Naslovnica Na životnom putu

Kako preživjeti i uživati u centralnoj pustinji Australije?

Objava 08. siječnja 2017. 2 komentara 650 prikaza
Izlazak sunca s pogledom na Uluru
Izlazak sunca s pogledom na Uluru
Izlazak sunca

Ovaj post pišem vam u središnjoj Australskoj pustinji. Pogledam li u bilo kojem smjeru, okružena sam prazninom i ništavilom. Crvenim pijeskom i mnogim osušenim drvećem, koje bi se srušilo samo da ga dotaknete. Pišem vam na unutrašnjosti strani kartonske kutije od keksa. Već duže vrijeme smo bez struje, ispražnjenih mobitela i bez ikakvog pojma o mobilnoj mreži. Najbliže tehnologiji sam vidjela jednu telefonsku govornicu na benzinskoj postaji.

Najljepše od svega,ne pamtim dugo unazad kada sam imala priliku gledati ovoliko zvijezda na nebu. Nebo je ovdje prekriveno zvijezdama, kao da uzmete šaku šećera i prosipate ga po stoljnjaku. Zvijezde se naprosto guraju jedna preko druge na nebeskom svodu. Jasno se vidi Mliječna staza, pa i ona koja joj je prethodila. Prostim okom, pa i ovim mojim sa minus dioptrijom se vidi svemirska postaja i satelit. Nikada u životu nisam bila ovako uzbuđena gledajući nebo. Ležim u mraku usred pustinje, nigdje nema niti jednog zvuka,pokrivena nebom, okružena jarko crvenom pješčanom zemljom brojim zvijezde padalice. Znam da mislite da pretjerujem. Nisam ih nabrojala mnogo,ali dvije zvijezde su mi pale gotovo na nos, i moram priznati da mi je oko zasuzilo od ganutosti.


Došla sam u zemlju prastanovnika Aboridžina koji su uvijek znali živjeti u skladu s prirodom, osluškivati ju i poštovati. Danas, gledam nas Europljanje, dvoje Švicaraca, jedna Talijanka, jedna Poljakinja, dvoje Iraca, nas dvoje Hrvata pa i jedna obitelj iz Koreje, kako se krvavo patimo na temperaturi od 41 stupanj. Čujem da se u Hrvatskoj ljudi muče na nevjerovatno niskim temperaturama, no poanta je ista; Prirodo draga, zašto te ne znamo slušati i poštivati?


Mudra izreka koju sam čula prije nekoliko dana kaže, "Ljudi će razumjeti koliko je vrijedna svaka kap vode, svaka zraka sunca, zrak i zemaljski plod, tek kada shvate da se novci ne mogu jesti!"
Sljedeći moj post biti će posvećen samo Aboridžinima, jer me priča o tome narodu dovela upravo 3000 kilometara od Sydneya u unutrašnjost Australije. 

Uluru je njihovo najsvetije mjesto i središte zemlje Aboridžina. Mnogi primitivci će reći da je to samo jedan veliki kamen, no oni koji posjete ovo mjesto će sigurno tvrditi drugačije. Osobno sam uvjerena da nešto sveto i neobjašnjivo ima u njemu.

Uluru je visok preko 300 metara, dok je dubina do koje seže ovaj kamen više od 5 kilometara u zemlju, što rijetki znaju. Širina mu je oko kilometar i pol, a krenete li u šetnju da ga okružite trebati ćete napraviti otprilike 3 km. U podnožju se nalaze špilje sa originalnim freskama starim tisućama godina.
Sve one podučavaju o suživotu s prirodom i njezinim pravilima.

Velika Božićna poplava

Naš vodič Leif svjedočio nam je kako mu je jedan stariji Aboridžin rekao 2 tjedna prije Božića kako će nas na sam naš najbitniji blagdan iznenaditi velika kiša kakvu narod ne pamti. Zaista, dan nakon Božića na Uluru je palo više od 300 mm kiše po četvornom metru u središtu pustinje. Zemlja nije bila spremna upiti toliku količinu vode, te je cijelo područje poplavljeno ,a nacionalni park privremeno zatvoren.
Naša je sreća u toj priči jeste da imamo priliku biti tu kada je ovo područje zeleno, i nesreća da zbog posljedica poplave nema drugih izvora struje osim onih solarnih. Nama Europljanima nije lako, a zamislite kako je tek ovim Koreancima. Zaista, nitko ovdje nije imao priliku više od 50 godina vidjeti kako se trava zeleni, niti kako cvijeće cvate. Zaista smo stigli u najzelenijem razdoblju koje živući pamte.
Vode još uvijek leži na suhoj zemlji kuda god krenuli, i nikako si ne mogu objasniti, kako tako žedna i suha zemlja, ne želi upiti vodu, niti kako voda ne ispari od silne vrućine.Naš vodič govori nam jako malo, a okolina koja nas okružuje govori nam milijun riječi. Međusobno ne progovorimo niti jednu riječ pola sata, dok se poluotvorenih usta divimo krajoliku. 

Kako preživjeti u pustinji...


Život u pustinji nas je naučio još nekoliko golih činjenica. Buđenje je striktno u 4 sata i 30 minuta,i to nam nije teško palo bez obzira što smo na godišnjem odmoru. Sunce postaje opasno već iza 9 sati, i u svakom trenutku kamo god krenuli morate sa sobom imati minimalno 3 litre vode. Zbog vrućina nacionalni parkovi ljeti ulaz zatvaraju u 11 sati. Tome su doveli mnogi srčani udari koje su posjetitelji zbog velikih vrućina tijekom posjeta preživjeli, a neki i završili tragično. U potpunosti razumijem i podržavam ovu odredbu, jer već u 9 sati nije bilo izdržljivo niti u hladovini.
Zanima li vas kada je najviša temperatura u danu? Vjerovali ili ne, ali vrhunac temperature nije u podne, nego u 18 sati. Tada se sve zagrije do usijanja. Dotakne li vam noga pijesak, garantiram vam da ćete imati opekotinu. Nošenje kape ili šešira uz već spomenutu vodu je obavezno. Bez šešira ne možete napustiti autobus, a o kremi za sunčanje da i ne govorim.
Puno puta na ovom mjestu sjetila sam se svoje profesorice geografije u gimnaziji i svega što me naučila o tektonskim pločama, sedimentima, dinama, zvijezdama i vrstama oblaka. Sigurno bi bila ponosna kada bi znala koliko sam toga upamtila i prepoznala na terenu.

Bubašvabe 

Profesorica iz biologije s druge strane ovdje bi mnogo naučila,jer ovoliko različitih kukaca koliko ih ima ovdje, nisam vidjela niti u svim enciklopedijama koje sam u životu prelistala. Ovo nije zemlja za one koji se boje paukova, buba, bubica,skakavaca,muha,stršljena,leptira i svih ostalih izvedenica i mutanata između. Znam da je ovo kampiranje pravi doživljaj Australije, ali količina sitnih životinja koje non stop plaze po nama je toliko velika, da u jednom trenutku oguglaš i kada se šeta po tebi. Prvih dvadeset puta odmahuješ rukom i malo se sretseš, a već drugi dan ti je normalno da kada ideš piškiti sto buba je u wc školjci, dvjesto na zidu, tristo na stropu,četristo u zraku i pokoja na wc papiru i negdje na tvom tijelu. Zgroženi ste znam, ali da je ovo pisalo u turističkom vodiču, nitko ne bi došao na ovo putovanje. Sada kada smo već tu,nemamo telefon, nemamo struje, što nam preostaje nego pomiriti se i preživjeti da se koji pauk prešeta preko glave tijekom noći. Ništa strašno, vidi mene kolika sam, a koliki je on mali. Uz sve to još morate poštivati pravilo - ne ubij. Ono što vam je bitno znati iz osnova sigurnosti u pustinji;

  1. Što je buba veća, to je manje otrovna.
  2. Što je pauk manji i posebno ako ima neku crvenu točkicu to je otrovniji.
  3. Jedine životinje koje izlaze kada je temperatura oko 40 stupnjeva su gušteri, muhe i pauci.

Osim kukaca, naši susjedi su sada australski psi-vukovi zvani Dingo i dvjesto vrsta zmija, od kojih 70 najotrovnijih živi na ovom prostoru. Kažu da se ne trebamo brinuti, jer kada su ovako visoke temperature, to je prevruće i za zmije pa se zakopavaju pod pijesak jer i ona ožedne. Jedina mogućnost da ju sretneš je ako staneš na nju.


Kako bi bili mirni u nastavku čitanja ovoga posta, doma smo, na sigurnom, ništa nas nije ugrizlo i pretipkavam tekst s kutije keksa. Moj dragi je toliko glasno hrkao, da je rastjerao sve životinje i suputnike oko nas. Nisam se bojala niti u jednom trenutku, ali bome nisam baš niti čvrsto spavala.

Zašto je Uluru crvene boje?

Kako bi čim prije zaboravili životinjsko carstvo,pitanje za razmišljanje glasi: "Zašto je Uluru crvene boje?"
Najveći kamen na svijetu shodno vremenskim prilikama u ljudskom oku mijenja boje. Ovisno o dobu dana,u svitanje zore i zalazak sunca,pa i količini oblaka, mijenja boje od svijetlo narančaste do jarko crvene, a u oblačne dane zna djelovati modro.
Njegova prirodna boja je bakreno crvena, a razlog tome je to što je zahrđao. Količina rude koju on sadrži uz vremenske uvjete u kojima se nalazi daju mu hrđavu boju, jer je on doslovno zahrđao.

Dijelim s vama nekoliko fotografija izlaska i zalaska sunca, te se nadam da vas je ovaj tekst makar malo ugrijao u hladne zimske dane.

Izlazak sunca 

Zalazak sunca

Do čitanja...

  • Avatar Dexxter
    Dexxter:

    Čudesno!!!

  • Ironman0105:

    mozete li nas postedjeti razmisljanja ovakvih siparica koje misle da su zaista u postinji? Ili ih uputite u pravu pustinju, pa potrazite komentar za nekih 3-4 dana

Message