Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Kada ode sve u krivom smjeru, a ti gledaš i ne vjeruješ što si rekao

Temeljna lozinka kršćanstva je vjera, ufanje/nada i ljubav, katolički bi se reklo da su to tri glavne bogoslovne kreposti. Mirotvorstvo je dio osam blaženstva iz Govora na gori. Nedostaje nam toga mira.
Objava 19. svibnja 2020. 0 komentara 371 prikaza
Foto: Pixabay
Foto: Pixabay
Gori vatraaa...

Volim sitne prepirke, takav sam po prirodi. Pogotovo volim svaku onu raspravu kada se sjedi u nekoj birtiji i mlati prazna slama oko politike i športa. Jer mi Hrvati, mi sve znamo. Četiri milijuna sveznadara spremmnih braniti svoj stav do kraja, koliko god da bio čovjek u pravu ili u krivu. Kako je to oduvijek bilo!

Jednom sam se tako u veselijem stanju u jednoj takvoj blaženoj birtiji dohvatio favorizirati Franju Glasera kao vrhunskoga igrača, toga čuvenoga golmana Građanskoga do 1945., tema je bila najbolji igrači Dinama i prethodnika. Putevi ovakvih rasprava uvijek su čudesni. Još mi i danas nije bistro kako je mozak iz svih riznice plavih igrača baš izvukao toga čovjeka, koji je stvarno bio izvanredni golman. Da stvar bude smješnija, ja sam iz HAŠK-ovske obitelji, da mi je pao Ico Hitrec na pamet, bilo bi mi sve bistro, a ovako Glaser... Eh, taj mozak...

Srednjoškolsku psihologiju nisam volio kao predmet i imao sam jedinica kao u priči, iako sam te godine bio odlikaš, na kraju sam imao nekakvu slabu trojku iz psihologije baš zbog tih jedinica, iako mi je sve uz mozak uvijek zanimljivo. Kao mlad i lud, zainatio sam se po pitanju duše, danas mi to djeluje pomalo smiješno, ali tada mi je to bilo vrlo važno, duše ima - točka, nema odstupanja. Iako psihologija u svome korijenu i značenju bi trebala biti znanost o duši, zagrebačka ilitiga Bujasova škola psihologije dogmatski se ne bavi istome. Osjećam se haj, duša baj, baj.

Kako sam stariji imam tendenciju biti sve pomirljivi. Napisao sam zaista mnogo tekstova na tu temu mirotvorstva. Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5,9) tj. ona u grčkome tekstu bi točnije glasila Blaženi su mirotvorci... Aktivno, sada, ovdje treba stvariti mir. Mirotvorstvo je jedna od temeljnih značajki Isusovoga djelovanja. Isusova revolucija je u tome što on kao mesija ne diže pobunu nego ide dobrovoljno na križ.

Mnogi američki protestanti dosljedni su pacifisti i ne žele služiti u vojsci. Domaćoj publici, barem onoj starijoj, poznati je holivudski klasik Prijateljsko uvjeravanje iz 1956. u kojem glavnu ulogu igra Gary Cooper koji tumači lokalnoga kvekerskoga patrijarha u Američkome građanskome ratu u kojem kvekeri ne žele se pridružiti vojsci Sjevera iz čistoga kršćanskoga uvjerenja. Računajući koliko smo mi ovdje imali ratova i kako je ovdje ratovanje preraslo u nešto normalno (hrvatski krajevi su bili omiljeli habsburški regrutni bazen), to nama zvuči nevjerotno. Pacifisti, pogotovo neki manjinci kao adventisti i Jehovini svjedoci imali su teških problema u JNA, a nije lako ni bilo svakome tko je npr. zaželio otići nedjeljom u odori na bogoslužje. Ali samo služenje vojske i ratovanje većini nikada nije bilo upitno.

Baš zato što sam po prirodi čovjek koji je pomalo svadljiv, zato mi je toliko stalo do toga dijela kršćanstva. Temeljna lozinka kršćanstva je vjera, ufanje/nada i ljubav, katolički bi se reklo da su to tri glavne bogoslovne kreposti. Mirotvorstvo je dio osam blaženstva iz Govora na gori. Nedostaje nam toga mira, kao da ga namjerno guramo negdje u stranu, ne znam jel' to zbog geografie ili zbog toga što smo Slaveni. Ali zadnjih deset godina svi koji me znaju ovako uživo, znaju da sam prva osoba koja smiruje situaciju i razdvaja potencijalne sukobe, gdje sam najslabiji, to mi je postalo više nego važno. Uvijek mir iznad svega.

Postolar sebi radi najgore cipele, pa tako u nekim kritičnim trenucima čovjek ne sluša samoga sebe. Tj. ne sluša racionalni dio sebe, nego evolucija napravi svoje. Veliki hrvatski teolog Vjekoslav Bajsić u svojoj antropologiji gledao je na čovjeka kao da je zapeo u onoj praljudskoj džungli, a svijet je suvremen, a mi smo biološki i dalje ona bića prije svih modernih okrića. Pračovjek preuzme kada se čovjek osjeti ugroženo. Negativne emocije su evolucijski starije od pozitivnih. Čovjek je vječno bježao od nekoga i pred nekim. Kada je čovjek ugrožen ili mozak misli da je ugrožen, prebaci se na specifični samoobrambeni autopilot, a onda može biti svašta. Ako je svađa fizičke prirode, onda su doslovce ljudski životi ugroženi, dovoljno je otići na neke vježbe iz kaznenopravnih predmeta pa vidjeti sa čime sudovi sve imaju posla. U zadnjih deset godina, jednom sam se potukao i to u prometu. Napalo je mene.

A kada su stvari emotivne prirode, onda kreće prekomjerna paljba s riječima. Rijetko mi se dogodi da prekoračim samopostavljenu granicu. Naučio sam kada treba otići i smiriti se, ali nekada ne odeš, ostaneš. Kažeš ili napišeš nešto i samo čuješ ili gledaš kako si to napravio, ne vjeruješ vlastitim ušima ili očima da si tako nešto zlobno rekao ili napisao. Gledaš i ne vjeruješ, trijumf pračovjeka zagarantiran, a ne postoji opcija undo ili delete, nema opcije poništi. Kako primozak odabere baš to, gledaš i čudiš se samome sebi, da si razmišljao dva tjedna, ne bi tako nešto zlobno smislio. Barem ne tako bolno. U isti tren si fasciniran da si u stanju baš tako nešto sročiti, s druge strane si užasnut činjenicom da nemaš u tome trenu nikakve kočnice, a u procesu poslije se gadiš samome sebi. Kada druga strana ne želi ni čuti ni vidjeti ispriku, onda brate pati, prvenstveno zato jer se na prvom mjestu uopće dovedeš do takvoga trenutka. Samo još jedan argument zašto je prosvjetiteljstvo tako naivno i krivo o svemu, pogotovo kada je u zraku miris spaljenih mostova. Samo tuga golema jer nisi sebe spriječio da nekoga povrijediš. Temeljna razlika između Boga i čovjeka je da Bog prašta sve, a ljudi ništa ili jako malo.

U tim trenucima nalazim sebe u refrenu čuvenoga hita Nine Simone i Animalsa Don't let me be misunderstood (Nemoj da me se krivo shvati), zapravo molitve Bogu (ali i zamolbe budućoj ženi autora stihova) američkoga jazz pijanista Horacea Otta. Cijela pjesma je posveta žutoj minuti i emotivnom gubitku kontrole, onome trenutku kada riječi odu krivo. Gloria Caldwell je srećom shvatila s kim ima posla, da je čovjeku bilo žao i da nije sve kako se čini na prvu. Refren ide:

But I'm just a soul who's intentions are good (Ja sam samo duša s dobrim namjerama)
Oh Lord, please don't let me be misunderstood
(Gospode molim Te, nemoj da me se krivo shvati)

Samo smo grešni ljudi. Koji vrlo teško uče neke stvari. Želim vam svima čim manje žutih minuta. One su nažalost dio ljudskoga iskustva na putu prema Novom Jeruzalemu. Uvijek budite spremni praštati, ne do sedam puta, nego do sedamdeset put sedam puta (Mt 18,22). Jer inače, ostat će puno spaljenih mostova, a pozvani smo da gradimo iste, a ne palimo. Što iskreno nije uvijek lako, ali čovjek se mora nadati dobrome u životu. Daj nam Bog svima pameti.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.