Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Čuvajte se ljudi opsjednutih seksom, prije ili kasnije završe u nekoj orgiji

Izbjegavajte kao vrag tamjan crkvene službenike koji su opsjednuti seksom. Neće vam pomoći u životu, samo će vam odmoći namećući standarde kojih se sami ne drže.
Objava 02. prosinca 2020. 0 komentara 1189 prikaza
Foto: Pixabay
Foto: Pixabay
Paziti što se govori.

Uhvatilo je u orgijama oženjenoga europarlamentarca Jozsefa Szajera, bliskoga suradnika Viktora Orbana. Ljevica širom Europe, s punim pravom, jednostavno uživa. Štos je u tome što je gospodin stajao iza one rečenice u mađarskome ustavu kako je brak samo između žene i muškarca, pa se sad svi s lijeva naslađuju.

Crkve na Zapadu upropastila je seksologija. Ima dosta oženjenih pastora koji naganju žene. Kao i katoličkih svećenika u celibatu, koji to rade. Značajan dio svećeničkoga i pastorskoga kadra na Zapadu je zanimljivo gay ili kriptogay. Možda tu prednjači Crkva Engleske. Općenito, ako netko iz navedene skupine građana (svećenici, pastori, crkveni službenici) više vremena provodi oko pitanja seksa, a pogotovo muško-muškoga seksa, budite uvjereni, češe se ondje gdje ga svrbi.

Kod nas su katolički svećenici uglavnom heteroseksualci, neki imaju žene i djecu (naravno ne zakonski, nego izvanbračno, čak se dogodilo u Slavoniji da su lokalni socijalni radnici uletavali u takvo domaćinstvo jer je župnik maltretirao nevjenčanu suprugu i dječicu), ali takvi uglavnom ne mogu napredovati. Stipe Gelo, koji je sagradio moju župnu crkvu u Sigetu imao je negdje petero djece, a čim je sagradio crkvu, izbačen je iz franjevačkoga reda, pokoj mu duši. Utvrdimo gradivo, ono prekrasno zdanje u Sigetu sagradio je fratar koji je imao izvanbračnu suprugu i hrpu djece. Čudo od čovjeka, gradio crkvu, vodio župnu zajednicu i imao vremena za obitelj. Župljani ga, oni malobrojni prvi koji su živi, danas ga pamte kao izvanrednoga pastoralnoga djelatnika.

Za svaku crkvu i svaku kršćansku zajednicu najbolje je izbjegavati teme nabijene seksom. To je uvijek kontraefekt. Obiteljske vrednote? Svakako! Virenje u tuđe krevete? Nikako.

Dobri Yves Congar svjedoči kako je tvrda konzervativna struja na Drugome vatikanskome koncilu pokušala brak definirati isključivo kao sredstvo rasploda i kako se teško mukom izborilo da se u Dekretu o apostolatu laika – Apostolicam Actuositatem uvedu neki ljepši i manje pravni nabijeni pojmovi. Rimski su krugovi željeli da se pošto-poto naglasi da je prvi cilj braka rađanje djece, a drugi cilj sjedinjenje supružnika, koje je poglavito shvaćeno kao "lijek protiv požude". Dakle, većina je odbila da se zatvori u takvo školsko raspravljanje; ona je željela da se nadiđe ta nebitna distinkcija te je tvrdila da je brak sakrament ljubavi. I sad čujem kako jedan ugledni član konzervativne manjine uporno tvrdi da ljubav nema ništa s brakom. On apsolutno nije htio prihvatiti da se u dokument unese riječ ljubav! (Puyo-Congar, Život za istinu, 134.) Ništa čudno.

U Dekretu je na kraju pisalo: Budući da je Stvoritelj svega ustanovio bračnu zajednicu kao izvor i temelj ljudskog društva i svojom je milošću učinio velikim sakramentom u odnosu na Krista i Crkvu (usp. Ef 5, 32), apostolat bračnih drugova i obitelji ima posebno značenje i za Crkvu i za civilno društvo. (AA, 11)

Brak je sakrament, engleski prijevodi Dekreta koriste pojam - misterij (istočna/pravoslavna terminologija za sakrament koristi pojam svete tajne - grčki mysterion), dakle brak je sveta tajna, divno ga li izraza. Mislim da će Bog oko gay seksa na onome svijetu prvo pitati oženjene muškarce i žene koji su ga prakticirali, a bili su ograničeni blagoslovljenom sponom braka. Čini mi se kako će Bog jednako tako upitatati neke svećenike i pastore zašto se nisu bavili Kristom i vjerom, nego kako to da su dobar dio svoga vremena proveli razmišljajući i govoreći o muškoj verziji švedske gimnastike. Seksologija je najveći neprijatelj svake razumne teologije.

Brak je misterij ljubavi. Crkva je to prepoznala, tako su svećenik ili đakon samo svjedoci toga sakramenta, dok oni koji ga dijele, to su mladenci međusobno. Iz bračnoga kreveta treba stjerati svakoga tko nije žena ili muž, bio to nadobudan kler, ili pak roditelje bračnih partnera, ali i njihove prijatelje. Brak treba njegovati. Pravoslavne crkve smatraju kako sakrament braka može i odumrijeti (ne postoji rastava, nego Crkva konstatira kako je brak odumro, npr. ako muž mlati ženu), dakle treba puno snage i mudrosti istoga održati, tako da i rastavljene ljude se ne smije osuđivati. Poslije čina pokore, ako je brak odumro, može se drugi put crkveno vjenčati. Zapravo, ne treba nikoga osuđivati, ali teško to dopire do mnogih glava.

Generalno, kao što pokazuje primjer Jozsefa Szajera, najbolje je izbjegavati teme koje ti se lako obiju u glavu. Svaki onaj svećenik ili pastor koji vas maltretira sa seksom, kojega preokupiraju više pitanja iz anatomije nego Kristova djelatna milost i evanđelje, taj nikada nije trebao otići u službu. Izbjegavajte kao vrag tamjan crkvene službenike koji su opsjednuti seksom. Neće vam pomoći u životu, samo će vam odmoći namećući standarde kojih se sami ne drže. Kao što reče Isus: Oni vežu bremena teška i nesnosna i meću ih ljudima na pleća; a sami neće da ih prihvate prstom svojim. (Mt 23,4)

Vjera u Krista, radost života, svjedočenje vjere, življenje evanđeoskih vrednota, to pomaže. Isus Krist, svjetlo svijeta, taj je rijetko koga osudio. Budite kao Krist.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.