Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Zašto je Sokrat u pravu ili zašto online nastava ne može zamijeniti klasičan ljudski dodir

Od srednjega vijeka u Europi postoji ta jedna studentska nit, jedno studentsko bratstvo i jedan ljudski dodir u prenošenju znanja. Ukidanjem klasične nastave miče se taj ljudski dodir, to studentsko bratstvo se uništava. Sveučilišni studiji vežu ljude iz različitih krajeva, na studiju se miješaju oni koji se nikada inače ne bi sreli, na studiju se uči vlastita zemlja kroz druge ljude, upoznavaju se i strane zemlje.
Objava 01. rujna 2020. 2 komentara 553 prikaza
Foto: Javna domena
Foto: Javna domena
Deziderije Erazmo Roterdamski

Blaženka Divjak vrlo vjerojatno je najnepopularniji ministar obrazovanja poslije Stipe Šuvara. Barem tako tvrde svi ljudi iz sustava koje poznajem, a poznajem pokojega prosvjetara. Uvođenje tzv. šuvarice bila je i ostala najpromašenija obrazovna reforma koja je provedena u povijesti ovih napaćenih krajeva. Jednom prilikom je genijalni Denis Kuljiš pisao o izvorima te reforme i kako je grupa zagrebačkih nadobudnih omladinaca imala nešto sasvim drugo na pameti i kako je izvorna ideja bila izokrenuta naglavačke. Šuvaricom su uništene gimnazije, kao zadnji oblici buržujskoga obrazovanja u onoj pokojnoj državi. Pisao sam prošle godine o hrvatskome obrazovnome sustavu, pa koga zanima, neka slobodno klikne na taj tekst. Nije da se nešto puno promijenilo.

S druge strane Stipe Šuvar, iako je izveo tu nesretnu reformu, na području kulture ostavio je cijeli niz muzejskih ustanova, kao i suvremenu zgradu Nacionalne i sveučilišne knjižice. Smatram da unatoč spomenutoj djelatnosti u školstvu i visokom obrazovanju, Šuvara treba pamtiti po navedenim izvanrednim pothvatima, uvijek sam da povijest bude fer i objektivna. U Hrvatskoj, kao i uostalom i u svim ostalim državama svijeta, povijest se uglavnom oblikuje po nekim obrascima i školama mišljenja. Koje su to u Hrvata, drugom prilikom.

Krajem svibnja ove godine, živući talijanski klasik Giorgio Agamben napisao je tekst koji je nazvao Rekvijem za studente i vrlo pesimistično pokopao suvremeno visoko obrazovanje. Ljudi kojima se nije do kraja razvila socijalna inteligencija to pesimistično štivo nikako ne mogu shvatiti (zlobnici bi rekli da su to oni koji religijski štuju STEM, ali ja nisam tako zloban), ali od srednjega vijeka u Europi postoji ta jedna studentska nit, jedno studentsko bratstvo i jedan ljudski dodir u prenošenju znanja. Ukidanjem klasične nastave miče se taj ljudski dodir, to studentsko bratstvo se uništava.

Sveučilišni studiji vežu ljude iz različitih krajeva, na studiju se miješaju oni koji se nikada inače ne bi sreli, na studiju se uči vlastita zemlja kroz druge ljude, upoznavaju se i strane zemlje. Jedan od najpopularnijih programa u EU je Erasmus, kada se jedan semestar odlazi na studij u drugu zemlju.

Program je nazvan po Erazmu Roterdamskome, jednom od najvećih svjetskih umova. Nizozemac, katolički svećenik, jedan od najslobodnijih umova u svemiru, među ostalima je bio i naravno teolog, priredio je nekoliko izdanja Novoga zavjeta na latinskome i grčkome. Njegova verzija bizantskoga Novoga zavjeta koja je prvi put izašla 1516. za mnoge grane protestantizma je jedina valjana i važeća, doslovce druga izdanja za te protestante ne postoje. Erazmo je bio vrlo tolerantan, ali s Lutherom se uspješno posvađaona nož po pitanju slobodne volje (krajnje filozofska stvar, aktualna i danas). Strašan je bio kritičar štovanja relikvija, čuveni popisi koliko se čavala s Isusova križa nalazi širom Europe i koliko je uokolo kola glava Ivan Krstitelja, baš su iz Erazmova pera. Baš po njemu se zove program studentske razmjene.

Pariško sveučilište Sorbonne i njegove razne sljednice nose naziv po svome osnivaču francuskome svećeniku Robertu de Sorbonu iz 13. stoljeća. Oxford kao sveučilište su digli na noge različiti crkveni redovi opet u tome istome 13. stoljeću, kao što su bili dominikanci, franjevci, augustinci organizirajući svoje koledže u tome legendarnom engleskome mjestu. Prvi koledž na Cambridgeu dignuo je biskup Hugh Balsham krajem 13. stoljeća. Katolička crkva na Zapadu je proširila cijeli lanac sveučilišta. Kada je reformacija zavladala Zapadom, primjerice Engleskom, ona nije rušila te ustanove, nego im je samo promijenila crkvenu upravu, od katoličke k lokalnoj protestantskoj. S druge strane, isusovci, kao prvaci protureformacije u Srednjoj Europi opet sustavno dižu mrežu obrazovnih ustanova, pa tako i osnivači zagrebačke Akademije, iz koje će nestati Sveučilište, opet su bili isusovci. Sve suvremene obrazovne ustanove u Europi digli su kršćani i sve obrazovanje, bilo humanističko ili STEM-ovsko, ono je nastalo iz kršćanstva Europe.

Srednjovjekovna Katolička crkva, kao čuvar grčko-rimske kulture i obrazovanja nije mogla nikako drugačije uspostaviti europska sveučilišta nego po modelu sokratovske dijaloške metode. Ovaj način obrazovanja traži kontakt između ljudi. Znanje se prenosi dijalogom, to je ono što je svima jasno u mediteranskome antičkome svijetu. Izmaknuvši obrazovanje iz učiona i predavaona, ono gubi svoj smisao, svoj način funkcioniranja, zato ga i Giorgio Agamben zlokobno pokapa, nešto što je Sokrat započeo, korona uništava.

Školstvo, obrazovanje i visoko školstvo nemogući su bez direktnoga ljudskoga kontakta. Ljudi su evolucijski socijalna bića. Znanja su se još od doba pećina prenosila s čovjeka na čovjeka. Po velikom Vjekoslavu Bajsiću tu i je problem suvremenoga tehničkoga čovjeka, mi smo evolucijski uvjetovani bića, mi smo bića prašume koja imaju sve instinkte kao naši preci praljudi, a te prašume više nema, umjesto nje su neboderi. A u prašumi je presudan ljudski kontakt kako bi se preživjelo. Nekada mi se čini da je ta činjenica izmaknula Blaženki Divjak, kao i većini vjernika STEM-a, a zato je i bila tako omražena od roditelja, ali i učiteljsko-nastavnoga kadra.

Online školstvo jednostavno ne funkcionira. Za to je kriva naša biološka uvjetovanost, jednostavno ljudima treba ljudski dodir i trag. Onaj trag o kojemu je tako lijepo govorio Vlado Gotovac pred komunističkim sudom 1981. i kojega ga scijentisti i libertarijanci nikako ne razumiju. Želim da sve što dodirnem nosi moj ljudski trag, rekoše tada Gotovac. To i dalje vrijedi.

  • mljet22:

    SVA OBJEKTIVNOST JE OK. Čestitke za Šuvara - ali treba se sjetiti uvođenja fakultetskog stila i sadržaja rada od Indexa, izbornih predmeta, popisa literature, praktične stvarne društveno kulturno-umjetničke -zorne nastave a nije tehnički odgoj sveden na privjesak stroja u nekoj ... prikaži još! tvornici, restoranu ili...! Ali to više nije važno, ljudi kreatori su poumirali a profesori koji su pod imenom novih predmeta predavali staro znanje ostalo je kao činjenica. Profesori nisu bili za svoju promjenu već su nastavili bubati staro gradivo, ne ažurirano. Zato još jedna pjesma od AD- Ars. I kuda sada pobjeći, u šume ili gore, u Irsku il' na more, negdje gdje je čišći zrak Pogodi kamo idemo kad vode nas luđaci, skockani pajaci, sumjivi tipovi I sada napokon sam pukao ko kokica, i fućka mi se za sve, moralno relativne hulje, ogrnute u zastave Biram, biram da vas nema, biram, više neću da se živciram, fokusiram dalje od problema, gledam da vas nema Biram, biram što mi treba, neću da mi takve ljuske kvare dan, eskiviram jer glupost je ko ljubav,neuništiva I kuda sada pobjeći, pod zemlju il' u svemir, gdje je manji nemir, gdje je manje ludila Pogodi kamo idemo kad vladaju prostaci(i kumovi), oteli su gradove, delaju hramove I tako napokon sam pukao ko kokica, i fućka mi se za sve, profitere, plagijatore, ogrnute u zastave Biram, biram da vas nema, biram, više neću da se živciram, fokusiram dalje od problema, gledam da vas nema Biram, biram što mi treba, neću da mi takve

  • martina.fila:

    kolega, dijaloga upravo između 'crkve' i 'države' smo se nagledali od 1874.(ban Mažuranić, Zakon ob ustroju preparandija....) do danas, fala Bogu... Znaš kak se uči? UVIJEK. ne samo u učioni. ista stvar sa tzv. socijalizacijom. sigurno ne sa- maskom na ... prikaži još! dva metra udaljenosti u hebenom balončiću DOLJE ŠKOLE!