Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Mirotvorstvo - zaboravljena umjetnost u svijetu i u Hrvatskoj

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Objava 22. kolovoza 2019. 0 komentara 97 prikaza
Foto: Pixabay
Foto: Pixabay
Duh Božji lebdio je nad vodama...

Ovo nasilno šašavo ljeto izvuklo je sve najgore od i iz ljudi. U Hrvatskoj se građani više nego inače ubijaju, turisti se tuku, gadne prometne nesreće se zbivaju, a i u svijetu ne cvatu ružice, u Americi iskaču opet masovne pucnjave, a Sibir i Amazonija doslovce gore. Ovo zadnje tek treba vidjeti kakav će to efekt imati za eko-sustav, požari su nekada dobra stvar, ali kad gore cijele regije, onda je teško očekivati nešto dobro.

Mirotvorstvo je jedna od središnjih točaka Isusova Govora na gori. U hrvatskom najprihvaćenijem prijevodu Novoga zavjeta (tzv. Duda-Fućak), Isusova tvrdnja glasi: Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5,9). Često pitanje na teološkim učilištima je baš taj Isusov govor, ovo blago u grčkom točnije glasi u aktivu - blaženi su... Što izriče poziv na djelatno mirotvorstvo. Ova novozavjetna rečenica su vrlo vjerojatno teološka tema o kojoj sam najčešće pisao u javnom prostoru, ali vjerujem da nisam jedini, živimo na takvome području u kojemu je mir često nepoznanica, a žalosna činjenica da kako su Turci prodrijeli na ova područja, a Habsburzi zavladali Hrvatskom, ovdje stoljećima nije bilo mira. Hrvati, bilo katolici, bilo pravoslavci, bilo protestanti, bilo muslimani, od 16. do 19. stoljeća na svim stranama granice, u svim mogućima vojskama i pomoćnim četama, ratovali su. Iza zagrebačke Ulice neznane junakinje stoji vrlo konkretna žena koja je poginula 1566. kod Sigeta, pod onim naivcem Nikolom Šubićem Zrinskim.

Inače, Ante Starčević (Otac Domovine i dosljedni pacifist) smatrao je Šubića, blago kazano, idiotom i primjerom hrvatske povijesne tragedije. Naime, Šubić je poveo hrvatsku posadu u obranu druge zemlje (Austrije/Njemačke), na teritoriju treće zemlje (Mađarske), kako bi se druga zemlja obranila od četvrte (Turske), a Hrvati u prvoj zemlji (Hrvatskoj) uopće nisu imali koristi od toga. Pisao sam u prošlom tekstu kako je Napoleon shvaćao i hvalio Hrvate kao vrhunske vojnike. Od bahatih i nesposobnih Habsburga teško je to bilo čuti. Iako su Mađari i Hrvati bili najbolji vojnici te promašene žuto-crne monarhije, Svetozar Boroević, taj graničarski vojnički genije i jedna od najtragičnijih osoba u hrvatskoj povijesti, bio je jedini Hrvat koji je zapovijedao većim sastavom u austro-ugarskoj vojnoj sili u Prvom svjetskome ratu. Još jedan dokaz koliko je ta njemačka tvorevina bila trula i istrošena, a Habsburzi jednostavno maloumni. Nažalost, Prva Jugoslavija se pokazala jednako lošim rješenjem, iako da 1941. nisu Srbijanci srušili istu, imala je potencijala za reforme i danje širenje Banovine Hrvatske u pravnom i teritorijalnom smislu. Ali ništa od toga, imamo samo tragičnu povijest.

Stjepan Radić je bio jednaki pacifist kao i Starčević. Pacifizam nije kukavištvo, jer ovaj narod je hiljadu i hiljadu puta dokazao na bojnim poljima Europe koliko je sposoban i koliko je za nekoliko koplja iznad svih ostalih, kada je u pitanju ratovanje.

Jedina pobjeda koja je donijela nekakve konkretne koristi hrvatskome narodu je bila ona u Domovinskom ratu, kojom samo da je spašena bihaćka enklava (nešto što političari SDA u BiH negiraju i odjednom tvrde da su sami sebe oslobodili, što je glupa i maliciozna laž), već bi bila vrijedna po sebi, ali oslobađanje zemlje i Tuđmanova procjena da je bolje mirno reintegrirati Podunavlje, nego se zaplesti u dugoročnom ratu u kojem bi bilo krvi do koljena velika je stvar. Mala Hrvatska je pobjednik u ratu protiv Velike Srbije, hrvatskim vojnicima svoju sigurnost i neovisnost mogu zahvaliti Slovenija i BiH, a dugoročno i Crna Gora. Rat je završio de facto 1995., de iure 1998. To je bilo pred 23, odnosno 21 godinu. Ako Aleksandar Vučić to ne shvaća, to je njegov problem, ne naš.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Treći članak našega Ustava. Mirotvorstvo je dakle najviša vrednota ustavnog poretka ove države. Svaki onaj tko poslije 23 godina od faktičkoga kraja rata opravdava svoje napade i zulume ratom, taj se ponaša kontra Ustava RH i kontra svake Isusove riječi.

Hrvatska treba pamtiti svoje žrtve. Znate li tko je Stjepan Penić? On je prvi ubijeni hrvatski novinar Domovinskoga rata i to već 6. kolovoza 1991. u Dalju, npr. toga dana ove godine to se nije moglo pročitati u medijima. Njegova preživjela obitelj uvijek je pozivala na pomirenje i oprost. Ovo društvo ne smije živjeti u permanentnoj 1941. i 1991. Pobijedili smo u ratu, imamo državu i sad je nakon tolikih godina treba početi uređivati u skladu s Ustavom.

Ova država i društvo moraju natjerati sebe da budu bolji i humaniji. Usudit ću se reći da budu kršćanskiji. Mir i mirotvorstvo su jedini put kojime treba ići.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.