Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Na životnom putu

Moje dupe nije prioritet

Objava 13. kolovoza 2014. 2 komentara 724 prikaza
Razdoblje šutnje (Izvor: fr.wallpapersus.com)
Razdoblje šutnje (Izvor: fr.wallpapersus.com)
http://fr.wallpapersus.com/shut-up-handprint/

Helou,helou... znam da sam vam falila. Hvala na lijepim riječima podrške. Ne bi bila svjesna koliko vas je da niste svakodnevno pitali kada će novi post. Tu je. Mnogo sam razmišljala o vama. Gotovo svaki dan. Odlučila sam s vama podijeliti nekoliko pitanja koja su mi se vrtila po glavi sve ove dane. Toliko toga se dogodilo. Mogla bi pisati eseje o svakome danu posebno, no pitam se tko bi to uopće čitao. Ima li takvih među vama?

Čisto sumnjam. Bio je to vreli mjesec s puno kišnih dana u kojemu sam spoznala da sam budala s velikim B.

Razlog broj 1 je to što neprestano pronalazim opravdanja za svoje krvnike.

Razlog broj 2 je što i dalje vjerujem u ljudsku dobrotu.

Jesu li vas ikada doveli u stanje da ste ljuti na svoje roditelje što su vas pristojno odgojili? Je li sva ta kultura vrijedna da si dopuštate da vas netko pljuje ili omalovažava?

Hm...zbilja vas žalim i razumijem.

Svijet nije naklonjen onima koji su odgojeni da budu poslušni. Njih nitko neće zaštiti. Njihova je sudbina gorkim pelinom opisana. Iskreno ću vam reći, u srpnju 2014. sahranila sam jednu sebe, i uspjela oživjeti uskrslu dušu.

Koliko god glupo zvučalo, i dalje:

Vjerujem u onaj jedan mali osmijeh

Vjerujem da nije moglo sve propasti

Vjerujem da se još može popraviti

No, moja emocionalna inteligencija mi ne dozvoljava da ne pišem. Pero je oduvijek bilo moja snaga, jakost, hrabrost i iskrenost. Oduvijek sam bila luđak, zviždač, mazohist, emotivac i budala. Ovaj post je posvećen samo meni. Ne poziva se na druge osobe i ne trebaju u njemu tražiti sebe.

Ovo je pismo društvu udruženih nesposobnih kretena koji ni zasebno ni u grupi ne vrijede ništa.

Ovo je podsjetnik meni da sam budala koja zbog jednog osmijeha oprašta sve.

Podsjetnik istoj budali da i dalje kroz život ide vođen emocijama s uvjerenjem da će ljubav i pravda pobjediti.

Podsjetnik da jako mora zaboljeti da postaneš svjestan da svoga krvnika voliš više nego svoje dupe.

Postaneš svjestan da se kula uspjeha može urušiti zbog zaboravljenog slučaja. Znajte, da razmišljala sam... o tome kako suza toliko slana može izlaziti iz nečega tako nježnog kao što je oko. Rijetko plačem, samo kada su to beznadne, smrtonosne ili iznimno nepravedne situacije. Emotivna bol koju sam proživjela zadnjih nekoliko tjedana nije mogla ostati u meni. I da nitko ne klikne, nitko ne pročita, ja sam ove riječi morala podijeliti s vama.

Ovo je bilo od mene za mene zbog mene.

Ajde bok!

Ispričavam se sto će ovo moći razumjeti samo emotivci (vrsta u izumiranju)

  • Avatar JohnnyVoyo
    JohnnyVoyo:

    pravo zboris, ali vjerovatno da u svakom cuci barem gram dobrote, ja se barem nadam.