Naslovnica Mamadanasutra

Sve po 12

Objava 24. srpnja 2015. 0 komentara 900 prikaza
Sve po 12
Vicka Marić
Sve po 12

Na dobre ljude dugo se čeka.

Pročitala sam to na nečijem profilu neki dan i baš mi je zazvučalo istinito. Bremenito životom. Mudro.

Ali nije.

Neki na dobre ljude dugo čekaju. Neki ne.

Jer, ljudi imaju svoj rok trajanja, a nakon teških razočaranja, neki se stave na rasprodaju.

Ispod cijene. Sve po 12 kuna.

I onda naiđe neki zgubidan i bira. I, kao na Hreliću, u hrpi starih kemijski, nabode zlatno prstenje. I tretira ga k'o staru kemijsku. Uz svo dužno poštovanje kemijskama. Ako se netko njima služi, ja sam ta.

Taj casino uporno pokušavam shvatiti, jer vidim cijeli perivoj cvjetova koji cvjetaju u mraku. Bez ikoga da malo digne tu prokletu roletu.

Neki i u veš-mašini.

Kao ono djetešce iz novina od neki dan, kojeg je mama ugurala, da, u veš-mašinu. I slikala se. I bilo joj je to urnebesno.

Dignuo mi se želudac.

Ili onaj tata koji je u kipućem autu ostavio curicu koja se kasnije ugasila.

Dignuo mi se živac.

Ili ona jadna mama koja moli da joj netko pomogne staviti parkete, jer joj klinci žive na golom betonu.

Pucanje.

Tko god gore igra taj rulet, opasno loše pogađa. Kladionice vjerojatno propadaju. Nebeska lutrija je u stečaju.

I nije kriv stečajni upravitelj; krivi smo mi, halapljivi direktori.

. . .

Najbolje stvari u životu su besplatne.

Mislila sam o tome kad me slučaj donio na jednu fensi plažu gdje sam povremeno, diskretno koliko je u mojoj moći, buljila u par koji, za razliku od mene, ovdje nije bio poslom.

Lijepi mladi ljudi. Bogovi na ležaljkama. Anđeli koji se niti jednom u tih par sati nisu jedan drugom nasmiješili.

Mora da se dobro razumiju. Ali ja ne vjerujem u šutnju koja govori. Što dosta govori o meni.

. . .

Nesnosno je vruće ovih dana.

U hladu u Pakracu je 40. Zato je ne idem u hlad. I ne planiram ovo ljeto vikend u Pakracu.

U fontani koja mi je na putu s posla prema doma svaki se dan kupa sve više ekipe.

Sad su, vidim, počeli nosit' i sendviče.

Klinci skakuću po tankim slapićima; vriska, vika, mame sjede s cigaretama na klupici, tate pijuckaju pivicu. Navrati i jedan deda sa psom, znam ih već sve.

Svako popodne dođe mi da iskočim iz vrelog autobusa i uletim u to pletivo graje i veselja. U to more na asfaltu koje će ovi mali turisti možda pamtiti kao najljepše ljetovanje.

Plesali su jedno ljeto.

Jer, rekao je na jednom profilu netko pametan:

Najbolje stvari u životu - nisu stvari.

 

 

 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message