Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Menadžer na kavi i oblacima

Gdje je nestala bezbrižnost?

Gdje je nestala bezbrižnost? Možda je bezbrižnost rezervirana samo za djecu ili su nas sve krivo učili. Svi nešto jurimo – žurimo. Planiramo, „kopamo“, toliko se borimo  svaki dan postići zadane ciljeve, odrasti i biti ozbiljni jer to ozbiljni ljudi rade, a onda nas dječje veselje i igra  potaknu na prisjećanje na vlastito djetinjstvo.
Objava 21. kolovoza 2017. 1 komentara 268 prikaza
            Gdje je nestala bezbrižnost?
Gdje je nestala bezbrižnost?
Gdje je nestala bezbrižnost?

Ljeto 2017. se polako ali sigurno bliži svome kraju. Tako i ja brojim sate do završetka godišnjeg odmora i povratka u Zagreb.  Nastojim uhvatiti zadnje zrake sunca, još malo boje i popiti još koju kavu u omiljenom kafiću na plaži dok se dan polako bliži svome kraju.

Pijuckam bijelu kavu na plaži, gledam u daljini kako se zrake sunca odbijaju na uzburkalo more, gledam dječju igru u pijesku te čujem bezbrižne razgovore odraslih oko sebe. Pišem popis obaveza koje me čekaju povratkom u Zagreb, što poslovnih,  što privatnih, a onda se iznenada zagledam u more i divim se njegovim bojama koje se protežu od svijetlo plave do ljubičaste sa žutim odsjajem sunca i zapitam se gdje je nestala bezbrižnost? Možda je bezbrižnost rezervirana samo za djecu ili su nas sve krivo učili. Svi nešto jurimo – žurimo. Planiramo, "kopamo“, toliko se borimo svaki dan dostići zadane ciljeve, odrasti i biti ozbiljni jer to odrasli ljudi rade, a onda nas dječje veselje i igra  potaknu na prisjećanje na vlastito djetinjstvo.

Djetinjstvo puno smijeha, bezbrižnosti, toplih zagrljaja, cjelodnevnog traženja školjkica u pijesku na plaži, popodnevnoga spavanja, zvuka cvrčaka,  mirisa mora i borove šume. Gdje je nestala bezbrižnost i osjećaj da će nam srce “puknuti“ od sreće zbog  npr. kamenčića u obliku srca?

Možda će sada osjećaj sreće izazvati najfinija kava ili poljubac voljene osobe, nije bitno što će izazvati osjećaj sreće i zadovoljstva sve dok ga izazovemo u sebi i prisjetimo se barem na trenutak opet biti dijete, sigurno i bezbrižno. Poznato nam je svima da je mir u nama i da kako se osjećamo ovisi o tome što ćemo i kako doživjeti. Zašto nam onda treba tako puno da bi se sjetili kako je sreća u malim stvarima?

Možda godišnji tome i služe. Služe da dišemo punim plućima, zaboravimo sve oko sebe i opet budemo “mali“ i tražimo školjkice, mirišemo lavandu, tražimo zvijezdu padalicu, skačemo u more, penjemo se po planinama, smijemo se ili jednostavno sanjarimo. Najbolje sve navedeno može opisati poznata rečenice  Malog princa „Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo“.

Probajte osjetiti čaroliju ne samo na godišnjem nego svakodnevno kroz osjećaj zahvalnosti i oči djeteta kojemu je sve veliko i značajno jer život to uistinu i je.

 

  • Avatar Marija Renić
    Marija Renić:

    Samo bezbrižno, ne treba im dozvoliti da nam kvare idealnu sliku svijeta :)