Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Prvi svjetski rat bolna je rana kršćanske Europe, a njegova sjena još lebdi nad nama

Ovaj nesretni rat jedan je od onih u kojima Hrvate nisu pitali hoće li ili neće ići u njega, nego je dementni Franjo Josip I. duplo više mobilizirao Hrvate nego ostale narode, kako me sjećanje služi, Hrvati su činili 7 posto stanovništva Dvojne Monarhije, a u vojnim postrojbama su sudjelovali s nestvarnih 14 posto.
Objava 13. studenoga 2018. 6 komentara 1881 prikaza
Foto: Hrvatski državni arhiv
Foto: Hrvatski državni arhiv
Ratna razglednica

Kada je 1914. Gavrilo Princip, po svim mjerilima terorist, ubio Franju Ferdinanda u Sarajevu, zavrtio se pakleni krug čiji posljedice još i danas osjećamo. Nijedan rat u povijesti nije toliko dugoročno zavio Europu u crno, nijedan rat nije proizveo toliko zla kao Prvi svjetski rat, jer sva ona bijeda iz Drugoga svjetskoga rata ne bi postojala da je versajski poredak imao ikakvu dugoročnu održivost. Toliki su životi uništeni jer je čovjek sebi umislio da je iznad morala i da je iznad svega, pa i Boga.

Ovaj nesretni rat jedan je od onih u kojima Hrvate nisu pitali hoće li ili neće ići u njega, nego je dementni Franjo Josip I. duplo više mobilizirao Hrvate nego ostale narode, kako me sjećanje služi iz osnovne škole, Hrvati su činili 7 posto stanovništva Dvojne Monarhije, a u vojnim postrojbama su sudjelovali s nestvarnih 14 posto.

Miroslav Krleža nije vidio pravoga bojišta, njegov Hrvatski bog Mars podosta je nepravedan spram hrvatskih vojnika iz Zajedničke vojske i hrvatskih domobrana iz Ugarsko-hrvatskoga domobranstva jer hrvatske postrojbe su od 1914. do 1916. bile vrhunski efikasne. Opet su postale efikasne kada su krenule 1917. u boj protiv Talijana. Česima se primjerice živo fućkalo, Osmi praški korpus Zajedničke vojske bio je vojnički efikasan kao pregažena kokoš na cesti Ludbreg-Varaždin, Hrvati su se pak borili kao lavovi za nezahvalnu Austro-Ugarsku koja se maćehinski ponašala spram svojih naroda, a spram Hrvata možda je i bila najgora.

Franjo Ferdinand, duboko omražen od svojih rođaka, bio je jedini racionalni Habsburg. Da je on došao na vlast, Hrvatska bi dobila svoju treću federalnu jedinicu. Koja god da sila stajala iza nesretnoga i naivnoga Principa (Srbija je bila premala za takvu akciju), rijetko koji metak je toliko unesrećio hrvatski narod kao metak toga terorista. Možda je tu izvirala efikasnost hrvatskih vojnika i hrvatskih domobrana (među kojima je bilo dosta Srba), ta svijest da je onoga dana sve bilo izgubljeno za Hrvatsku, jer Franjo Josip I. ničime, ali ničemu nije zaslužio tu lojalnost. Oko 140 tisuća mrtvih hrvatskih vojnika za trulu državu, žrtva koju je kasnije gazila Jugoslavija i njezin srbijanski vojni establishment. Hrvati i danas nisu svjesni koliko su strašne žrtve podnijeli u tome prokletome ratu. Simbol tih uzaludnih žrtava je tužna sudbina hrvatskoga maršala Svetozara Boroevića, koji je jedan od najtragičnijih Hrvata koji je ikada živio.

Austro-Ugarska je bila trulija od Osmanskoga Carstva, što se pokazalo 1918. kada se raspala kao kula od karata. Nestala je zbog bahatosti Austrijanaca (koji su tada bili veći njemački nacionalisti od Prusa, austrijski narod kao zaseban je nastao 1955.), zbog mađarske nefleksibilnosti, ali i zbog svoje nacionalne slike, Nijemci i Mađari su imali od 43%, Slaveni oko 48%, a ostatak su bili primjerice Rumunji koji su htjeli pod Rumunjsku ili Talijani koji su htjeli pod Italiju. Ukrajinaca je primjerice bilo oko 4 milijuna u Galiciji. To je bila država bez ikakvog zajedničkoga interesa, jer Habsburzi zasigurno nisu bili oličenje kršćanskoga poštenja, štoviše, obitelj Habsburg je kroz povijest bila negacije svega kršćanskoga, najbolji primjer je sudbina Zrinskih i Frankopana.

Spominjalo se ove godine u Francuskoj stogodišnjice od primirja koje je označilo kraj rata na blagdan svetoga Martina. To je uistinu bilo primirje, jer već 21 godinu kasnije je krenula druga runda toga nesretnoga klanja. Nitko nije slavio ovih dana (osim Srbije), jer od versajskoga poretka, danas je malo ostalo. Poljska je geografski pomaknuta na zapad, Čehoslovačke i Jugoslavije više nema, Židovi i Folksdojčeri su iz Srednje i Istočne Europe gotovo kompletno uništeni. Poslije Prvoga svjetskoga rata svoje ružne glave, kao zvijeri iz Apokalipse, izmigoljili su nacifašizam i komunizam. Prvi je propao u Drugom svjetskome ratu, drugi je maltretirao Europu od 1917. do 1992. kada je u Albaniji konačno pao zadnji komunistički režim. Nažalost komunistički mentalitet u Hrvatskoj još je uvijek u mnogim glavama, to je možda i glavni kočničar gospodarskoga razvoja Hrvatske. Mi još svi u Europi čistimo taj nered iz 1914.-1918.

Kada je rat započeo, kršćanska Europa se još jednom podijelila. Svaki biskup, bilo katolički, pravoslavni ili protestantski, stao je uz svoga vladara, oružje se blagoslivljalo sa svih strana, pacifizam je bio nepoznata stvar. Tadašnjega papu Benedikta XV. nitko nije pretjerano doživljavao, iako se stvarno trudio spasiti Austro-Ugarsku, kao posljednju nominalno katoličku feudalnu tvorevinu u Europi, ali našao je najveće protivnike u Italiji i Francuskoj. Sve do pojave genijalnoga Ivana XXIII. 1958., nijedna politička sila na svijetu neće rimskoga biskupa shvaćati nešto pretjerano ozbiljno, tek je ovaj genijalni diplomat od papinstva uspostavio diplomatsku marku, novohrvatski kazano diplomatski brand.

Prvi svjetski rat od mnogih je napravio ateiste, Europa sebi nije mogla odgovoriti na tolika razaranja, na toliku smrt. Dio siromašnih spremno je prihvatio komunizam kao rješenje, dok je dio radnika pak svim srcem prionuo uz fašizam i nacizam, zanimljivo je primjerice čitati antiklerikalne filipike i istupe Stjepana Radića protiv crkvene hijerarhije, toga čvrstoga vjernika i praktičnoga katolika. Radić je bio poluslijep, pa je izbjegao služenje vojnoga roka, ali postao je posredna žrtva rata, povod za smrtonosne metke Puniše Račića bila je Radićeva opaska oko srbijanskoga učeća u ratu. Rat je bio prisutan svugdje i svagdje.

Danas mi se čini da se Europa nalazi još u goroj moralnoj situaciji nego poslije Prvoga svjetskoga rata. Dosegnuli smo nevjerojatnu kvalitetu života, ne bi se rijeke migranata slijevale na Stari Kontinent, ali kršćanstvo se opet gubi iz vidika. Tradicionalne protestantske crkve na Zapadu gube bitku same sa sobom, primjer propale crkve je Crkva Engleske. Katolička crkva sva svojim lokalnim crkvama ima teških problema zbog pedofila, pravoslavlje je pak u unutarnjem ratu zbog Ukrajine.

Kršćanstvo mora biti glasno i jasno u ova vremena da se više nikada zla iz Prvoga svjetskoga rata ne ponove! Zlo je u Europi opipljivo u zraku, a zasigurno ne dolazi iz Poljske i Mađarske, nego opet diže svoju ružnu glavu iz Njemačke i Rusije, a te dvije države vrlo vjerojatno su najviše krive za početak Prvoga svjetskoga rata. Ali ljudska rasa obožava ponavljati svoje greške, dok mali narodi poput Hrvata plaćaju bahatost velikih naroda s tisućama mrtvih. Ne ponovilo se!

  • laptopxp1:

    a kaj je bil drugo nego terorist...ubio je prijestoolonasljednika i njegovu trudnu ženu....samo bolesne glave mogu slaviti ubojice trudnica, djece....

  • Stormbringer:

    Sramite se srbijanci terorista koji je zapalio iskru rata u kojem je izgubilo živote milijuni ljudi. Austrijanci, Mađari,Česi, Slovaci i ostali su naši prijatelji i nikada nisu učinili Hrvatskoj ono što ste vi u Škabrnji, Vukovaru, Bučju... Proklete ste turske podguzne muhe.

  • mladen.babic3:

    procitao sam prvu recenicu i sve mi je bilo jasno Terorist !!!!!! Srami se struke