Blogosfera Na životnom putu

Top 6 osobina zbog kojih vjerujem u sebe

U sklopu #newme inicijative odlučila sam izvući osobine koje mene svakoga dana čine jačom i koje me dovode do uspjeha. Možda nekome od čitatelja pomogne u osnaživanju i provođenju novogodišnjih odluka. Sretno!
Objava 22. siječnja 2018. 0 komentara 570 prikaza
trčanje
trčanje
Trčanje u Maksimiru

1. Nikad ne odustajem, ako mi je stalo


Prvi puta u životu kad sam odlučila da neću odustati je bilo 1994. godine na Murteru. Tada pet i pol godina stara djevojčica i neplivač. No, odlučila sam otići u duboku vodu za mamom i tatom, koji su bili uvjereni da me čuvaju i da sam na sigurnom. Val jedan, val drugi....borba na vrhovima prstiju, gubitak svijesti, reanimacija 1, reanimacija 2, ispumpavanja.. udah, izdah... brzi povratak u život. Tada prvi put i 6 mjeseci nakon toga drugi puta, čvrsto sam odlučila živjeti, i da u životu nikada neću odustajati lako. Hvala tadašnjoj postavi liječnika i medicinskih sestara dječje bolnice Srebrnjak, gdje god danas bili, koji su me dugo liječili unatoč jako lošim prognozama. Danas sam tu s vama i nikada neću odustati, jer me to čini snažnijom.

2. Bit ću dobra prema ljudima, i kada mi pljuju u lice i iza leđa


Teško je uspostaviti dobar odnos s ljudima koji te površno poznaju. Ne mogu reći da mi je uvijek lako prijeći preko teških riječi i zlobnih namjera. Ljudi su u načelu dobri, ali ih često njihova nemoć okrene na ogovaranje, klevetanju, prepričavanju neistina i slično. O sebi sam čula sve najgore s raznih strana. Čula sam priče koje može proizvesti samo zavist i ljubomora. U prošloj godini, izgubila sam osobu za koju sam zaista vjerovala da nije dio toga društva, koje se hrani ogovaranjima. Još jednom sam prešla preko toga bez povišenog tona i ispaljenog metka, okrenula sam drugi obraz da pljune i na njega. 
Zašto? Jednostavno vjerujem da ću dobrim djelima još jednom pokazati koliko su moje namjere čiste i iskrene. Onaj koga su obuzele zle namjere, teško da će biti sretan čovjek.

3. Transparentno glavom kroz zid


Nije uvijek najbolja taktika, ali je najsigurnija. Po sistemu, što na umu to na drumu. Volim reći ono što mislim direktno, mada nekada zna zaboljeti i mene. Prijateljici koju ostavlja dečko, spremno ću reći da njezin voljeni vjerojatno leti od cvijeta do cvijeta. To će se na kraju ispostaviti točnim, a njoj ću ja taj dan kada je uplakana i nikakva vjerojatno biti najomraženija osoba. No, dugoročno ću joj više pomoći tako, nego da joj govorim ono što ne mislim, i svaki sljedeći put smišljam novu varijaciju na temu. Iskrenost je uvijek najbolja opcija, mada nije za ziheraše.

4. Držati se principa


Znam da mogu provesti ono što si zacrtam kao cilj. Mogu biti bez čokolade, mogu prehodati 30 kilometara u dahu, mogu raditi i dodatne poslove, a isto tako mogu i određenim trenucima prijeći preko ponosa. Mogu biti na dijeti, mogu uštedjeti, mogu šutjeti ako treba, i reći kada treba. Mogu voziti 2400 km u 2 dana. Mogu! Jer moje srce, motor koji pokreće cijelu mene kuca u skladu s taktom životnih ideala.

5. Ne bojim se različitosti


Ono što me svakodnevno čini snažnijom je posebna ljubav prema onima koji su od mene potpuno drugačiji. Radila sam puno na sebi, kako bi se prestala čuditi kada mi netko kaže da je npr. gay. Odgojena u tradicionalnim okvirima i kršćanskom nauku koji i danas nastojim provoditi u životu, rijetki su oni koje možeš slijediti, a da njeguju takvu posebnu ljubav prema svim živim bićima, pa tako i psima i mačkama koje spavaju u vlasnikovom krevetu. Srećom, papa Franjo je nedavno izjavio da i životinje idu u raj. Posebnu empatiju razvila sam volontiranjem.

Nisam se nikada specijalizirala za određenu skupinu. Oduvijek sam htjela razumjeti sve ljude koji su na neki način različiti od mene. Volontirala sam sa slijepim i slabovidnim, osobama s posebnim potrebama, bilo fizičkim ili psihičkim, djecom, a danas s posebnom radošću mogu reći da u ženskom nogometnom klubu Zagreb 041 mogu igrati nogomet s djecom izbjeglicama i tražiteljima azila smještenim u Zagrebu.
Predlažem svima da se pridružite volontiranju, sigurna sam da u vašoj neposrednoj blizini postoji osoba koja treba vašu povremenu pomoć. Ovo nije hvalisanje, ovo je poticaj za vas kako da ojačate vjeru u sebe.

6. Trčim

Pomičem svoje granice izdržljivosti svakim novim treningom. I kada noge neće da trče, tjeram ih da brzo hodaju. I kada u plućima nema zraka, dignem ruke u zrak i nastojim dublje disati. Ako se želite osjećati i živjeti bolje i biti zdraviji, krenite trčati.

Za poticaj na početku pogledajte film „Kako postati heroj“

I već istu večer ćete tražiti tenisice u kojima ćete krenuti. Zaista za trčanje vam ne treba ništa više – tenisice i dobra volja. Staze su svuda oko vas.


Ima toga još… no, nešto moramo ostaviti za budućnost. :-)
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.