Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Novi srpski patrijarh - stari hrvatskosrpski ili srpskohrvatski problemi

Novoizabrani patrijarh Porfirije relativno je nešto mlađi u odnosu na svoje prethodnike. Pripada struji čije je trenutno oličenje vladika Irinej (Bulović), vladika Irinej je vrlo vjerojatno najmoćniji biskup SPC-a.
Objava 19. veljače 2021. 4 komentara 3849 prikaza
Foto: Ured predsjednika Republike Hrvatske/Filip Glas
Foto: Ured predsjednika Republike Hrvatske/Filip Glas
Predsjednik i patrijarh

Crkvena povijest teološka je disciplina koja uz biblijsku arheologiju nije za one slabe vjere ili slabih živaca. Nastala kao jedna od posljedica reformacije 16. stoljeća, kritička povijesna metoda omražena je većini i zapravo značajan dio svjetovnih ili crkvenih povjesničara nikada je do kraja ne prakticira jer ona ogoljuje samu bit čovjeka, a to je da je čovjek istinski iskvareno biće. Ako uzmete tri knjige povjesničara na istu temu, postoji mogućnost da su sve tri međusobno poništavaju, što znači da je svaki autor nešto pomalo prešutio, tj. nije baš pisao ono što mu ne ide u tezu.

Da se razumijemo, ne vjerujem da netko može napisati jedinstvenu povijest. Po Europi nakon Drugoga svjetskoga rata često možete vidjeti da pojedine povijesne knjige piše više autora, odnosno da različita poglavlja pišu različiti ljudi. To je zapravo kršćanski način, zato imamo četiri evanđelja umjesto jednoga, jedan čovjek ne vidi sve. Zato ako čitate povijest odnosa između SPC-a i RKC-a u Hrvatskoj onda je to toliko perspektiva koje se rijetko dotiču, crkvena povijest RKC-a je jedna stvar, crkvena povijest SPC je druga stvar, a nacionalne povijesti Hrvatske i Srbije nisu uopće jedinstvene i sve ovisi o tome kakvoga je autor političkoga usmjerenja. Koja god da se pisala knjiga na ovu temu, netko će uvijek biti iznenađen i uvrijeđen.

Začudno dobro je predsjednik Republike Zoran Milanović opisao izbor novoga patrijarha (doduše u svome živopisnome stilu): Poznavajući gospodina Perića, Porfirija, on je jedini visoki dostojanstvenik SPC s kojim sam imao odnos nekog intenziteta, on je čovjek koji je po meni iznad standarda onih prije njega, da se nitko ne uvrijedi. Na njemu je velik pritisak jer SPC je dio srpske države, a Katolička Crkva nije dio hrvatske države. Vučić i ja smo svjetovni državnici. Naša je država demokratska, a Vučićeva takva da se sve pita njega. Kad sam čuo da je Porfirije izvučen iz šešira, šubare ili čega već, rekao sam da je to dobro - rekao je predsjednik. Treba reći da je predsjednik Milanović tu pogodio u sridu.

Pripada struji čije je trenutno oličenje vladika Irinej (Bulović), vladika Irinej je vrlo vjerojatno najmoćniji biskup SPC-a, jedan od vladika koji su krajem osamdesetih zavladali SPC-om, sve redom sljedbenika srpskoga teologa Justina Popovića. Ovo sve vrlo vjerojatno zvuči prosječnom hrvatskom čitatelju kao kineski. Profesor Popović čvrsto je bio naslonjen na Dostojevskoga, gorljivi antikomunist i antiekumenist, a Justina Popovića povezuje se skoro uvijek uz vladiku Nikolaja (Velimirovića), jednoga i drugoga je kanonizirala SPC. To je jednostavno tako. Ne treba reći da su bili tvrdi, ali tvrdi nacionalisti. Nekako se osjećam blesavo kada netko krene prigovarati SPC da je nacionalistička. Iskreno, ne znam koja to nacionalna istočna crkva (istočna-nepravoslavna, pravoslavna ili pak grkokatolička) nije nacionalistička? Cijeli trenutni sukob koji razdire pravoslavnu ekumenu oko Ukrajine, sudar je više nacionalizma u kojemu Rusi iz čiste politike ne žele ni pod razno vidjeti neovisnu ukrajinsku crkvu, dok se Carigrad umiješao da bi pokazao zube Moskvi, u smislu da RPC možda je najveća crkva po broju pravoslavnih vjernika, ali Carigrad sebe smatra starijom i važnijom crkvom od Moskve, ovako kazano bez rukavica.

Ako vlada takav antagonizam između samih pravoslavaca, teško je očekivati da će Hrvati i Srbi, tj. oni Hrvati koji su katolici i oni Srbi koji su pravoslavci, odnosno lokalna hrvatska crkva u obliku HBK i SPC baš se dobro prihvaćati i razumjeti. Neovisne pravoslavne crkve u pravilu nastaju uvijek političkom voljom i često su kanonski neregularne dok se politika i crkvena politika ne dogovore drugačije. Makedonska pravoslavna crkva – Ohridska arhiepiskopija od 1967. faktički je autokefalna jer je postojala želja Makedonaca za svojom crkvom koja se poklopila sa željama komunističkoga režima da oslabe SPC. Sve dok se srpska i makedonska politika nekako ne dogovore, MPC-OA bit će kanonski nepriznata.

U Beogradu u crkvenom smislu ostaje sve po starom s odabirom mitropolita Porfirija (Perića) za patrijarha. Neće biti nikakvih turbulencija, jedino će možda pristup ljudima postati humaniji, novi patrijarh voli ljude, pristupačan je i vrlo vjerojatno doći će do jednoga mekšega pristupa prema vjernicima i medijima. Odnosi s Hrvatskom neće se pogoršati, meni se čini, a mislim da nisam jedini koji tako misli. Hoće li se poboljšati, to je pitanje na koji odgovor zna samo Duh Sveti (Srbi bi rekli Sveti Duh).

Za paprenu juhu/čorbu koja se zakuhala oko kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca najzaslužniji je primarno beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, koji je bratski pomogao pokojnom patrijarhu Irineju oko toga "kamenčića" u vječno bolnoj cipeli hrvatskosrpskih/srpskohrvatskih odnosa.

Kako sam stariji, sve sam više mišljenja da je ekumenizam u 21. stoljeću faktički mrtav. Ekumenizam u Europi pokopao je pad Berlinskoga zida, kada su pravoslavne crkve, RPC prva, zauzela svoje staro mjesto kao jedan od temelja svake pravoslavne države u Europi. Katolička crkva ima neke specifične probleme (što se zbiva u Njemačkoj i Austriji to ovdje nitko ne prati), a protestantizam nije više nigdje u Europi društveno relevantan, osim možda u Mađarskoj. Ali sve se to preko noći promijeni, kao što se dogodilo 1917. To samo zna - Duh Sveti.

  • Pahor:

    Nasla krpa zakrpu.

  • Avatar southman
    southman:

    Vidi se na Predsjedniku da uživa u ugodnu društvu.

  • ArsenT:

    Većinu navedenog znam, samo nemam pojma kakva je bila uloga biskupa Hočevara u Stepinčevoj beatifikaciji i što je to bilo 1917 što je promijenilo vjersko okruženje u Europi?