Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Kulturnjača

Što je žena bez škembe

Prijelomne vijesti poput: ''Dok je Zdenka samo mjesec dana nakon poroda ušla u uski badić i ponosno pozirala pred kamerama, Jovanka je natukla četiri kilograma viška i besramno ih pokazala u dugačkoj uskoj haljini dubokog dekoltea!'', mi uzrokuju tik na licu, preteču mini moždanog. Jer o Zdenkama i Jovankama ne čitaju samo odrasle, samosvjesne i sigurne u sebe žene. To čitaju i klinke koje takvim ženama tek trebaju postati.
Objava 17. lipnja 2021. 2 komentara 1197 prikaza
Foto: Internet
Foto: Internet
Nemoj ništa jesti, budi kao kokoš i glođi mrvice. Bezglutenske, bezmasne i s brojnim drugim'bez'. Pij samo vodu. Vodu i vodu. Nadula se kao žaba, majkemi.

Iiiiiiiii stiglo je ljeto! Stiglo je vrijeme izlaganja svog ugodno ugojenog zimskog tijela suncu. Stiglo je vrijeme oblačenja kupaćeg kostima koji se očito stisnuo u pranju. Očito. Ne sjećam se vremena kada nešto nije visjelo onako kako ne treba visjeti. Možda prije nego što sam ostala trudna. Kažem – možda. Sjećam se da sam prošle godine negdje u ovo isto doba stajala ispred ormara gledajući svoju ljetnu odjeću s gađenjem na licu. Kako da ja stanem u bilo što od ovoga? A pazite, ne nosim usko. Govorila sam sebi: ''Pa dobro, rodila si. Jebiga.''. Kada mi je na to moja majka, koja rijetko kada bira riječi kojima bi utješila svoju neutješnu kćer, rekla s pomalo podrugljivim osmijehom na licu: ''Srećo moja, i ja sam u istim problemima kao i ti. I ja sam rodila. Prije 30 godina.'', shvatila sam da je jedino što mogu učiniti oprostiti se sa svojim mladenačkim tijelom i pružiti dobrodošlicu ovom novom i izmijenjenom.

Ali realno, nije samo trudnoća učinila svoje. Nije mi samo ona objesila trbuh u tolikoj mjeri da, kada udahnem – otkopčam hlače. Da, to je moguće. Vjerujte mi. I nije mi samo trudnoća raširila bokove i uvećala guzicu u tolikoj mjeri da kada vidim krušku u dućanu, okrenem se na peti. I nije mi samo trudnoća učinila te prokletinje od vreća na rukama. Nije. Tu je i to sumanuto jedenje. Voljenje jedenja. Previše voljenja. I previše lijenosti. Da vježbam? Mani me se čovječe. Ne trčim ni na wc. Pa neću ni u svrhu mršavljenja. Lijena sam. Kao prasica. Pa onda kao prasica i izgledam. Ali znate što? Ne dira me to. Ne više. Prihvatila sam se. Jer svaka promjena na tvom tijelu znači da si prošao jedan kilometar više u životu. Znate li da Zemlji treba 365 dana da se okrene oko Sunca? Znate li što se sve dogodi u 365 dana? Znate li? Da, događa nam se život. Godina za godinom, kilogram po kilogram, bora po bora. Rastemo, bujamo, starimo. Mijenjamo se. Zašto jednostavno to ne prihvatiti? Zašto ne biti sretan zbog toga? Da nisi na istom mjestu, s istom glavom na isti način kao i prije – za mene je to priličan razlog za sreću.

I ove godine sam opet stala ispred ormara, gledajući svoju ljetnu odjeću. Ovaj put se pitajući zašto je nama ženama toliko teško prihvatiti svoja nesavršena tijela? Što uopće znači biti savršen? Ženska ljepota, što je to točno? Zašto toliko robujemo današnjim medijima, kozmetičkoj industriji i ostalima koji nam diktiraju kako trebamo izgledati? Zašto nam je idol postala nepostojeća idealna žena? Što je prihvatljivo, a što nije? Prijelomne vijesti poput: ''Dok je Zdenka samo mjesec dana nakon poroda ušla u uski badić i ponosno pozirala pred kamerama, Jovanka je natukla četiri kilograma viška i besramno ih pokazala u dugačkoj uskoj haljini dubokog dekoltea!'', mi uzrokuju tik na licu, preteču mini moždanog. Jer o Zdenkama i Jovankama ne čitaju samo odrasle, samosvjesne i sigurne u sebe žene. To čitaju i klinke koje takvim ženama tek trebaju postati.

Sa svih strana smo bombardirani tim idealom savršene žene – kako njegovati tijelo i lice da izgledamo svježe i mlado. Mlađe nego što zapravo jesmo. Kako se našminkati da ispravimo svoj ružan nos i istaknemo nepostojeće jagodice. Što obući da sakrijemo onaj viseći trbuh i te debele noge. Nemoj ništa jesti, budi kao kokoš i glođi mrvice. Bezglutenske, bezmasne i s brojnim drugim 'bez'. Pij samo vodu. Vodu i vodu. Nadula se kao žaba, majkemi. Pa kakve su ti to obrve, počupaj ih. Kad se misliš pofarbati? Zašto ne nalakiraš nokte? Trebala bih obrijati noge. Kupit ću si onu super kremu za tijelo koju svi hvale. Dodaj malo 'hajlajtera' na lice. Jesi vidjela onu masku za kosu? Razmišljam o prepravku ustiju. Nos mi ne odgovara ostatku lica, mislim da će i on fasovati. A i cice su mi nekako male. Znaš da možeš skinuti taj višak kože bez vježbanja? Kako? Pa pod nož. Oh, super. Aha.

Tako zapravo izgleda ženska ljepota. Zbilja? A znate li kako izgleda jedan običan dan jedne obične žene? Onako da u većini slučajeva zapravo i nema vremena koristiti sve moguće i nemoguće preparate kako bi bila u skladu s onom ženom koja joj se nameće da bude. Nema vremena. Volje. Želje. Novca. I kada na kraju dana jedino što želi je obući deset brojeva veću majicu, zategnuti svoju nepofarbanu kosu u neuredan čvor na vrh glave, legnuti na kauč i jesti kokice iz najveće zdjele koju je mogla u kuhinji pronaći, a ne čupati obrve, brijati noge ili nedajbože postiti – neka to i napravi. Jer zašto ne bi? Zašto ne bi učinila ono što ju čini sretnom? A sretna osoba je najljepša osoba. Zar ne? Da.

Bilo kako bilo. Stiglo je ljeto. Kupaći kostim se stisnuo u pranju. Očito. Pa sam otišla kupiti novi. Dva broja veći. I to je sasvim ok. A o Zdenkama i Jovankama više ne želim čitati. Zbog sebe. Zbog svoje male. I zbog svih ostalih klinki. I klinaca.

  • Avatar Sandra  Gojani
    Sandra Gojani:

    Ne brigaj, ja trčim. Puno. Pa imam škembu. Ali isto volim jedenje, a još i ne jedem svašta. Tako da.... živjela ti meni :*

  • 68212906:

    To babe zovu komad žene, To su slonice. Ne diže mi se na njih pa da su tri puta mlađe. Odurno