Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Francuska - domovina našega duha! Ili kako bez Napoleona ne bi bilo hrvatske države...

Francuzi su svojim kratkotrajnim boravkom Hrvatsku sasvim sigurno izvukli iz feudalnoga mraka i klerikalnoga oglupljivanja koje su stoljećima provodili Habsburzi i pogana Venecija.
Objava 15. kolovoza 2019. 5 komentara 1020 prikaza
Foto: Javna domena
Foto: Javna domena
Napoleon u Egiptu (Edouard Detaille)

Napoleon Bonaparte rođen je 15. kolovoza 1769., pred 250 godina. Vrlo vjerojatno najveći Francuz u povijesti, oličenje je građanskoga principa Francuske revolucije,  podrijetlom je Talijan s Korzike, a odabrao je biti Francuz. Genijalni vojskovođa, spretni političar, kratkotrajni francuski car, trn u peti svakoga Engleza, Nijemca i Rusa svoga doba, izokrenuo je feudalnu Europu naglavačke, a bajunetima širio je najbolje ideje Francuske revolucije širom kontinenta.

U Hrvatskoj Napoleon nikada nije bio, a njegov svojevrsni komesar za ova naša trusna područja bio je maršal Auguste de Marmont. Po čuvenoj legendi, operirajući po Lici, 1809. sreo je mladoga katoličkoga svećenika Šimu Starčevića, te je imao najbolju namjeru od gospićke crkve napraviti konjušnicu, na što je hrabri lički pop Šime na tečnom francuskom prosvjedovao i rodila se jedna od najvećih političkih romansi u povijesti hrvatsko-francuskih odnosa. Navodno je Marmont bio oduševljen da je usred divljega europskoga istoka pronašao nekoga obrazavonoga u zapadnome duhu, te ga je odmah uzeo u svoju službu. Koliko je ova hagiografska priča istinita, teško je reći, ali da je politička ljubav između sjajnoga vojnika i nadarenoga svećenika cvala, to je stvarno istina.

Pop Šime je inače stric Oca Domovine, a izjava o Francuskoj kao domovini hrvatskoga duha, to pripada pak A. G. Matošu, možda najvećem frankofilu u Hrvata. Pravaštvo ne bi postojalo da bez svoje jake ukorijenjenosti u idejama Francuske revolucije, koncepcija Ante Starčevića je bila i ostala liberalna građanska hrvatska država na povijesnom području Hrvatske. Teritorijalno, vrlo vjerojatno Hrvatska nikada neće biti kakvom je Starčević zamišljao, uostalom sam je tvrdio da [m]akar Hrvatska bila uru dugačka ili uru široka, makar bilo u njoj samo pet Hrvata, neka ih je samo pet, ali da su slobodni, dajući time prednost liberalnom principu nad teritorijalnim. Hrvatska nije liberalna država kao što je Francuska, čeka nas dug put da ispunimo Starčevićeve ideale pravednosti, ali za razliku od velikodržavnih koncepata svih naših susjeda koje smo iskusili, Starčević daje prednost kvaliteti nad teritorijem.

Francuzi su svojim kratkotrajnim boravkom Hrvatsku sasvim sigurno izvukli iz feudalnoga mraka i klerikalnoga oglupljivanja koje su stoljećima provodili Habsburzi i pogana Venecija. Prva dobra stvar koju su napravili da su 1797. poslali bizantinsku Veneciju u povijest, konačno uništivši tu ogavnu pljačkašku tvorbu koja je veći dio Dalmacije držala duboko u ranom srednjem vijeku. Kada su 1806. Francuzi došli u Dalmaciju, krenuli su graditi prve suvremene ceste, razvijati gospodarstvo, ali i izdavati prve novine na hrvatskome u povijesti, Kraljski Dalmatin, nešto što pokvarenim Mlečanima nije bilo ni u peti. Također, iste 1806. umarširali su u Dubrovnik, a 1808. ukinuli Raguzersku republiku i pripojili je Dalmaciji, time osiguravši Dubrovnik kao hrvatsko ozemlje na duge staze.

Habsburški dio Hrvatske, nažalost nije cijeli došao pod Francuze, ali od 1809. od 1813. kada je su hrvatski krajevi južno od Save, zajedno s dijelovima današnje Slovenije bili prisjedinjeni s Dalmacijom, tada su tvorili Ilirske provincije Francuskoga Carstva. Tijekom povijesti, naziv ilirski uglavnom označava Hrvate (primjerice Matija Vlačić uzima dodatak imenu Ilirik, što mu teološki protivnici u 16. stoljeću u Njemačkoj uvijek zamjeraju, sustavno mu spočitavši hrvatsko podrijetlo kao nedostatak, divan primjer njemačkoga sustavnoga šovinizma), a ako se pitate zašto je Ante Starčević smatrao Slovence Hrvatima, onda je to vrlo vjerojatno baš zbog Ilirskih provincija. Najveći kulturno-politički uspjeh je vrlo vjerojatno bio 1812. kada je uveden francuski Građanski zakonik (Code civil/Code Napoleon) na ova područja, pravna norma koju ovi krajevi još nisu danas dostigli.

Hrvatske postrojbe od 1812. do 1813., primarno dvije pukovnije sastavljene od graničara iz francuske Vojne Hrvatske, kao i vojnici sjeverno od Save u sklopu austrijskoga korpusa pridodanog francuskoj Velikoj armiji, sudjelovali su u Napoleonovom krahu u Rusiji. Po maršalu Marmontu, Hrvati u Rusiji bili su bolji od ostalih vojnika. Napoleon je dao dvije izjave o sposobnosti hrvatskih vojnika. Ja nikada nisam imao hrabrijih i boljih vojnika! Druga je još ljepša: Hrvati, to su najbolji vojnici svijeta. Kad bih imao samo sto tisuća Hrvata, osvojio bih čitav svijet!. Tako nešto nije izjavio nijedan "pobožni" katolički Nijemac/Austrijanac ili pak "pobožni" Venecijanac, nego francuski liberalni bauk.

Odnos francuskih vlasti i samoga Napoleona spram Hrvata presudno će utjecati na Hrvatsku i hrvatsku naciju. Marmontova vladavina je prvo faktičko ukidanje feudalizma u Hrvatskoj, prvi dašak klasičnoga desnoga liberalizma (koji treba razlikovati od zuluma francuske ljevice u slavnoj Revoluciji). Pod utjecajem francuskih ideja, nastat će dva pokreta, prvi Ilirski pokret koji će cvasti u Vojnoj krajini koja je bila francuska Vojna Hrvatska, kao i Starčevićev pravaški pokret bez kojega ne bi postojala suvremena hrvatska politička kultura. Tu činjenicu jednako će prešućivati i brisati austrougarski klerikalni obrazovani sustav, jednako i obje Jugoslavije, a ni danas nije pretjerano popularna.

Ako je Ante Starčević Otac Domovine, a sigurno to je, onda je Napoleon Bonaparte dobrohotni Stric Domovine. Bez Napoleona Bonapartea i genijalnoga Augustea de Marmonta, teško da bi postojala suvremena Hrvatska. Dug je put Hrvatske do ideala desnoga nacionalističkoga pravaškoga liberalizma koji počiva na građanskoj slobodi, pravnome poretku i intelektualnoj razigranosti, ali on svakako nije nedostižan. Možda će jednom Hrvatska postati takva, da će svatko moći dobro zarađivati i biti jednak pred sudovima i pred zakonom. Lijepo je sanjati.

Neka je sretan 250. rođendan najvećem Francuzu!
Vive la France, vive la Croatie!

  • Avatar pendreck
    pendreck:

    Meni se Napoleo ipa vise cini predhodnikom Hitlera, Mussolinija, Staljina...dakle megaubojica koji su europu prekrili ratovima. liberalno naprednim ratovima? Tak bivjerovatno autor napisao da je to napisao....ali je ocito zaboravio

  • Jugovina:

    Polako nam se vraća klerikalno oglupljivanje.