Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Pet jednostavnih preduvjeta za opstanak hrvatske države i društva bez kojih nema budućnosti

Nacionalni šport u Hrvata je kuknjava. S time da oni ljudi koji loše žive, ti nemaju vremena kukati. Najglasniji su obično oni koji imaju jako puno i kojima dobro ide. A kukaju zato da ne bi netko pomislio da im je dobro u životu.
Objava 19. studenoga 2020. 0 komentara 180 prikaza
Foto: Pixabay
Foto: Pixabay
Mirogoj prije potresa

Prošli tjedan smo dobili Nacionalnu razvojnu strategiju Hrvatske do 2030. godine, a ovaj tjedan spominjemo se žrtve Vukovara. Vukovar je knedla u grlu recentne hrvatske povijesti. Od svih epizoda Domovinskoga rata, Vukovar je najbolnija. O Vukovaru bi trebalo napisati knjigu u stilu filma Rašomon čuvenoga japanskoga redatelja Akire Kurosave, dakle iz više perspektiva. Postoji više suprotstavljenih naracija koje se pobijaju. Nadam se da ću jednoga dana imati priliku sudjelovati u takvome projektu.

Hrvatska leluja negdje između prošlosti i budućnosti (mislim da ova fotka Mirogoja to vjerno odražava), sadašnjost nam često bježi ili mi možda bježimo od nje, to baš i nije pretjerano sigurno. Kako sam stanovnik ove zemljice još tamo dok je bila SFRJ, nešto sam sitno u svome životu vidio i čuo, a ova je moja strategija za budućnost ove zemlje.

Tj. ovo je druga strategija. Napisao sam prvi tekst, kojim sam bio jako zadovoljan, ali sam shvatio da prežvakava neka opća mjesta hrvatske sadašnjosti. Izvornih pet točaka su bile: 1) Funckionalna pravna država, 2) Efikasna javna uprava koja je plaćena po učinku, 3) Manji porezi i sve moguće olakšice za mikro, male i srednje poduzetnike, 4) Nacionalna zaklada za obrazovanje darovitih pojedinaca u inozemstvu i 5) Sveobuhvatni plan demografske obnove. Mislim da ste ovo sve pročitali barem sedamsto puta sedam u zadnjih dvadeset godina. Zato malo drugačijih pet točaka u drugoj verziji ovoga teksta.

1) Hrvati moraju postati uljudni

Svi koji su putovali Amerikom, pogotovo američkim Jugom, uvijek se čude kako su Amerikanci srdačni ljudi, kako su neopisivo pristojni. Npr. Arapi-kršćani, ako netko hoće doživjeti vrhunac gostoprimstva, treba posjetiti kršćane koji žive na Bliskom istoku (nažalost sve ih manje, pojedinih starih zajednica ima više u SAD-u, nego u Iraku i Siriji). Hrvati se zadnje vrijeme baš ne mogu pohvaliti tome kvalitetom, štoviše nepristojno ponašanje je in. Ako se razgovarate s ljudima koji rade u trgovini ili nekome obliku direktne prodaje, to su horor priče. Hrvati jednostavno nisu više uljudni ljudi. Prema strancima, kako tako, ali prema sebi Hrvati su vrlo neuljudni. Trebamo postati uljudni za početak.

2) Hrvati trebaju naučiti barem jedan strani jezik

Svi u Hrvatskoj misle da dobro govore engleski. Baš i ne. Okej, spram Francuza smo stvarno svi bilingvalni (francuska kulturna politika je vrlo anti-engleski nastrojena), ali svaki Hrvat bi se trebao potruditi da nauči jedan strani jezik prije svoje tridesete godine. Živimo u EU, a ta Unija nam može biti ili majka ili maćeha. Ako se dobro nauči jedan strani jezik, više se voli svoj vlastiti, a shvati se da postoje i neke druge kulture. A nije samo engleski tu. Imamo njemački, francuski, ruski, španjolski, ukrajinski, češki, slovački, poljski, Europa je velika.

3) Demografska obnova na osobnoj razini

Sasvim je izvjesno da država ne može, nema uvjeta i nema novaca provesti sveobuhvatni plan demografske obnove. Svi koji misle da treba biti više djece u Hrvatskoj, neka ih sami rade. I neka ne očekuju ničiju pomoć u tome. Jer sasvim je izvjesno da broj djece isključivo ovisi o nama samima. Ove godine zbog lock-downa, znam za dosta trudnoća! Čestitam pridošloj djeci, da budu pametnija i bolja od svih nas!

4) Hrvati trebaju prestati kukati

Nacionalni šport u Hrvata je kuknjava. S time da oni ljudi koji loše žive, ti nemaju vremena kukati. Najglasniji su obično oni koji imaju jako puno i kojima dobro ide. A kukaju zato da ne bi netko pomislio da im je dobro u životu. Iako je Hrvatska u EU, iako Hrvatska po svim objektivnim pokazateljima živi bolje od većega dijela svijeta, kod nas ljudi su jednostavno očajni. Koliko ste puta čuli nekoga tko ima novi auto da je benzin skup? Koliko ste puta čuli nekoga tko je naslijedio nekretninu da eto sad je mora preurediti? Generalno Slaveni vole kukati, a Južni Slaveni više od svih ostalih Slavena.

5) Hrvati trebaju prestati biti defetisti

Peta točka je blisko povezana s prethodnom točkom. Kaže legenda da muž jedne velike hrvatske političarke je 1972. svojoj poznatoj ženi svaki dan govorio supruzi da će milicija doći i po nju. Hrvatski optimizam 1/1.

A šta san ti ja reka je rečenica koju Murko Munita (Pređo Vušović) izgovara Roku Papku (Ivan Brkić) u Brešanovom klasiku iz 1996. Hrvatima je sve propalo na svijetu. Hrvatima sve ne valja i ne vrijedi. Nevjerojatno koliko ljudi u ovoj zemlji imaju nepopravivu tendenciju da sve vidi sve u crnim tonovima. Koliko je mladih ljudi pobjeglo iz Hrvatske zbog neprestane kuknjave i defetizma svojih roditelja? Jako puno, to nije bio glavni razlog, ali zasigurno nije pridonijelo ostanku. Vrijeme je da se prestane s takvim ponašanjem.

***

Meni se čini da ovih pet jednostavnih točaka značajno bi promijenilo život nabolje u Hrvatskoj. Ne koštaju puno, eventualno tečaj stranoga jezika iziskuje neka veća sredstva, ako zanemarimo troškove uzdizanje djeteta u ovom našem stoljeću. Ja bih iskreno bio zadovoljan da prestanemo s kuknjavom i defetizmom za početak. Hvala svima!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.