Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Kulturnjača

May the force be with you!

Za sve roditelje koji još uvijek muku muče s pelenom, poslušajte mamu koja je upravo prošla kroz tu užasnu torturu. Nemojte čitati nikakve članke. Opustite vilicu lica, ne morate se smiješiti toliko. Skroz je normalno da opsujete kada vidite govno na kauču. Ne držite to u sebi. Psovku, ne govno. Njega izbacite. U školjku, jel. I na kraju, alkohol. Kada naši mali mučitelji navečer zaspu - nakon cijelog dana, alkohol. Zbilja, vjerujte mi. Pomaže.
Objava 02. lipnja 2022. 0 komentara 118 prikaza
Foto: Paula Knapić
Foto: Paula Knapić
Dok tvoj trogodišnjak trči oko tebe sa dupetom koje šuška u peleni veličine 6+, ti se negdje duboko u sebi crveniš i osjećaš kako si pao na prvom težem ispitu kao roditelj.

Jedno od najtežih i najizazovnijih stvari koje sam doživjela u svom kratkom roditeljskom stažu je odvikavanje od pelena. S obzirom da je mala pokupila gene svog tate te je njegova uzduž i poprijeko (čitaj: tvrda je ka' magare), prilično nam je otežala stvar. Ponekada bih, u trenucima očaja, pomislila da nam otežava namjerno, samo kako bi promatrala našu reakciju. I to je naslijedila od tate. Jadnatisam s njih dvoje. No dobro.

Uglavnom, nije bilo jednostavno. Pokušavaš ljeto za ljetom. Vrijeme prolazi. Gledaš kako sva ostala djeca već odavno koriste tutu/vrčinu, kako ne rade nikakvu dramu oko toga. Gledaš ponosna lica njihovih roditelja, slušaš ih kako govore da nisu imali nikakvih problema oko skidanja pelena. Slušaš savjete vlastite okoline i gledaš osudu na njihovim licima. Sve ti to gledaš, slušaš i čuješ dok tvoj trogodišnjak trči oko tebe sa dupetom koje šuška u peleni veličine 6+, a ti se negdje duboko u sebi crveniš i osjećaš kako si pao na prvom težem ispitu kao roditelj.

Pa onda, iako zazireš od toga, kreneš googlati. O jao prokletinje! Đe me nađe...
''Budite strpljivi!''
''Budite nasmiješeni! Osmijeh je sve!''
''Nemojte pokazati djetetu da ste u stresu!''
''Pričajte s djetetom blagim tonom!''
''Budite mu podrška!''
''Nemojte mu pokazati da vam baš i nije sjelo to njegovo govance na kauču.''
''Osmijeh, nemojte zaboraviti na osmijeh!''
''Počistite govno sa čistog kauča uz osmijeh!''
''Pustite mu zvuk vode, uz osmijeh!''
''Pjevajte mu, uz osmijeh!''
''Pokažite mu kako vi obavljate nuždu i kako to nije ništa strašno! Smiješite se dok serete.''
''Pustite ga da si u dućanu odabere sam svoju vrčinu! Koliko god da koštala, koju god da odabere. Ako želi onu od zlata s malim dijamantima, kupite mu baš nju! Samo se nemojte zaboraviti smiješiti!''
''Pratite kada bi dijete otprilike moglo napraviti nuždu, pa ga nježno odvedite do vrčine. Lagano i blago ga postavite na nju i nemojte mu se zaboraviti smiješiti.''
''Uključite cijelu svoju okolinu u ovaj proces odvikavanja od pelena: none, noniće, brata, sestru, šogora i šogoricu, sestričnu, bratića, tetku, strica, sestru od prababe, njezinu djecu i muža, od stričeve žene mater, sve vaše frendove, cijelo društvo, od frenda brata i njihovog čaču, odgajateljice u vrtiću i to ne samo djetetove, nego i cijelu upravu vrtića, javite susjedi s trećeg kata i njezinoj priji, njih dvije će to već razglasiti ostatku susjedstva!''
''Učinite odvikavanje od pelena zabavnom igrom! Smiješite se svi!''

Ajde goni sve u one tri stvari! Čitam članke, vježbam smiješak, koči mi se vilica. Stalno mi se piša od tolike priče o pišanju. Odustajem od čitanja. Istovremeno slušam što mi govore svi ovi oko nas i dođe mi da se objesim.
''To ste trebali napraviti kada je imala godinu dana i kada ne zna što ju je snašlo.''
''Samo joj skinite tu pelenu, bez puno priče.''
''Mi smo tebi skinuli pelenu s 10 mjeseci.''
''Neka plače, ništa joj neće biti.''
''Morate ustrajati, ne odustati.''
''Komotni ste.''
''Ima tri godine, već je pomalo nakaradno.''
''Dobra je i predobra, samo da još tu pelenu skinete...''
''E da je kod mene na samo tjedan dana, da vidite kako bih joj ja to riješila.''
''Pa do kada će tako?''

I tako, pričajmo malo o pritisku... Više se ne smijem kako mi je Google rekao. Sada plačem. Jecam. Ubiše me ovi moji! Jasno, svi su oni dobronamjerni i stalo im je. Jesu malo grublji u toj svojoj dobronamjernosti, ali ''JAKOVE, IZDRŽI!''. Jer su u konačnici zaista u pravu.

No s druge strane, gledaš tu svoju malu i jasno ti je kao dan da ništa od svega ovog gore navedenoga s njom jednostavno ne ide. I neće ići. Jednostavno znaš. Znaš točno kako funkcionira ta njezina čudna mala glava. Znaš da jednostavno nema smisla gurati ju u nešto što ne želi ni pod razno i tvrdo odbija. Pa čekaš. Čekaš i čekaš. Strpljivo. Da joj se okrene sklop u drugom smjeru. Da baci gard kojeg ima prema svemu nepoznatom. I kada ugledaš tu malu rupu u njezinom oklopu, kada ugledaš tu priliku - e, tada napadneš! Svom snagom. Gurneš ju u nepoznato, a ona to prihvati kao da se borili nikada nismo. I pitaš se uvijek iznova tko je tu lud.

Jer da. Nakon više od dvije godine mučenja s prekidima, uspjeli smo! Mala piša i sere u vrčinu kao velika! Jedno poglavlje smo zatvorili. Sada čekamo neko novo. Osobno, čekam njezin pubertet. Kada ću opet proklinjati i sebe i njega i nju i tko ju stvori takvu prgavu i tvrdoglavu! No ta će priča još malo pričekati.

A za sve roditelje koji još uvijek muku muče s pelenom, poslušajte mamu koja je upravo prošla kroz tu užasnu torturu. Nemojte čitati nikakve članke. Opustite vilicu lica, ne morate se smiješiti toliko. Skroz je normalno da opsujete kada vidite govno na kauču. Ne držite to u sebi. Psovku, ne govno. Njega izbacite. U školjku, jel. Navečer, kada naši mali mučitelji zaspu, popijte si malo. Opustite se nakon cijelog dana čišćenja poda i svih ostalih dostupnih površina na kojima mogu obavljati ono što bi trebali u vrčine. Opustite se nakon cijelog dana trčanja za njima, hvatanja, stavljanja na vrčinu, bezbrojnih pitanja: ''Jel' ti se piški? / Bi kakala? / Reci nam kada ti se bude pišalo! / Idemo na tutu? / Dođi ovdje! / Nemoj plakati! / Sve ok, očistit ćemo to! / Jesi se popišala? / Dođi, idemo promijeniti gaćice! / ...'' Opustite se. Natočite si taj alkohol u čašu koji ste zorom ranom stavili u frižider da se do navečer ohladi jer ste znali kakav vas dan čeka. Vjerujte mi. Zbilja, vjerujte mi. Samo ćete tako preživjeti!

May the force be with you!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.