Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Bauk Halloweena se širi Hrvatskom?

Halloween je vrlo vjerojatno većini Hrvata vrlo čudan, jer maškare su kod nas prije korizme. Dok su maškare uglavnom vesele, kod Halloweena su maske tamnije i više je naglasak na gotičkoj stravi, koja među ostalim ima čak i nekakvu biblijsku podlogu, koja je zasigurno bliža Ircima nego nama.
Objava 30. listopada 2018. 0 komentara 433 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Halloween kvari mladež

Halloween (doslovce svetačka večer, dan prije Svi svetih) neraskidivo je povezan s irsko-keltskim katoličanstvom i sasvim sigurno da u njemu ima poganskih elemenata, ali Katolička crkva uvijek je uspješno apsorbirala lokalnu poganštinu prilikom kristijanizacije nekoga područja. Dovoljno je otići do Nina i gledati starohrvatske crkvice na tome području, one su spomenik toga spoja kršćanstva i starohrvatskih vjerovanja. Smiješno je kada netko to ne uviđa, svaka verzija katoličkih vjerovanja je obojena lokalnim bojama, kao što Srbin-pravoslavac i Rumunj-pravoslavac se razlikuju u dosta stvari, na sličan način se razlikuju i Hrvat-katolik, Nijemac-katolik i Irac-katolik.

Nedvojbeno da su Svi sveti važan blagdan za Crkvu. Pravoslavci ga slave nedjelju nakon Duhova. U Rimu se pak slavio 13. svibnja, a slavi se sigurno tek od početka 6. stoljeća, od doba pape Bonifacija IV. Danas će možda dijete s vjeronauka reći da je to spomendan svih svetaca, poznatih i nepoznatih, ali u prvim stoljećima je bio naglasak na prvim kršćanskim mučenicima. U Irskoj je slavljen 1. studenoga, što se prvo proširilo na Englesku, zatim na ostatak Europe, tako da je papa Grgur III. u osmom stoljeću prebacio i slavlje u Rimu na današnji datum. To je zapovjedni blagdan koji pada preko tjedna, u Crkvi u Hrvata to su još Tijelovo, Velika Gospa i Božić.

Za Stari zavjet, Bog je taj koji je svet (hebr. kadoš, grč. hagios, lat. sanctus), što je u ono doba značilo da je odvojen od ovoga svijeta, Bog uostalom odvaja Židove od ostatka toga istoga svijeta, što ih čini svetim narodom Božjim. Silaskom Krista u ovaj naš svijet, on otvara mogućnost svakome da bude svet, uostalom, jedan od novozavjetnih naziva za prve zajednice kršćana jesu sveti. Iz nekakve kršćanske perspektive, svet je svaki onaj koji gleda Boga u raju, a prokletstvo pakla je u odvojenju od Boga. Pojam svetac se počeo sve više povezivati s prvom generacijom kršćana i mučenicima za kršćansku stvar, iako se mijenjao tijekom povijesti. Drugi vatikanski koncil izrazio je uvjerenje da su svi pozvani na sveti život, bez obzira na svoj klerički ili laički stalež.

Halloween je vrlo vjerojatno većini Hrvata vrlo čudan, jer maškare su kod nas prije korizme, što je doduše još jedan primjer kako se poganština kristijanizirala. Dok su maškare uglavnom vesele, kod Halloweena su maske tamnije i više je naglasak na gotičkoj stravi, koja među ostalim ima čak i nekakvu biblijsku podlogu, koja je zasigurno bliža Ircima nego nama. Puritanska kalvinska Engleska sredinom 17. stoljeća se čvrsto obračunavala s ovim običajima, ukinute je bilo što vezana uz katoličke tradicije, a među ostalim su ukinuli Božić (vraćen tek 1660.). Počeci ovoga današnje verzije tek su 19. stoljeću kada se miješaju katolički običaji pridošlih Nijemaca i Iraca u Americi, na što je protestantska američka većina vrlo loše gledala.

Bezbrižne katoličke maškare prije Svih svetih postale u drugoj polovici 20. stoljeća žrtvom komercijalizacije kakvu je doživio Božić u Americi, koji je postao nekakav narodni blagdan, pa se čak izbjegava spomen Krista (Xmas), a hororci (od šund-romana do filmova) od katoličkih maškara napravili su kvazisotonsku stvar i nekakav praznik vještica, stoga odbijam koristiti hrvatski prijevod Halloweena jer je neispravan. Naravno, jednako kao u Engleskoj 17. stoljeća, kao i prije u 19. stoljeću na domaćem tlu, američki tvrdi protestanti digli svoje kalvinske noseve i odlučili se obračunavati s Halloweenom, em je katolički, em je kvazisotonski, dvije muhe jednim udarcem. Ta borba traje još i danas, tako mnogi američki kršćanski roditelji, bilo protestanti, bilo katolici stvarno mozgaju jel' trebaju pustiti djecu da se maskiraju, jer eto tu su nekakve tamne stvari u pitanju.

Komercijalizirana verzija Halloweena došla je i do Hrvatske, a mora se priznati da će veliki broj ljudi biti zamaskiran 31. listopada, ja doduše neću. Osobno nisam baš neki pretjerani fan maškara (postoji fotka iz vrtića iz osamdesetih gdje su svi zamaskirani, osim mene), ali bistro mi je zašto ljudi na jedan dan žele pobjeći iz svojih oklopa i zašto se žele zabaviti. Jesenske maškare većini dođu kao naručene, Hrvati ovako ili onako vole dosta piti, a ovo je sjajan izgovor da se napije. Borba protiv Halloweena je uzaludna, a s obzirom na katoličke korijene istoga, gotovo je tragikomična. Pogotovo zato jer je uvezana iz protestantskoga američkoga miljea. A s obzirom da su tri glavna mušketira borbenoga katoličanstva u Hrvata redom iz Australije, Kanade i SAD-a, to ne treba čuditi. Ali ovo je Srednja Europa, a ne Amerika. Dio američkih katolika pokušava natrag pod svoje preuzeti svoje maškare i u tome ih treba podržati.

Pisao sam više puta zadnjih godina da se konzervativniji dio crkvene javnosti u Hrvata ponaša kao kriptokalvini. Kršćanska čistoća srca se postiže dobrim životom, dakle proaktivnom djelatnošću, a ne zabranama. Svaka zabrana uvijek se vrati kao bumerang. Koliko god možda da teološki obrazovanim osobama barem malo ide na živce da se banči pred blagdan Svih svetih, puno veći je problem u Hrvatskoj alkoholizam, nego maškare. Nije pitanje kada se banči, nego koliko se banči. Ali to su problemi koju Hrvatsku muče stoljećima. Zabranjivanje djeci i mladima da se maskiraju je tako bedasto, a širenje moralne panike je još bedastije.

Svi sveti, kao i Dušni dan, vrijeme su kada se sjećamo onih ispred nas. Naša groblja postaju živa, oni koji leže na njima, kao da su s nama. Svi sveti su blagdan optimizma, sjećanja da Bog drži svoja obećanja, to je blagdan nade da ovo nije jedini život kojega imamo. Božja ljubav jača je od svega, budimo sretni što vjerujemo u život vječni. Divna je ta nada da ćemo opet vidjeti one koje su privremeno usnuli u svojim kamenim i zemljanim grobnicama. Neka ljubav bude svjetlo kao lampaši u noći sa Svih svetih na Dušni dan.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.