Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Hrvatska nije najgore mjesto na svijetu, vrijeme je da se prestane lagati

Ovo stoljeće, 21. stoljeće, doba je laži. Influenceri se prave da super žive, uspješni ljudi kriju da su uspješni, razne galamdžije napuhavaju svoj smisao za biznis (iako su daleko od uspješnih poslovnih ljudi), istina je pogubljena u bespućima Interneta i kuloarskih priča. U augustinskoj podjeli Deset Božjih zapovijedi, koju slijede katolici i luterani, osma je Ne reci lažna svjedočanstva!
Objava 10. ožujka 2021. 8 komentara 3217 prikaza
Foto: Pixabay
Foto: Pixabay
Može li se sve kupiti u Hrvatskoj?

U Zagrebu, gradsko poduzeće koje se službeno brine za zelenilo, zadnjih tjedana hara gradom. Tradicionalno nestručni, još debelo od komunizma, s kadrovima koji se ne razumiju u posao, pile zdravo drveće širom grada i uništavaju nisko raslinje. Ispred moje zgrade (kamo sreće da je moja, bila bi ograđena i dotična nestručna ekipa ne bi imala pristup), sasjekli su grmove u kojima su prebivali vrapci. Vrapci su mali, naganjaju kukce i nekako mi je njihovo glasanje priraslo k srcu. Dakle, ti vrapci su ostali bez svoga doma. Trenutno dežuraju na otpiljenim granama, a kada dođe kamion navedenoga gradskoga poduzeća, neće više imati ni to. Ti vrapci nemaju apsolutno ništa, ostali su bez svega.

Hrvati misle da su ti vrapci. Prosječan Hrvat zadnje vrijeme toliko kuka, da je to nepodnošljivo. Ljudi koji su ostali u potresu bez svega, oni ne kukaju, ostali su na svome, na Banovini, zanimljivo dobrim dijelom zbog svojega blaga, svojih životinja. Značajan dio centra Zagreba, a još više mjesta oko epicentra su i dalje u groznom stanju. Nekako stoički svi ti ljudi trpe i bore se za svoje.

Postoji jedno nepisano pravilo u Hrvatskoj, da čim je osoba bogatija, time se više buni i više kuka. Kada netko kupi novi auto, krene kuknjava kako je skup benzin. Uspjeh u Hrvatskoj se sustavno skriva. Netko nešto na nekom poslu dobro zaradi, to se taji od obitelji, od okoline, eventualno prijatelji doznaju da je netko nešto dobro napravio i da su pale neke odlične pare. Najglasnija kuknjava često dolazi od ljudi koji kada bi se pogledalo stanje na njihovim računima, daleko su od prosjeka po imovini. Dobro, njihovo je pravo da kukaju, ali su jednostavno licemjerni. Ljudi koji su stvarno na rubu egzistencije, oni trpe i šute. To me je uvijek fasciniralo.

Činjenica je da nešto u Hrvatskoj istinski nije u redu. U prvom redu, riječ je o endemskoj korupciji. Ali, ali, ali. Postoji ta percepcija da kao politika nameće jadnom nevinom narodu nekakvu tešku korupciju. Korupcija ovdje nije samo piramidalna, nego je i horizontalna. Značajan dio ljudi spreman je dati mito bez ikakvoga premišljanja. Jedan pokojni zagrebački profesor često je propovijedao protiv korupcije, iako je bio jedan od rijetkih koga se, prije velikih afera, direktno uhvatilo u koruptivnoj radnji. Štoviše, gotovo su bile legendarne priče na koji je način čovjek uzimao novac od studenata da bi se prošao ispit. Većina su vrlo vjerojatno bile legende, ali činjenica je bila da je postojala određena grupa studenata spremna platiti prolazak. Na svakome fakultetu u državi postoje takvi profesori. Zanimljivo je da velika većina akademskoga kadra - nije korumpirana, ali sustav je tako postavljen da je lakše tolerirati lopove u vlastitim redovima, nego ići u mukotrpan proces čišćenja vlastitih redova. Tako je u svim strukama. Tu je naš glavni problem, sustav je postavljen da pogoduje korupciji i nitko, ali nitko, nijedna stranka se ga ne usudi mijenjati jer očito da postoji značajan dio društva koji je za korupciju.

Ono što mene također fascinira, očigledno je da većina društva dobro pliva u takvim okolnostima. Sredinom 2016. bili smo na vrhuncu blokiranih građana, tada ih je bilo preko 327 tisuća, od tada do 2019. broj je bio u opadanju. Broj je počeo opet rasti početkom proljeća, na jesen je bilo oko 250 tisuća građana u blokadi. Ovi ljudi, oni su ovi vrapci s početka priče. Njima su sasjekli grane na kojima su sjedili.

Većina u Hrvatskoj nije u blokadi. Nekako životari, a nekima je vrlo dobro. Problem je u tome što naš ludi mentalitet, ne dopušta da se dobro vidi kojima je to dobro jer su sposobni, a kojima je dobro jer su korumpirani. Kao što rekoh, tu se uspjeh sustavno krije jer prosječan Hrvat mrzi uspješne ljude, automatski ih smatra lopovima. Kod nas se rad ne cijeni, jer značajan dio države rinta za male novce kod pokvarenih poslodavaca (koji su često među najglasnijim u buni, ali ne zato da bi radnike više platili, nego zato da bi oni više imali) i više nismo u stanju razlučiti pravo stanje u državi jer svi lažu, bilo da pokažu situaciju boljom ili lošijom.

Ovo stoljeće, 21. stoljeće, doba je laži. Influenceri se prave da super žive, uspješni ljudi kriju da su uspješni, razne galamdžije napuhavaju svoj smisao za biznis (iako su daleko od uspješnih poslovnih ljudi), istina je pogubljena u bespućima Interneta i kuloarskih priča. U augustinskoj podjeli Deset Božjih zapovijedi, koju slijede katolici i luterani, osma je Ne reci lažna svjedočanstva!

Kada većina Hrvata tvrdi da je ovo najgora zemlja na svijetu i da je Hrvatima najgore, da je sve propalo, da nam nema spasa, jednostavno lažu i krše osmu zapovijed. U Hrvatskoj je mnogo problema, a da bi se isti krenuli rješavati, treba konačno prestati lagati.

Kada većina prestane lagati sebi i drugima, možda ćemo moći krenuti u bolju budućnost. Ali puno lakše je kukati i tjerati sve mlado i sposobno u inozemstvo. Većina mladih je pobjegla od korupcije i manjka perspektive iz Hrvatske, ali i od svojih roditelja koji kukaju, jednako tako i od okoline koja mrzi uspjeh. To je jedna velika žalosna istina. Moji vrapci će valjda naći svoj novi dom, ali većina koja je otišla iz Hrvatske, teško će se vratiti. Trebali bi jednom početi govoriti istinu, koliko god da bolna bila.

Ovo nije najgora zemlja na svijetu. Ako stvarno je, onda smo je mi sami napravili takvom. Nitko drugi. Ali znam previše radišnih i sposobnih ljudi, samo malo treba da ova Hrvatska krene u pozitivnom smjeru. Jedino, većina to mora htjeti i željeti, onda neće biti mita i korupcije. Pravo je pitanje glasi, je li to nešto što većina zaista želi?

  • Avatar Mali Berica
    Mali Berica:

    Hrvati nikad nisu tvrdili da je ovo najgora zemlja na svijetu, niti da je Hrvatima najgore, niti da je sve propalo i da nam nema spasa. Upravo suprotno, mi tvrdimo da je lijepa naša najbolja zemalja na svijetu, prema tome ... prikaži još! pesimizam i mržnju ne šire Hrvati nego opančari, oni su frustrirani zato jer nema više njihove Jugoslavije, upravo zato oni u svima nama vide ustaše i upravo zato stalno kukaju kako su ugroženi, a istina je potpuno suprotna, nigdje na svijetu ne postoji manjina koja ima tako velika prava kao oni u Hrvatskoj, čak smo ih primili u sabor. Najgore od svega to što je 90% medija u njihovim rukama, oni dakle nikad neće odustati od širenja mržnje.

  • Deleted user:

    Odličan tekst!

  • Fretki:

    Tekst je izrazito točan, ali.... kad mi neki novinar komentira o stručnosti drugih ljudi dođe mi slabo. Što točno znaš o tome koliko je neko stablo vitalno? To što ima krošnju ne znači da nije trulo iznutra i da ne ... prikaži još! predstavlja opasnost korisnicima prostora!! Baš je netko ustao ujutro i odlučio posjeć zdrava stabla po gradu jer nema pametnijeg posla.... Isti slučaj je kad imamo milijun izbornika kad se igraju nogometne utakmice. Pustite ljuda da rade svoj posao i prestanite stalno misliti da znate bolje od onih koji taj posao stvarno rade (i za koji su se školovali). Ovaj početak teksta zapravo pokazuje da je i sam autor isti poput onih koje proziva u članku :D