Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Kulturnjača

Proljetno čišćenje

Paula je uzdahnula, pomaknula škale na koje se do prije samo pola sata penjala kako bi došla do vrha ormara kojeg je očistila jednim od onih sredstava koje je nadobudno (i vjerojatno krivo) kupila i sjela za stol. Otvorila kompjuter i krenula pisati. O čišćenju. Dok razmišlja o rečenicama, Paula je ugledala sloj prašine na radnom stolu. Puhnula je u njega. Majkoisusova.
Objava 08. travnja 2022. 0 komentara 1126 prikaza
Foto: Paula Knapić
Foto: Paula Knapić
Nekom nevidljivom tintom nam je na ovom varljivom kalendaru svima zapisano ''proljetno čišćenje''. Da, da, zapisano je. Nemojte se praviti da ne vidite.

Stiglo nam je proljeće. No očito samo kalendarski. Jer se poprilično sporo pozdravljamo od ovih hladnih dana, a one toplije čekamo kao ozeblo sunce. Međutim, kalendar je kalendar. I ako on kaže da je proljeće tu, onda je očito tu. Sukladno tome, nekom nevidljivom tintom nam je na tom varljivom kalendaru svima zapisano ''proljetno čišćenje''. Da, da, zapisano je. Nemojte se praviti da ne vidite. Mrsko čišćenje, oh koliko li je mrsko. Ali istovremeno tako neodoljivo i neobjašnjivo privlačno. Muka ti je započeti jer nakon dugog zimskog sna ne znaš od kuda bi krenuo. No jednom kada započneš ovu samoinicijativnu torturu, ne možeš stati. Istovremeno glasno psuješ i potajno uživaš.

Trenutno sam i sama u tom žrvnju. I ne mogu ne razmišljati malo ''dublje'' o tematici. Jer postoji više vrsta proljetnog čišćenja. Kao i više vrsta glavnih aktera istoga. Pa krenimo, imenovat ćemo neke od njih. Napomena: imena su izmišljena i nemaju veze sa stvarnim osobama i napisanim situacijama. Osim što imaju. Jebiga.

Draženka
Sjedi na kauču i u tišini promatra svoj stan. Radi plan u glavi. Kalkulira. Od kuda krenuti i gdje završiti? Prvo joj trebaju sredstva za čišćenje. Sva su joj već pri kraju, a za ono što Draženka planira - te poluprazne boce joj jednostavno nisu dovoljne. Oblači se i kreće u kupovinu. Kupit će sredstvo za prozore, za podove, zidove i stropove. Za pločice, za parkete, za tuš kabinu, za školjku, za pećnicu, za napu, za indukcijsku ploču. Kupit će u spreju, u pjeni i u tekućini. Trebaju joj i rukavice. Tanje i deblje. Čarobne krpe, spužvice. Pa ne bi bilo loše kupiti ni ovu metlu, vidiš kako je dobra. Ma vidi ovu četku! Dobro će joj i ona doći. A što je ovo u ovoj malenoj bočici? Za nekakav sjaj. Sjaj čega? Nema veze, otkrit će putem. Uzela je i to. E da, trebala bi joj i jedna kanta, ova koju ima je već dotrajala. Oh, pa kako li je došla sada do ovog odjela za farbanje? Ali kad je već tu, možda da kupi neki premaz za balkonsku garnituru. I nju treba malo osvježiti. Sada kada je već odlučila farbati, kupit će i koju kantu boje za stolariju. Vrata su im očaj. Draženka je sada stala nasred dućana. Razmišlja. Možda da baci one stare cipele? Trebaju joj vreće za smeće. I koja kutija. Napravit će razmještaj u ormaru. Morat će kupiti i one vakuum vreće. One su dušu dale, jako dobra stvar. I tako se Draženka nakon višesatne kupovine vratila doma, sa puno tanjim novčanikom nego što je izašla. Raspremila je kupljeni sadržaj iz vrećica. Pa je opet sjela na kauč. Iscrpljena. Malo će odmoriti. Ionako ne zna od kuda bi krenula. Plot twist za čitatelje: Draženka neće nikada ni krenuti, a svim kupljenim sredstvima za čišćenje će s vremenom isteći datum roka valjanosti.

Biserka i Vlado 
''Vlado, odnesi ovu kutiju dolje u podrum.''
''Što je u njoj?''
''Tvoje stare cipele koje više ne nosiš.''
''Pa baci ih.''
''A šteta ih...''

''Vlado, odnesi ove dvije kutije dolje u podrum.''
''Što je sad u njima?''
''Stara roba i kaputi.''
''Pa koji će ti to klinac?''
''Samo odnesi!''

''Vlado, tu sam ti u hodnik stavila ove police! Napravit ću razmještaj u ormaru i višak su mi! Odnesi to u podrum.''
''U pizdu materinu...''
''Što ti je teško to, ne pizdi. Odnesi!''
''A idem, idem...''

''Vlado, što ćemo s ovim ostatkom pločica.''
''Baciti.''
''A možda nam dobro dođu...''
''Bibo, što će nam to?! Uređivali smo kuću prije 20 godina!''
''Pa nikad ne znaš kad ti može zatrebati. Odnesi ih u podrum.''

''Vlado...''
''A što je sad...''
''...odnesi ove stolice u podrum.''
''Pa što ti misliš koliko mi mjesta imamo u podrumu???''
''Da se sve lijepo složi, imali bismo! Hoćeš li odnijeti ili moram ja?''
''A odnijet ću...''
...
''Još ih nisi odnio u podrum? Stoje tu već tri dana nasred hodnika, noge ću polomiti preskačući ih.''
''Odnijet ću ih!''
''Ne moraš! Ja ću!''
''Ali Bibo, nema mjesta dolje više! Kako ne shvaćaš?!!''
''Ma što nema...''
...
''Što je?''
''Što što je, skoro sam bez glave ostala! Kako si ono slagao unutra?''
''Jesam ti rekao da nema više mjesta!''
''Naravno da nema mjesta kada si nesposoban i sve moram ja! Što mi vas je Bog dao...''
''Evo opet ja kriv...''

Marija
Marija ilitiga Mare je gospođa u određenim godinama koja uvijek ima sve pod kontrolom. Mariji se ne može dogoditi da prašina padne prije nego što ju ona vidi i uhvati ju golim rukama. Marija ne poznaje pojam proljetnog čišćenja. Jer Marija nema potrebe za čekanjem određenog godišnjeg doba da dovede kuću u red. U njezinoj kući je sve na svom mjestu. Uvijek. Kod Marije nema mjesta greškama. Nema kvarova. Nema mrlja. I nema žgaravice. Nikada.

''Mare, donesi mi onu žicu! Lavandin nam se začepio.''
''Ne žicu. Čekaj. Evo ti soda bikarbona...''

''Mama, s čime da maknem ovu fleku s majice?''
''Stavi malo sode na nju...''

''Što to radiš?''
''A pokušavam ižuljati ovo što mi je zagorilo!''
''O budale, pa ne s time! Daj, ja ću! Dodaj mi sodu...''

''Dobro jutro, Mare!''
''Jutro susjedo!''
''Divno ti je ovo cvijeće u vrtu! Meni sve propalo, neke uši napale!''
''Izmiješaj u zemlju malo sode...''

''Kako tebi ne ostaje kamenac od vode u kupaonici?''
''Soda zlato, soda...''

''Uf, što me ova žgaravica jebe!''
''Na ti, popij ovo.''
''Što je to?''
''Soda.''

Zoran 
Zoran živi na petom katu nebodera. Stan mu je na južnoj strani. Dolaskom proljeća, svakim danom mu sunce sve više i više tuče u prozor i obasjava mu čitav stan. Zoran tek sad vidi kako mu je stan prljav. Jebemti sunce. Navukao je rukav na ruku i šakom prebrisao prljave tragove sa balkonskih vrata. Neke crne mrlje su mu mjestimično na parketu. Obrisao ih je s mokrom maramicom. Sad vidi i sloj prašine na namještaju. Lijen je izvaditi usisavač. Pa je samo puhnuo u smjeru prašine. That will do.

Paula 
I na kraju. Postoje tako te neke osobe kao što je Paula. Koja je sve gore spomenute osobe u jednoj. Da, Paula je potrošila brdo love na razna sredstva za čišćenje kojima ni ne zna namjenu. Kupila je ona i farbu i kantu i metlu i kutije i vreće. Paula je prilično ozbiljno shvatila proljetno čišćenje. Sve će očistiti, složiti i presložiti. Pola kućnog asortimana će pobacati. Ali Paula se malo precijenila. Ukućani već danima preskaču kutije i vreće. Sve smrdi po sredstvima za čišćenje. Oh, kako smrdi! Ne vidi se početak. A još manje kraj. Paula je malo umorna. Od same sebe. Rekao bi Mujo: ''Neće se otopit' doljeta!'' Paula je uzdahnula, pomaknula škale na koje se prije samo pola sata penjala kako bi došla do vrha ormara kojeg je očistila jednim od onih sredstava koje je nadobudno (i vjerojatno krivo) kupila i sjela za stol. Otvorila kompjuter i krenula pisati. O čišćenju. Dok razmišlja o rečenicama, Paula je ugledala sloj prašine na radnom stolu. Puhnula je u njega. Majkoisusova.

Long story short. Nemoj biti kao Paula. Zajebi proljetno čišćenje. Zbilja, zajebi. Budi kao Zoran. Bit će ti bolje.

I moram li reći da Paulina druga polovica ima žgaravicu? Rekao je da mu radi stres. Ona je njemu rekla neka ne pizdi. I neka popije sode. Gore mu je u ormariću iznad lavandina.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.