Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Većina u Hrvatskoj i u svijetu ima duhovne potrebe, pitanje je samo kako će ih prakticirati

Dvije najstarije funkcije na svijetu jesu poglavica i vrač. Iz poglavice su nastali političari i vojnici, iz vrača su se razvili medicinari i teolozi. Zanimljivo, sav prestiž prešao je kod medicinara, dok su ljudi generalno nepovjerljivi spram teologa.
Objava 03. travnja 2019. 10 komentara 1236 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Negdje u Grčkoj ...

Povijest nije nešto daleko, vjerujem iskreno da su u krivu oni koji misle da se puno razlikujemo od naših dalekih predaka. Sve što čovjek je i kakav je, od samih je početaka vrste skoro je pa isto. Biologija i geologija nas uče da je svijet prastar i da čovjek nije dugo na Zemlji s obzirom na starost svijeta. Kršćani vjeruju da je čovjek stvoren od Boga, racionalni kršćani od ranih vremena vrlo dobro znaju da su Adam i Eva pralik naših predaka i da nisu stvarno hodali i da nije Gospod čupao rebra Adamu i onda skuhao Evu.

Religija je stara koliko su stari i ljudi. One divne pećine koje su ostavili naši preci svjedoče i sakralnoj upotrebi istih. Po svemu sudeći, teško da su ljudi živili baš u pećinama, jer bi ih ugljikov monoksid prije ili kasnije zbog manjka ventilacije jednostavno ubio. Ljudi su se očito sklanjali u iste za nepogoda, ali koristili špilje kao prve hramove. Ima nešto čudesno u ljudskom duhu da traži nešto više od ovoga svijeta. Uostalom, dvije najstarije funkcije na svijetu jesu poglavica i vrač. Iz poglavice su nastali političari i vojnici, iz vrača su se razvili medicinari i teolozi. Interesantno, sav prestiž prešao je kod medicinara, dok su ljudi generalno nepovjerljivi spram teologa.

U području vračeva guraju se sve više razni gurui i life-coachevi. Sve je ovo viđeno i prije u sedamdesetim godinama dvadesetoga stoljeća. Neki dan Nada Mirković napisala je jedan divan tekst koji je pregled raznih sumnjivih lica sa Zapada koji mlate odličan novac na religijskom tržištu s new-agerskim forama. Slavoj Žižek, kao posljednji veliki katolički filozof Srednje Europe sustavno kritizira tu new-agersku ekipu i svu tu potrebnu Zapadnoga Čovjeka da sebe otkriva po raznim Indijama i kroz razne kvazivračeve. Jordan Peterson zapravo djelomično, kao jungovac, isto naginje to jednoj mistici koju Žižek ne podnosi ni pod razno. Jučer (02.04.) sam na RTL-u kontemplirao baš na temu Zapadnoga Čovjeka i gubitka kršćanske vjere.

Borbeni ateisti nikako ne mogu shvatiti tu potrebu za duhovnošću. Npr. ja vrlo jako volim muziku, jako dobro se snalazim u glazbi, ali grozno pjevam i nisam nikako nadaren za sviranje, objektivno gledano, nije mi dano da budem muzičar. Izgleda da borbenim ateistima nije dano da se užive u vjerničku perspektivu. Ateisti su uvijek manjina, dio ateista je vrlo glasan, određeni dio ljudi je vjerski indiferentan, ali nisu protiv religije. To što su ateisti manjina, ne znači da treba biti protiv njih, štoviše ateisti su važni za svijet zbog svoje perspektive.

Religijskim obrascima se ne može pobjeći, jugoslavenski komunizam tome zorno svjedoči. Mnogi su ovo prije mene govorili, ne otkrivam ništa novo, ali imaš taj paralelizam između obreda RKC-a i obreda SKJ. Sam rječnik Partije je religijski, Tito je bio predstavljan kao lik spasitelja, mesije, otkupitelja, kako to beogradski Idoli ironično mantraju 1982. na Odbrani - Isus je naš maj, gađajući lik i djelo najvećega Sina svih naroda i narodnosti. Primanje u pionire je bila jeftina kopija prve pričesti, primanje u Omladinu pak ništa drugo nego komunistička krizma, Tito je bio nešto kao Henrik VIII. komunizma, pobio je sličan broj bliskih suradnika, jedino je imao nešto više žena, s krucijalnom razlikom da se Engleska poslije Henrika razvila u dominantnu svjetsku velesilu, a poslije Tita Jugoslavija je opet postala masovno zgarište.

Nije pitanje religija da ili ne, to je sasvim krivo pitanje, pravo je pitanje kakva religija. Nevjerničko društvo kao današnja Istočna Njemačka ili Češka mogu opstojati, to je živa istina. Ali to je isključivo moguće na kršćanskom području, kršćanstvo je jedina religija koja iz unutarnje logike dopušta nevjeru kako to tumači veliki Gianni Vattimo. Česi su i dalje kršćanska kultura. To što ne vjeruju, to je problem češke RKC koja je kroz povijest bila sluga Austrije, a poslije pada Praškoga proljeća, RKC u Češkoj je skroz skrahirala pred narodom. Sličan proces se zbiva trenutno u Irskoj. Ali, postoji ogromna razlika između svijeta koji je kršćanski po kulturi i koji nije, svi koji bježe, bježe na kršćanski Zapad, bježe zato jer liberalni Zapad jedan od produkata kršćanske civilizacije. Žižek je kršćanski ateist.

Kršćanstvo u Europi trenutno ne stoji bajno, ali i dalje nekako stoji. Činjenica je da neka europska društva, kao englesko ili švedsko sustavno brišu kršćansku baštinu, primjerice u spomenutoj Istočnoj Njemačkoj i Češkoj, pa u Irskoj to se nije dogodilo, to su kulturno i dalje kršćanska društva. Crkve mogu propasti, RKC u Češkoj, Luteranska crkva u Švedskoj, anglikanska Crkva Engleske (Church of England), to su propale i skrahirane crkve, ali kršćanska društva opstaju.

Sve što godinama pišem vezano uz crkveno-teološke teme, pišem da Hrvatska ne bi završila u duhovnom smislu kao Irska ili Češka. Imamo koju godinu prednosti, jer Hrvatska objektivno kasni u nekim europskim trendovima, ali dovoljno nam je pogledati kulturno blisku Austriju, gdje je broj kršćana 2001. bio 78,3%, a danas je 60,3%, s tendencijom danjega pada. Svašta se zbivalo u Austriji, pogotovo kod katolika, ali Hrvatska živi u sretnoj izolaciji, pa nekako nismo zabilježili laičke pokrete u Austriji i u Njemačkoj, sve to prolazi ispod radara, jer naši novinari ne govore njemački (priča se priča, a jezik se govori).

U Zapadnoj i Srednjoj Europi zakazali su dobrim dijelom teolozi, primarno duhovnici, ali jednako tako i oni teolozi koji nisu za oltarom. Bog je sišao kroz osobu Isusa Krista na Zemlju, spustio se među svoje sestre i braću, proživio ljudski život, skončao na križu i slavno uskrsnuo, za nas vjernike to su svete činjenice. Kršćanstvo je najveća priča na svijetu, važno je kako se tumači kakav je teološki govor. Kao što Isus kaže: Slušajte i razumijte! (Mt 15,10) Svaki bijeg u mistifikaciju ili u licemjerje čini to da ljudi odbacuju lošega tumačitelja. Svaki onaj teolog koji ne zna ili ne može tumačiti evanđelje, zapravo i nije teolog. Pozvani smo promišljati i živjeti kršćanskim životom. Dobrim kršćanskim primjerom biti ćemo najbolji tumači Riječi Božje.

Da ponovimo ono što sam često u životu pisao i govorio, kršćanstvo je religija novoga početka, Isus je najveći reformator u povijesti. Kristova žrtva na križu briše sve grijehe, svi su pozvani na novi početak. Ako je živi Krist pobijedio svijet, tj. iz smrti se vratio u život, onda su svi pozvani da iz svojih malih smrti izlaze kao živi, kao nanovo rođeni. Nitko kao živi Krist ne nudi opciju novoga početka, osobnoga uskrsnuća iz životnih nevolja, bez ikakve naknade. Krist ne traži novac. Nije sramota krenuti drugi, treći ili četvrti put. Bog je sišao na zemlju, bio ponižen do krajnjih granica, ali je pobjednik. Pobjednik je u ljubavi i praštanju. Krenuti isponova znači primarno oprostiti sebi svoje greške. Bog je prema nama puno milostiviji nego što smo mi sami. Nekada jednostavno treba sebi priznati da se napravilo grešku, (o)v/(b)ratiti se i krenuti nanovo. Kao što kaže sveti Pavao, taj genije iz Tarza: Uvijek se radujte!  (1 Sol 5,16)

  • glištun:

    "...dok su ljudi generalno nepovjerljivi spram teologa.... "ljudi trebaju biti nepovjerljivi prema svim prodavačima magle koji nemaju provjerljivih i nedvosmislenih dokaza za bilo što o čemu trabunjaju. Uostalom kad se razbolim idem u bolnicu ne u crkvu. Tko vama popravlja ... prikaži još! zube? Biskup ili zubar?

  • tarana:

    Nema bolje duhovnosti od jedenja okruglih oblatni i iluzije da u njima ima nešto živo...

  • miran:

    "Negdje u Grčkoj ..." To "negdje" je Santorini. Poznata fotka.