Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Dvjestogodišnjica Engelsova rođendana ili zašto sam pisao o najbližem Marxovom suradniku?

Vrsni domaći teolozi kao biskup Mijo Škvorc, Tomo Vereš (prva klasa na svjetskom razini što se tiče Marxa), Vjekoslav Bajsić, Miroslav Volf (doktorirao na Marxu) i još mnogi drugi, stvarno su aktivno sudjelovali u raspravama između kršćanskih i marksističkih mislilaca. Pritom su davali neke vrlo originalne ideje.
Objava 27. studenoga 2020. 0 komentara 222 prikaza
Foto: Durieux
Foto: Durieux
200 godina Friedricha Engelsa

U jednom trenutku, od kraja šezdesetih do neslavne propasti komunizma, hrvatska teologija je prednjačila u proučavanju marksizma u europskim razmjerima. Situacija je bila takva da se Crkva našla u društvenom sustavu koji, blago kazano, nije preferirao kršćanstvo i religiju. To je bio izazov, na koji je hrvatska teologija spremno odgovorila. Danas je teologija u Hrvatskoj društveno nerelevantna, živi u svome mjehuriću i društveni procesi prolaze pokraj nje.

Jesam li ja marksist? Oni koje me jako dobro znaju, vrlo vjerojatno slatko su se nasmijali na tu pomisao. Marksist nisam, ali zbog svoga politološkoga dijela obrazovanja, marksizam sam relativno dobro upoznao. I dobro da jesam. Stvarno sam sretan da me prof. Zoran Kurelić natjerao da čitam Marxa na Metodologiji društvenih znanosti koju sam polagao i položio preko Popperove kritike marksizma. Zanimljivo da je Antun Vujić već 1987. s marksističkih pozicija kritizirao Poppera u svome djelu Otvorena znanost i otvoreno društvo: kritika filozofsko-znanstvenog programa Karla Poppera (I to sam morao čitati, nekada se puno čitalo na faksu). Popperova kritika marksizma je stvarno slabašna i promašena (po Popperu su Platon i Hegel pravi fašisti, dok je Marx dobroćudni čovjek koji nije baš najbolje shvatio što znači revolucija). Ali više-manje, svaki onaj tko bi htio kritizirati Marxa, Engelsa ili nešto u toj ravni mora čitati Marxa. Ili neslavno završi kao Jordan Peterson kao protiv Žižeka. Marx i Engels pokrenuli su mnoge društvene promjene, to je činjenica. Kakav je utjecaj na zemlje gdje se najviše gurao Popper? Pitajte Viktora Orbana, on će vam rado odgovoriti.

U zborniku 200 godina Friedricha Engelsa (uredili Maroje Višić i Miroslav Artić) moj je rad Friedrich Engels, reformacija i rano kršćanstvo. Kratki doprinos za dijalog marksista i kršćana. Malo je oveći, ima 48 kartica teksta, ali zbornici su prilika gdje se može otići u neke dubine, koje druge publikacije ne dopuštaju.

U prvom dijelu rada bavio sam se dijalog između marksista i kršćanskih mislioca koji je donekle funkcionirao između Drugoga vatikanskoga koncila i pada Berlinskoga zida, na svjetskoj i domaćoj razini. Već godina skupljam domaća izdanja koja se time bave, to već je poprilični kup knjiga. Trenutno se taj dio povijesti u Hrvata lagano zakapa i zaboravlja, pa sam smatrao da je važno navedeni ne zaboraviti. Mnogi aktivno rade na tome da se isti zaboravi.

Drugi dio rada posvećen je direktno Engelsu kroz više tema. Marx je bio Židov koji je postao luteran i njega religijsko nije pretjerano doticalo. Engels je dolazio iz obitelji fanatičnih kalvina. Kako Hrvatima malo znače ti pojmovi (luteran, kalvin), pomalo sam se potrudio da objasnim što to znači i kako je na Engelsa djelovao njegovo vrlo striktno religijsko odgajanje u najtvrđem kalvinskom okruženju. Naime, Engels je taj koji daje tonove i boje marksističke kritike religije. Engels ne podnosi Martina Luthera, a u isti tren obožava Calvina i rane njemačke anabaptiste, a u tadašnjim komunistima vidi nastavak ranoga kršćanstva. Kažem, za naše domaće prilike, sve su to nekakvi čudni pojmovi, ali mislim da sam ih objasnio na čim lakši način, najbolje što sam mogao. Uostalom, sebe hvaliti je pomalo bedasto i kontraproduktivno. Pročitajte tekst. :)

Zanimljivo je da od svekupuno 18 autora u zborniku, jedini sam teolog. Zašto sam pisao? Zato što me urednik Maroje Višić lijepo zamolio, a on je pristojan i radišan čovjek, a te osobine nedostaju danas u Hrvatskoj. S obzirom na to da su primjerice vrsni domaći teolozi kao biskup Mijo Škvorc, Tomo Vereš (prva klasa na svjetskom razini što se tiče Marxa), Vjekoslav Bajsić, Miroslav Volf (doktorirao na Marxu) i još mnogi drugi, stvarno su aktivno sudjelovali u raspravama između kršćanskih i marksističkih mislilaca. Pritom su davali neke vrlo originalne ideje. Drugi vatikanski koncil generalno poziva vjerujuće na dijaloga s nevjerujućima, a u slučaju Jugoslavije, to je bilo dovedeno na razinu teologa vs. marksistički sociolozi i filozofi. Taj dio povijesti se ne smije i ne treba krivotvoriti.

U ova koronosta vremena, činjenica da u maloj Hrvatskoj je izašao zbornik na preko 400 stranica koji se bavio Engelsom iz različitih kutova i pogleda, stvarno je pohvalna. Drago mi je da sam se našao u društvu sa 17 drugih autora i da u ova vremena kada se ljudi pomalo prepuštaju panici, ipak se uspjelo sastaviti takav jedan zbornik. Izdanje je zagrebačkoga Durieuxa, a cijena je pristupačnih 168 kuna. Ako je ova vaša tematika, škicnite. Slagali se ili ne slagali s Friedrichom Engelsom. Izdanje svake nove knjige u krizna vremena je radostan događaj.
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.