Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Notre-Dame će se dići iz pepela, može li to i kršćanska Europa?

Papa Ivan XXIII, tada Angelo Giuseppe Roncalli, bio je vatikanski nuncij u poslijeratnoj Francuskoj. Imao je specifičan odnos s najvećim katoličkim političarem dvadesetoga stoljeća, neuništivim francuskim generalom Charlesom de Gaulleom.
Objava 16. travnja 2019. 1 komentara 343 prikaza
Foto: Reuters/Pixsell
Foto: Reuters/Pixsell
Simbol Francuske u plamenu

Francuski kaos je dobio novi nastavak, izgorila je središnja nacionalna katedrala Notre-Dame. Nadrealno je bilo gledati na televiziji kako gori povijest jedne zemlje i jednoga kontinenta, simbol jedne kulture i civilizacije.

Ako se pitate zašto Francuzi već mjesecima luduju protiv razmaženog derleta Macrona, onda ste jučer dobili odgovor. Predstavnik krupnoga kapitala (što bi se iskrivljeno reklo kod nas neoliberalizma), kopija svojih sudruga Trudeaua i Kurza, ljepuškasti mladac koji je tu protiv zločestih desničara, Macron bi dizao poreze srednjoj i nižoj klasi u ime nekakvog imaginarnoga progresa (spašavajmo šume Amazone i slične gluposti), a temeljne službe u Francuskoj očito ne funkcioniraju, jer kako objasniti činjenicu da usred Pariza izgori gotička katedrala, a da vatrogasci ne reagiraju, tj. reagiraju nikako.

Uz Žute prsluke, u Francuskoj cvate i muslimansko-arapski ekstremizam, koji se uglavnom zadovoljava napadima na sinagoge, a od početka godine napadnuto je više većih francuskih crkava u kojima se razbija interijer, a pred tjedan dana netko je probao zapaliti Saint-Sulpice u Parizu. Lista potencijalnih napadača je široka, od spomenutih fanova vehabijskih metoda, preko raznih tvrdih ljevičara (u Parizu je na vlasti ljevica, socijalistički gradonačelnici Bertrand Delanoë i Anne Hidalgo nisu se pretjerano trsili obnavljati Notre-Dame, iako je padalo kamenje s nje i u njoj), pa do neopogana i ekstremnih pobornika vjere u znanost. Inače, Notre-Dame je u vlasništvu države, a Katolička crkva uživa ekskluzivno prava korištenja. Francuska se više-manje skrbi za sve važnije crkve, tj. tretira ih kao spomenike kulture, pa se obnavljaju, ali ta obnova ovisi dosta o lokalnoj vlasti, je li je degolistička (desni centar) ili socijalistička, tako da su francuske crkve generalno u boljem stanju nego Notre-Dame, jer Francuzi unatoč svemu vole svoje crkve.

Francuska je država u Europi u kojoj je sekularizacija na najvišoj razini. Koliko je kršćana, a koliko katolika u Francuskoj? To je teško reći, sasvim sigurno ih ima preko 50 posto, negdje vrlo vjerojatno oko 60%, što je vrlo dobro. Francuska je i dalje intelektualno središte europskoga katolicizma, kroz dvadeseto stoljeće igrala je presudnu ulogu za katoličku teologiju.

Npr. španjolska teologija je licemjerna, usmjerena na vanjsko, uostalom, najveći katolički sinovi Iberskoga poluotoka, nisu bili Španjolci, Ignacije Lojolski je bio Bask, a Antun Padovski je Portugalac. Talijanska teologija je površna, ne ide u dubinu, zapravo nema značajnoga teologa. Njemačka katolička teologija pati od kompleksa luteranske teologije i u nekom je grču od 16. stoljeća jer sebe krivi za raskol, a nad njome je i totalno nečinjenje za nacizma, iako je vrlo živa, nažalost nitko u Hrvatskoj ne prati gibanja u Njemačkoj, koja su vrlo uzbudljiva.

Francuski teološki mislioci, bilo tradicionalisti, bilo progresivci pojedu talijanske, španjolske i njemačke teologe za objed, naš je problem da imamo premalo prijevoda francuskih klasika. Zvuči nadrealno da gotovo nema prijevoda remek-djela najvećega ekumenskoga katoličkoga teologa u povijesti kardinala Yvesa Congara, nevjerojatno genijalnoga dominikanca i ratnoga heroja iz Drugoga svjetskoga rata, autora koji je presudno djelovao na papu Ivana XXIII. da se pokrene Drugi vatikanski koncil, taj najvažniji događaj u suvremenoj katoličkoj teologiji, ma što mislio o tome papa Ratzinger, koji je trenutno sumanuto odlučio katoličke pedofile pripisati 1968. Adio pameti.

Papa Ivan XXIII, tada Angelo Giuseppe Roncalli, bio je vatikanski nuncij u poslijeratnoj Francuskoj. Imao je specifičan odnos s najvećim katoličkim političarem dvadesetoga stoljeća, neuništivim francuskim generalom Charlesom de Gaulleom. General de Gaulle imao je najbolju namjeru provesti u djelo presude francuskih sudova da se nekolicina francuskih biskupa i svećenika giljotinizira zbog suradnje s Nijemcima, ali dobri nadbiskup Roncalli nagovorio je de Gaullea da ipak poštedi život kolaboratora iz crkvenih redova. Devet godina života u Parizu, dodira s tzv. francuskom Novom teologijom dugoročno će spasiti Katoličku crkvu i omogućiti Drugi vatikanski koncil. Papa Pio XII. poslao je Roncallija u Pariz da ponizi de Gaullea, a nastalo je čudo, Bog ima smisla za humor.

General de Gaulle, iza Napoleona najveći Francuz u povijesti, kao što smo rekli i najveći katolički političar dvadesetoga stoljeća, između Rima i Pariza, uvijek je birao interese Pariza i Europe. Treba isponova podsjetiti da Francuska je ta koja je pružila ruke poraženoj Njemačkoj i njenom premijeru Konradu Adenaueru i da je ujedinjena Europa nastala na kompromisu ta dva katolička političara, primarno na suradnji katolika i luterana koji su onda povukli i kalvine iz Beneluxa (zato i jesu sjedišta europskih institucija u Lotaringiji u Straßburgu) protiv bezbožnog komunizma i ujedinjena Europa jedino može funkcionirati na tim ekumenskim principima.

Kada gori Notre-Dame, onda gori i de Gaulleova kršćanska Francuska i gori ujedinjena Europa. Ujedinjena Europa u kojoj ima mjesta za svakoga, za muslimane, za ateiste, za budiste, hinduiste, isključivo je moguća ako se bazira na temeljima kojoj su je dali de Gaulle i Adenauer. Sasvim je sigurno da ta Europa, koja je kršćanska, ali izrazito antiklerikalna, koja je otvorena, ali usmjerena ka nacionalnim državama i nacionalnim kulturama se sustavno uništava pred nama.

Simbol te nesposobne Europe su razmaženo derište Macron i naivna Angela Merkel, prvi je sasvim sigurno najgore što je katolička Francuska dala, a Merkel je sigurno najgore što je dala luteranska Njemačka. Europi trebaju ljudi kao de Gaulle i Adenauer, a nigdje ih nema. U Hrvatskoj se neki smiješni ljudi nazivaju suverenistima. Zato je spaljena pariška katedrala tako strašna, jer znamo da bi je Macron i Merkel bez problema pretvorili u džamiju ili u nekakav ljevičarski kulturni centar u kojem se otvaraju čakre. Nadajmo se da će Bog podariti Europi opet velike ljude. Crkve se dignu iz pepela, ali vrlo je teško naći velike ljude spremne na velika djela. S tom nadom, želim svima sretan i blagoslovljen Uskrs!

  • domxerex:

    To već 20-tak godina nije kršćanska europa otkada su socijalisti i socijaldemokrati potiho zabranili boga i kršćansko u svojoj levičarskoj kulturi izvrgli ruglu kao nazadno i zatucano. Zato sada kod njih cvjieta pedofilija i druge seksualne opačine i to se ... prikaži još! smatra naprednim, urbanim i intelektualnim. Čak što više sada tjeraju djecu po vrtićima da se mjenjaju u ulogama pa dečkići moraju nositi crvene haljine. Još malopa će dobiti ćepove u dupe kao oni urbani napredni iz LET3. Dekadencija je uvijek na vrhuncu pred propast civilizacije. Neka, neće dugo propasti će i ovaj njihov eurosocijalizam baš kao i ruski. Kada dođu krediti na naplatu. Već im je Tramp kriv što ne da više kredita, nudili su mu još jednu plavu slovenku po izboru ali on je odbio pod izgovorom da mu je i jedna sasvim dovoljna.