Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Naravno da ima manje stanovništva i da ima manje djece, sve ostalo bi bilo pravo čudo!

Kada se netko dohvati barem malo moći, političke, strukovne, bilo kakve, kada se netko popne na skali, onda svi ispod pate. Hrvatski je biti loš šef, hrvatski je mučiti one ispod sebe, pokazati im tko je gazda. Bagra jedna neradnička. Protivnici neoliberalnoga kapitalizma. Neka odu van ako neće raditi. Onda stvarno i odu.
Objava 19. siječnja 2022. 1 komentara 1463 prikaza
Foto: Pixabay
Foto: Pixabay
Švedska, zemlja obećana.

Ne mogu opisati koliko mi smeta kuknjava zadnjih nekoliko dana na temu gubitka stanovništva Republike Hrvatske. Hrvatska ima problema s odseljavanjem... Ima oduvijek. Bježalo se pred Turcima, bježalo se pod Khuenom, bježalo se pod Karađorđevićima, bježalo se pod Titom. Čim je druga Juga dala prvu legalnu mogućnost bijega, moj otac je na nekoliko godina šmugnuo u Švedsku. Iz čiste sebičnosti i obijesnosti, jer mu se živilo divlje, nikakva politika, da se razumijemo. Čovjek je htio živjeti u liberalnom raskalašenom društvu, Švedska mu je do smrti ostala idealna zemlja. Da se nije dogodila jedna stvar, nikada se ne bi vratio.

Npr. Švedsku ja ne šmekam. Da imam puno novaca i pravoga izbora, živio bih dio godine u Straßburgu, koji je francuski, ali je i njemački, koji je katolički, ali i protestantski, koji je stari grad, ali je i suvremen. Vidio sam tamo najbolji muzej na svijetu. Elzaß ili Alsace je u pravnom smislu posebno područje Francuske, to je Europa s veliko E. Živio bih također dva mjeseca u Rijeci, imao bih vilu na Trsatu. Uh, da imam novaca. Uh, što bih radio. Ali nemam novaca. Neću ih nikada ni imati puno, nije mi Bog dao talenta da mlatim velike pare. To je dragocjeni talent, ali rijedak. Ali, sanjarenje ništa ne košta.

Novac, novac je svakako što tjera Hrvate u inozemstvo. Mnogi koji su ovdje došli do nekakvoga financijskoga zida, odlaze u inozemstvo početi iznova. Ali, trenutno u Hrvatskoj nedostaje toliko radne snage. Pitajte ljude koji obnavljaju stanove i kuće poslije potresa kako je teško doći do radnika. Svatko tko malo zarađuje, a ima imalo spretne ruke, ovo je pravo doba da se malo obrazuje za, pučki kazano, majstora. Dovoljno je farbati kuće/stanove. Da vidiš novca. Jedan od razloga zašto kasni obnova je taj jer nema radnika. To svi znaju, ali ne žele si priznati.

Ono što tjera Hrvate u inozemstvo je nepravda. To svi znamo. Lakše je pronaći ćup sa zlatom, nego dovršiti proces u hrvatskom pravosudnom sustavu. To je isto prastara boljka. Očito da legalno, legalni proces i mirenje nisu riječi koje nam svima lagano padaju. Kako se lako posvađati. Sestra na sestru, brat na brata, majka na oca, sin na majku, bivši poslovni partneri. Ne treba govoriti, susjed na susjeda. Tu smo prvaci. Mrzimo se jako, svađamo se po generacijskim linijama, regionalnim linijama, političkim linijama, spolno-rodnim. Kako svi jedva čekaju svađu.

Kada se netko dohvati barem malo moći, političke, strukovne, bilo kakve, kada se netko popne na skali, onda svi ispod pate. Hrvatski je biti loš šef, hrvatski je mučiti one ispod sebe, pokazati im tko je gazda. Bagra jedna neradnička. Protivnici neoliberalnoga kapitalizma. Neka odu van ako neće raditi. Onda stvarno i odu.

Ali najviše se bježi od obitelji. Veći dio ljudi koji su u inozemstvu, a koje ja znam, pobjegli su od svojih majka i očeva, sestre i braće. Neki dan sam vidio članak koji iznosi baš tu tezu, doduše s upitnikom. Ja bih tu maknuo upitnik. Ljudi bježe od slušanja kako je to nekada bilo. Svijet se toliko promijenio u odnosu na Jugoslaviju i socijalizam, da sam svjestan da je to većini građana rođenih u SFRJ teško pojmiti.

I sada svi kukaju da nema djece. Dobro ljudi moji, ja sam svjestan da se brakovi više ne rade kao nekada. Pred sto godina u Hrvatskoj većina brakova su bili dogovoreni. Seoske babe su slagale brakove. Da, neugodna istina. Nije bilo kontracepcije, nije bilo razvoda braka, žena je šutila i rađala. Ženska prava, nula bodova. Pa nije čudo da je onda bilo po sedmoro djece, a ovi mladi danas jedva imaju dvoje. Sram ih bilo.

Vremena su drukčija. Zapravo, možda i nisu, jer ljudi, kao moj pokojni otac, hoće živiti u slobodi. Po iskustvima nekih ljudi u kršćanskim krugovima koji se bave bračnim savjetovanjem, najveći teret suvremenim brakovima su roditelji supružnika. Jer svaka budala u RH misli da njegova princeza ili njezin princ su zaslužili boljega partnera. Jer teško se riješiti starih navika.

Uostalom, ako mislite da Hrvatskoj nedostaje djece, eto, napravite ih. Moj jedan rođak ima četiri komada, drugi rođak ima osmero komada. Živi i zdravi. Akademski građani, rođeni u osamdesetima. Da, zamisli, vjernici su, katolici. Sram i njih ih bilo. Obično mediji sustavno izruguju ljude s puno djece, ništa gore za pojedine urednike i pojedine novinare, nego velike obitelji.

Dragi moji koji volite kukati da ljudi bježe u inozemstvo i da se ima malo djece. Samo vi radite pakao ljudima oko sebe, svađajte se sa svima i zagorčavajte život svojoj djeci. Sigurno će biti zadovoljna 2000 kilometara u Švedskoj da ne slušaju vaše licemjerno kukanje kako je prije bilo bolje i kako mladi ne znaju voditi vlastiti život. Ne samo mladi, moja generacija je ušla u sredovječne godine, iako živimo dobrim dijelom mladenačkim životom. I mi smo isto grozni kao i oni mlađi. Sve je nekada bilo bolje. Moš' mislit.

Uvijek je najbolje sada, u ovome trenutku. Jer sada se živi. I sada je vrijeme kada se pokazuje kakav je čovjek prema Bogu i prema drugim ljudima. Uostalom, za kršćane, to je ista stvar. Vjera u Boga se svjedoči ljubavlju prema bližnjemu. Ako to apsolviramo i počnemo se ponašati kao ljudi, manje će ljudi ići u inozemstvo i više će se rađati djece.

Ali teško je to. Ajmo svi malo kukati. I malo na sud. I malo viriti svima u krevete i novčanike. Daje sjajne rezultate, kaže popis stanovništva.

  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Bela:

    Glagol "sprdati se" ide s instrumentalom, dakle:: SPRDATI SE S KIME ILI ČIME - "sprdati se s ljudima koji imaju ...." Pa valjda bi novinar trebao znati gramatiku? Na sadržaj nemam primjedbi.