Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Zagreb se mora dići iz pepela! U molitvama treba imati Zagrepčane i sve pogođene potresom

Kriza vjere, ako je nastupila ovih dana, ona je totalno prihvatljiva. Kada shvatiš da znaš puno ljudi koji su pogođeni ovim potresom, a neke smatraš i prijateljima, nešto ti se smuči u želucu. U ovim vremenima potresa i pandemije razumno je biti ljut na Boga.
Objava 31. ožujka 2020. 5 komentara 565 prikaza
Foto: Hrvatska enciklopedija - LZMK
Foto: Hrvatska enciklopedija - LZMK
Strogi centar Zagreba u devedesetima...

Prošli tjedan sam napisao nekoliko tekstova koje sam sve pobrisao. Danas više nema beznađa koje je carevalo Zagrebom prošli tjedan, ali tuga se osjeti. Moji Novi Zagreb je odlično prošao u potresu, ali ono što se zove Centar s veliko C, kao i mnoga naselja, primjerice Čučerje, Kašina, Medvedski Breg, Trnava, Popovec, Vidovec i Markuševec, njih je potres zaista udesio i pogodio.

Napisao sam isto nekoliko tekstova ovih dana na temu obrtništva i zaštite istoga. Svi se svode na apel da se do kraja godine ukinu sva davanja za obrtnike, sve komorine, svi parafiskalni nameti i da svi prekvalifikacijski programi i ispiti budu za obrtnike besplatni jer značajan dio obrtnika, pogotovo onih 16 961 u Zagrebu, neće preživjeti koronu i postpotresnu groznicu. Izbrisao sam sve tekstove kako sam ih napisao. Čini mi se da između svađe vlasti i oporbe, mišljenja instamgramuša i praćenje smrti u Italiji, za tako nešto nema vremena u hrvatskim medijima. Mikro, mali i srednji poduzetnici, ako  karantena u ovom obliku potraje dulje od 20. travnja, jednostavno će nestati. Korona je vrlo opasna (treba se držati uputa Stožera CZ-a), ali krah gospodarstva je opasniji.

Tekstovi su koji su bili o potresu, oni su bili jako crni, bez nade. Kriza vjere, ako je nastupila ovih dana, ona je totalno prihvatljiva. Kada shvatiš da znaš puno ljudi koji su pogođeni ovim potresom, a neke smatraš i prijateljima, nešto ti se smuči u želucu. U ovim vremenima potresa i pandemije razumno je biti ljut na Boga, onaj vjernik koji nije pogledao prema Nebu i bijesno pogledao Boga i pitao Ga da zašto baš sada i da zašto baš tu, taj nije pravi kršćanin. Odgovora, barem na ovome svijetu, nema i ne može biti. Nema i nikada neće biti ničega racionalnoga u boli, razaranju i tugi. Mlada osoba koja je poginula, ona je bila angažirana vjernica, po svemu sudeći ispravna mlada osoba. Tražiti nekav smisao u njezinoj preranoj smrti, to je besmisleno.

Ono što mogu reći kao vjernik i kako nekakav kršćanski teolog, da su Stari zavjet i Novi zavjet prepuni ovakvih situacija u kojima se događaju katastrofe i tragedije, ali poslije tako nečega gadnoga, ljudi se opet dižu na noge. Kršćanstvo je religija novih početaka, Isus Krist presijeca svijet zarobljenosti čovjeka. U slučaju tadašnjih Židova, to je zlokobno uvjerenje da postoji lanac nesreće u kojem svatko ispašta grijehe svojih predaka i ne može pobjeći od toga, kod tadašnjih Grka jedna iracionalna vjera u zlokobnu sudbinu, da je sve unaprijed određeno i da nema milimetar odstupanja (primjer Edipove sudbine). Kršćanstvo to ne priznaje. Preci nas ne određuje, ako imamo idiotskoga pretka, ne smijemo biti kao predak. Život nije unaprijed određen, nego je život mnoštvo prilika koje nam se otvaraju, predestinacija ne postoji, svaki čovjek mora sam graditi svoju sudbinu. To Bog daje svakome, to je dar milosti Božje.

Ova katastrofa u Zagrebu prilika je da se Zagreb obnovi i da bude još ljepši, da bude još bolji. Ljudi ne smiju klonuti duhom, normalno je tugovati za izgubljenim, ali tu su živi za koje treba živjeti. Za sebe, za svoju djecu, za svoje unuke. Zagreb je 1880. doživio još goru katastrofu i izrastao je u velegrad, glavni grad Hrvatske u kojem je mnoštvo različitih ljudi (kršćana svih fela, Židova, muslimana) sagradilo divan grad jake ekonomije, pozitivne selekcije koji je bio na ponos svih Hrvata.

Meni se čini da ljudi izvan Zagreba nisu shvatili koji je to opseg štete i da Centar izgleda kao da su ga bombardirali. Generalno, čini mi se da je propuštena prilika da se svijet osvjesti da je Zagreb pogodio potres, Zagreb koji je navodno trenutno i svojevrsni glavni grad Europske unije. Ali EU u ovome trenutku doživljava jedan oblik krize koji je sličan onome što se dogđalo SFRJ u osamdesetima. Hrvatska mora svijetu objasniti da središte Grada Zagreba razoreno i treba tražiti pomoć od svih koji to žele pružiti.

Imamo povijesnu priliku ispred sebe od Zagreba opet napraviti istinsku srednjoeuropsku metropolu. Onu slobodnu zajednicu Vlade Gotovca - za sve i svugdje; zajednicu koja raznolikost ne samo podnosi, nego joj se raduje upravo onako, kako se graditelji katedrale u Charrtesu raduju, kad iz raznobojnih stakala slažu svoje vjerničke rozete. Ako sagradimo takav grad, onda stvarno vjerujemo u Boga, ali i u sebe.

Grad, tj. Centar se mora obnoviti brzo i žestoko. Zagreb je srce Hrvatske, ako srce Hrvatske leži urušeno, ako jedna europska metropola ne funkcionira, onda je to jedan vrlo veliki problem. Ne može se čekati deset godina da središte Zagreba oživi. Ne može zbog ekonomskih razloga, ne može se zbog ljudi koji tamo žive, ali ne može se ni zbog duhovnih razloga. Zagreb mora funkcionirati jer je glavni grad, tri godine su najduže vrijeme za obnovu, nakon toga, teško. Zagreb se mora dignuti iz pepela.

Puno je crkava u Centru nastradalo. Kada padne jedan od tornjeva Katedrale, to govori više od hiljadu riječi. Ljudi ne smiju klonuti duhom. Treba pogledati prema Bogu, treba se moliti, ali treba nesmiljeno pritiskati sve razine vlasti da se Centar digne iz pepela. I to vrlo brzo i vrlo energično. Zagreb ne može bez Hrvatske, ali i Hrvatskoj treba Zagreb. Obnova mora početi već jučer.

  • BraniteljJakob:

    Neka padne sve sto ne moze stajati. To bi trebalo biti polazna tocka. Sve ostalo bi bilo neprirodno. Osim toga tvoje stajaliste da su vjernici ljuti na boga je licemjerno. Da to malo okrenes za jedno 180 stepeni bio bi ... prikaži još!i blize istini. Bog je poslao poruku vjernicima da su na pogresnom putu. Bacio je skoro cijeli toranj katedrale Bozanicu pred noge kao opomenu, ali vi i dalje trazite ispriku na pogresnoj strani i okrivljujete boga i spominjete krizu vjere. Nije to kriza vjere, to je kriza onih koji bi trebali siriti vjeru, a ne se baviti politikom. Kad se to dogodi, odose kola niz brdo i na to bog reagira. Potpuno prirodno, kaj ne?

  • nemanatrag:

    Niti je Zagreb molitva porušila a neće ga ni šuplje mantranje obnoviti....gurati u zagrebačku nevolju mitološke iracionalne mitove o dobrome i zlome običan je cinizam...svijet ipak drugačije funkcionira i to po načelima koja su vrlo jasno provjerljiva.