krajeva, toliko nas je puno na ovoj kugli zemaljskoj da jednostavno ne bi bilo ni prirodno da smo svi isti i da svi zagovaramo jednake stvari. A danas, zahvaljujući Internetu svi smo međusobno i umreženi, povezani. Svijet je postao jedno veliko globalno selo. Na dlanu imamo ogromnu bazu podataka. Dobili smo privilegiju tražiti informacije, istraživati i kopati. Dobili smo privilegiju saznati i znati, podijeliti svoje 'znanje' s drugima. Biti glup u današnje doba jednostavno nije opcija.

Međutim, ovdje dolazimo do dvosjeklog mača. Jer svi tražimo samo ono što želimo pronaći i vidimo samo ono što želimo vidjeti. Dobivenu privilegiju imanja informacija ne gledamo kao privilegiju i shvaćamo ju prilično olako. Da ne kažem, dobivene informacije percipiramo samo onako kako nam u određenom trenutku treba i odgovara. Svi smo postali veliki stručnjaci za mnoga polja u životu. Ne trebaju nam više ni škole ni diplome. Ni godine rada, truda i usavršavanja. Ne vjerujemo onima kojima bismo trebali vjerovati. Ne vjerujemo onima koji imaju pokriće i background. O ne, što će oni nama sada tu tupiti. Znamo mi. Zna i Ljubica s drugog kata, pričala mi je što joj je rekla njezina sestra, koja je to čula od svog supruga. Da, sada možemo sjesti za svoj laptop, utipkati u Google pojam koji nas interesira, nasumično pročitati naslove nekakvih članaka kojima ne znamo ni autore ni izvore i stvoriti svoju viziju svijeta. Za koju smo uvjereni da je baš ona prava i istinita.

I tako, unatoč tome što je internet mnogima oduzeo kruh iz usta jer su njihova zanimanja jednostavno prestala postojati, a oni sami su dobili epitet kao tehnološki višak ilitiga 'fulali ste ceo fudbal sa svojim životnim pozivom, žao nam je', ne možemo reći da nam Internet ipak nije dao nekakvu kompenzaciju za te izgubljene živote. Dao nam je mnoge doktore, kemičare, fizičare, odvjetnike, ekonomiste, političare, kritičare, analitičare, vojnike, učitelje, socijalne radnike, majstore, graditelje, projektante i sve ostale moguće i nemoguće stručnjake za razno razna životna polja. Naučili smo pisati, izražavati se. Naučili smo ne bojati se izreći svoje mišljenje GLASNO I JASNO KORISTEĆI CAPS LOCK. Naučili smo pozivati na revolucije sa svog kauča. Naučili smo biti hrabri i pametni. Oh, praise the Internet! Aleluja, aleluja!

I ne. Ovo u konačnici nije priča o vakserima i antivakserima. Ovo nije priča o tome treba li se cijepiti ili ne. Ovo nije priča o sastavu ni Pfizera ni Astre ni Aspirina ni Ibuprofena. Ovo nije priča ni o potvrdama ni o slobodama.
Ovo je priča o mišljenju. Koje je kao šupak.
Jer ga svi imamo.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.