Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Izbori i promjene vlasti važan su dio demokratskoga procesa, nemojmo to zaboraviti

Da sam ja Zoran Milanović ili Tomislav Tomašević, ja bih Miroslavu Škori svaki tjedan slao gajbu pive i buket ruža.
Objava 31. svibnja 2021. 0 komentara 365 prikaza
Foto: Zagreb.hr
Foto: Zagreb.hr
Ne/Promjena vlasti

Lokalni izbori trebali su biti fokusirani na nekakva pitanja o komunalnim akcijama, o odvodnji smeća, pardon otpada. Kao, trebala je biti riječ o gradnji vodovoda i o uređenju parkova. Ali, u lokalne izbore uvlači se nacionalna politika, ratne traume od 1914. do 1995., podosta povrijeđene taštine. Budimo realni, glavna stvar o lokalnim izborima da je tu cijeli niz lokalnih proračuna od kojih sljedećih četiri godine žive lokalne vlasti i svi oni koji su s vladajućim strukturama na neki način povezani.

U Zagrebu je kampanja za drugi krug bila sudar dvije Hrvatske, s time da je Miroslav Škoro probao sve maksimalno uvući u 1941. do 1945. i uspio u tome da je oko 200 000 ljudi se dovuklo na birališta i glasalo za Tomislava Tomaševića. Da sam ja Zoran Milanović ili Tomislav Tomašević, ja bih Škori svaki tjedan slao gajbu pive i buket ruža. Dakle, da sam ja ljevičar, samo bih htio Škoru i DP nasuprot sebi, pobjeda zagarantirana, čisto kao pobjeda Bayerna nad nekim trećeligašem.

Serija Nove TV Kud puklo da puklo nevjerojatno dobro ponekada ocrtava te sitne lokalne preokupacije. Vlado Bulić koji je to sve zamislio, taj imaginarni svijet, super poznaje hrvatsku provinciju. Bulić je primjerice Splićanin koji živi, paralelno i u Zagrebu (gdje je kao dalmatinski student prošao neke vrlo gadne stvari zbog svoga podrijetla, tamna strana hrvatske realnosti, pitajte čovjeka, ako ga sretnete), nevjerojatno dobro zna lokalna prepucavanja oko KUD-ova i tko je glavni baja u malom mjestu. Izvanredni poznavatelj duša započeo je svoju karijeru skoro pred dvadesetak godina preko Interneta.

Danas je nezamislivo da nekome krene karijera s virtualnoga u "stvarni" svijet. Nagrađivani hrvatski pisac Željko Špoljar je od klasičnoga spisatelja doplovio u online svijet kroz lik urbanoga grebatora Pavla Svirca, koji stvarne osobe ubacuje u neke šašave situacije, ali toliko uklopljene u realnost, da poneki nevini čitatelj stvarno povjeruje da propali student FFZG-a dere jeftino vino s nekom facom iz visoke kulture ili politike.

Kad je riječ o lokalnoj politici, onda je teško razlučiti što je stvarno, a što je imaginarno. Na studiju, kada čovjek istinski upozna Hrvatsku preko ljudi iz svih dijelova države, slušaš priče o lokalnim moćnicima koji su moćniji od vlade, Sabora ili bilo koje državne institucije. To su priče koje kao da su ih pisali Bulić ili Špoljar. Onda shvatiš da i kod tebe na lokalnoj razini u kvartu se zbivaju vrlo slične stvari.

Sva ta lokalna ekipa, svi oni redovno dobivaju izbore i sve se njih već tri desetljeća sustavno bira na lokalnim razinama. Iz svih političkih stranaka, iz svih političkih opcija, u svakakvim kombinacijama. I zbog te raznolikosti u političkim opcijama, doslovce svaka stranka u Hrvatskoj može sebe proglasiti pobjednikom ovih zadnjih izbora. HDZ, SDP, Možemo, Puljak, IDS, Fokus, Most, neovisne liste.

Osim HSS-a i HNS-a, koji su na ovim izborima dotaknuli svojevrsno dno. Krešo Beljak je ubio HSS. Čak se SDP nekako izborio za neki dio kolača, iako baš nisu briljirali, ali očito postoji dobra mogućnost da će pojesti IDS u Istri. Rijeka se pokazala žilavom i dok su se u Zagrebu, Splitu i Osijeku promijenile vlasti, SDP je svoju kvarnersku sačuvao.

Meni je osobno zanimljiva Varaždinska županija i Varaždin, u županiji je HDZ srušio Čačića, a u Varaždinu SDP porušio Čehoka, što je maleni fenomen s obzirom na ostatak Hrvatske. Npr. budući šibensko-kninski župan Marko Jelić pak je suprotnost varaždinskom slučaju, čovjek s terena je srušio HDZ-ovoga župana koji si je umislio da je nezamjenjiv. HDZ je svašta poosvajao, 13+2 županije, ali sasvim je izvjesno da ne mogu očekivati pobjedu u najvećim gradovima, Zagrebu i Splitu, barem dok ne stave nekoga karizmatičnoga kandidata. Ali neka se HDZ muči oko toga.

Split mora biti poseban, pa su koju godinu nakon Keruma odabrali njegovu suprotnost u obliku Ivice Puljka. Kako je jedan od glavnih ateista Hrvatske izrastao u mega-katoličkome okruženju i kako je zapravo veliko dijete Crkve u Hrvatskoj, sasvim moguće da iz svoje katoličke mladosti pokupio dosta one stare crkvene mudrosti o upravljanju (koju je današnja crkvena garnitura pogubila negdje 1996. do 1998.), pa će biti uspješan gradonačelnik. Onda će Split, jer mora biti poseban, odabrati Sinišu Vucu za gradonačelnika za četiri godine.

Ekipa oko Možemo se sustavno godinama bunila, ali oni su svoj bunt fino ujedinili i iz toga bunta je nastala politička opcija. Dva mentaliteta koji opisuju Bulić i Špoljar zapravo su se tukla u drugom krugu zagrebačkih izbora. S time da je Zagrepčanima očito se Bandićeva vladavina toliko ogadila da su ovi izbori bili gotovo referendum kako više ne vladati Zagrebom. Ne bih htio biti u koži Tomislava Tomaševića i Možemo. Dolaze teška vremena. Imaju dva puta, probati se baviti stvarnim problemima ili skrenuti u ideološku stranputicu, početi se baviti imenima ulicama, ideologijom i svime onime što ih dugoročno može pokopati i zakopati. A nas sve građane u Zagrebu, povući u ideološki rat. Želim zagrebačkoj vlasti da se bave stvarnim problemima, ako uspiju nešto napraviti s gradom, lako će u drugom mandatu mijenjati nazive ulica. Ali Zagreb ima mali milijun problema.

Unatoč svemu, lijepo je vidjeti da svake četiri godine možemo neka lica legalno i fino srušiti, svaku osobu skinuti s vlasti. To je ljepota ustavne demokracije. Sada kada su izbori gotovi, pomolite se za svoje buduće gradonačelnik/ce i načelnic/ke, županice i župane, da svi ti žene i muškarci imaju nekakve mudrosti, da nešto dobro naprave za sve nas u sljedeće četiri godine. Da nam svima bude bolje!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.