Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Kulturnjača

Vodič za preživljavanje (dvogodišnjaka)

Ne znaš gdje ti je glava. Što je lijevo, gdje je desno. Ne osjećaš noge. Hoće li ikada stati? Hoće li se umoriti? Hoće li zato brže zaspati i dulje spavati? Ne. Neće. Ti hoćeš.
Objava 16. studenoga 2020. 0 komentara 875 prikaza
Foto: Paula Knapić
Foto: Paula Knapić
Mamanje - glagolska imenica koja se koristi za apsolutno sve radnje, prilično glasnim i većinom plačnim tonalitetom.

Imati dvogodišnjaka je priličan izazov. Za tebe kao roditelja i općenito za tebe kao osobu. Izazov za tvoj zdrav razum i za sve ono što si do sada mislio da znaš. Jer očito je – ne znaš ništa. Negdje sam pročitala da za ovu dob postoji dijagnoza... pardon, naziv: ''terrible two''. Nesamostalni mali individualci koji žele sve sami. Iskušavanje granica i plesanje po živcima. Ako imate jednog takvog, a ne pronalazite se u ovim riječima – tko ste vi, gdje živite i možemo li se zamijeniti za djecu?

Ukoliko ste ipak jedni od ''sretnika'' koji se pronalaze u svemu ovome, nastavite čitati. Dakle, neću reći da slijede savjeti kako preživjeti ovaj turbulentan period (kojemu ja osobno ne vidim kraj). Ovo su tek usputne crtice. Stvari koje sam zamijetila i osobno iskusila na svojoj koži. Crtice koje vam govore da niste sami. Ilitiga #roditeljiizdržite.

Mamanje 
Glagolska imenica koja se koristi za sve. Ali apsolutno za sve. Bilo koja radnja je popraćena glasnim, u većini slučajeva i prilično plačnim ''MAMA''. Da bi vam možda olakšali ili čisto pristojnosti radi, vaši i tuđi ljudi vam komentiraju kako je to lijepo. Kako je dijete povezano s mamom. Zašute kad vide vaš pogled. Jer nije. Naporno je. Do neba i natrag, naporno je. Nažalost, ''mamanju'' nema pomoći. Jedino što vas može utješiti je da će vas za koju godinu ignorirati, lupati vam vratima pred nosom i za sve se okretati tati. Kažem, tješite se. Veselite se tom danu. Željno ga iščekujte. Ja upravo to i radim.

Sjena
Svakodnevni zajednički obilazak cijelog stana, bez stručnog vodstva. U program su uključene sve prostorije. Od dnevnog boravka i sobe, preko kuhinje, uključeno s wc-om i špajzom. Sve aktivnosti su osmišljene kao radionice. Obilazak je besplatan, a na ulazu vas nažalost ne čeka nikakav aperitiv.

Čuvanje
Samo nekoliko mjeseci prije, na svaki upit nona servisu može li pričuvati, servis je veselo odgovarao potvrdno. Kako vrijeme ide, veselje je splasnulo te na vaš očajnički upit sada odgovaraju mumljanjem. Zar ne? Da. Znam. Međutim, ignorirajte to mumljanje. Niste ga čuli, niste ga razumjeli. Ne dajte se smesti. Jednog dana će im biti drago. Da. Recimo to tako.

(O)ponašanje
Što god radili, male beštije budno prate. Ništa im ne može promaknuti. Oponašaju svaki vaš korak, svaku mimiku i reakciju. Vaše ponašanje se reflektira u njima. Prilično težak teret za nositi. U to ime, imam vam za reći par praktičnih stvari. Dakle. Bilo kakvi kućanski poslovi - pranje robe i suđa, spremanje stvari po kući, pospremanje kreveta, peglanje, usisavanje, kuhanje, pa čak i zalijevanje cvijeća, slaganje knjiga, vješanje slika na zid, pisanje, crtanje, jednostavno buljenje u praznu točku... sve su to delikatne stvari koje, kada oni uzmu stvari u svoje ruke, nikada ne završe dobro. Zato tempirajte, jel. Također, spremite sve krpe kojima brišete podove jer oni istima počnu brisati sve. Sve što ne treba. Uključujući i sebe. Isto tako, nemojte kopati nos pred njima. Nikada. Samo toliko.

Čišćenje
Nastavno na nekoliko redova iznad. Ukoliko ste mislili da će vaš životni prostor ličiti na nešto što bi moglo imati epitet čistoga: vi koji ulazite, ostavite sve nade.

Trčanje i spavanje
Koliko god mislili da imate kondicije i energije, oni ju imaju više. Puno više. Osobno, ne mogu se baš pohvaliti ni kondicijom ni energijom. Ali tko te pita. Trči Forreste, trči! Po kući i po vani. Po ravnome i brdovitom. Po kiši ili suncu. Oni ne pitaju. Samo idu. Ti ne znaš gdje ti je glava. Što je lijevo, gdje je desno. Noge ne osjećaš. Hoće li stati u nekom trenutku? Hoće li se umoriti? Hoće li zato brže zaspati, dulje spavati? Ne. Neće. Ti hoćeš.

Nadanje 
Za kraj, nemojte se sramiti svojih misli. Dobro, neke od njih ponekada morate prešutjeti. Kao onu poznatu ''Ja rodila, ja ubila!''. Rekla sam to naglas u nekoliko navrata. Čudno su me gledali. Istina, čudno su me pogledali i kada sam izložila svoju teoriju. Još koje desetljeće i odselit će. Ignoriram poglede. Jer čekam. I nadam se... A nada umire posljednja. Ok, nada je i kurva, ali o tome drugi put.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Još iz bloga Kulturnjača