Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Zašto su Hrvati tako ogorčeni i kako zaliječiti tu groznu osobinu?

Da nismo tukli Slovence, čitali bismo internetske tirade ogorčenoga hrvatskoga čovjeka. Kako je ova pandemija dominantna svjetska i domaća tema, strasti su sve više i više. Fascinira me i žalosti kada vidim kako se ljudi kače oko pitanja cjepiva, mjera i svega ostaloga.
Objava 08. rujna 2021. 1 komentara 1318 prikaza
Foto: Pixabay
Foto: Pixabay
Uvijek je svima teško i svi sve znaju!

Srećom, reprezentacija je tukla Slovence. Nije da baš nešto briljantno igraju (razmazili su nas neki prijašnji uspjesi), ali pobjeda je pobjeda. Ne volim ove kvaziintelektualce koji se vječno čude zašto je nogomet tako popularna stvar. Kao da se može protiv evolucije i ljudske prirode u kojoj je natjecanje upisano u genima. Lijepo je kada reprezentacija donosi pobjede, ipak psihički i emotivno dižu naciju.

Da nismo tukli Slovence, čitali bismo internetske tirade ogorčenoga hrvatskoga čovjeka. Kako je ova pandemija dominantna svjetska i domaća tema, strasti su sve više i više. Fascinira me i žalosti kada vidim kako se ljudi kače oko pitanja cjepiva, mjera i svega ostaloga. Mjere, u slučaju Hrvatske, propisuje famozni Stožer. Na odluke istoga Stožera zasigurno ne utječu internetske i birtijaške svađe oko navedenih tema. Žalosno je vidjeti koliko se ljudi posvađalo oko ovih tema. Pogotovo je tragikomično da samozvani "liberalni" dio političke scene u kojem kao dominiraju pitanja osobne slobode se dohvatio među sobom kao da su najgori neprijatelji. Ako je kao "liberalna" agenda da svatko ima pravo na svoje mišljenje kako je moguće da ljudi koji su prije pandemije se pozivali na individualizam se toliko svađaju među sobom?

Teško je ovih dana biti mirne glave. Ogorčenost u sebi ima korijen gorak, čuveni Anić ga je definirao kao koji ima okus pelina, suprotan od slatkoga. Tu nam opet ulazi u igru ta evolucija i ta prokletost negativnih osjećaja koji su evolucijski stariji od pozitivnih. Nekada je dovoljno samo jedna loša riječ da pokvari cijeli lijepi dan. U isti tren, tako je lijepo biti čovjekom, ali i tako prokleto.

Hrvati su se malo previše zakačili i uhvatili na te loše osjećaje. Objektivno, u Hrvatskoj vladaju već skoro 100 godina teški politički i upravni problemi. Kako znam za sebe samo slušam o nekakvoj krizi. Tu mi na pamet dolazi pokojni legendarni poštar Franjo i nošenje penzija mojoj baki, sve ono silno brojenje dinarskih novčanica, kava je uvijek bila uz to, a kriza je bila česta riječ. Kada pišem i pričam o Anti Markoviću, onda uvijek spomenem priču kako sam bio uvjeren da mi se baki smanjila penzija kada je nastala devalvacija dinara i kada je sve ono silno brojenje nestalo. Tada sam prvi put vidio poštara Franju optimističnoga.

Nema tu nedostaje optimizma. Nedostaje nam slatkoga optimizma. Ne ovoga gorkoga s figom u džepu. Hrvati su malo sebe previše uvjerili da su Job.

Knjiga o Jobu je fenomenalno biblijsko štivo, starozavjetna edicija lokalne bliskoistočne predaje provučena kroz židovske ruke. Job je oličenje patnika. Kada Sotona zafrkava Boga da pravedni Job neće baš ostati tako pravedan i vjeran kada ostane bez svega, Bog prihvaća i Job dolazi u tešku nevolju. Pogotovo su mu u tome procesu beskorisni njegovi prijatelji Elifaz, Bildad i Sofar koji kao tješe Joba, iako sve što rade, krivo rade.

Hrvati su zapravo više kao Elifaz, Bildad i Sofar, nego kao Job. Ova trojica, koji su oličenje lokalnih bliskoistočnih mudrosnih škola, sve znaju, sve im je bistro, ali nema nikakve pomoći Jobu od njih. Tako mi tu u svome ogorčenju uvijek sve znamo, uvijek susjeda susjedi, bratu bratu, bračni partner bračnome partneru, otac sinu, kćer majci sve najbolje zna objasniti, ali kada trebamo nešto u praksi napraviti, e onda baš i sve tako ne znamo. Uz nesređenu političku-upravnu situaciju (o kojoj sam toliko pisao godinama, da mi se više ne da, jer nema smisla), mislim da to Elifaz, Bildad i Sofar pametovanje je stjeralo više ljudi u inozemstvo nego korumpirani općinski načelnici.

Mislim da ogorčenost najbolje mogu izliječiti tri stvari, a to su obitelj, dobar posao i vjera. Pod obitelj stavljam i prijatelje, a tu se možemo vratiti na početak priče kako se ljudi svađaju oko korone i kako nisu u stanju stisnuti kočnicu. Obitelj se drži skupa, ali i prašta. Lukina Prispodoba o izgubljenom sinu spada među najljepše retke napisane ljudskom rukom u povijesti. Bog uvijek prašta.

Dobar posao je 2021. u svjetskim razmjerima postala je rijetka ptica. Suvremeni kapitalizam, pogotovo u kineskoj inačici, obezvrijedio je radno vrijeme, dostojanstvo radnika i strašno kako je kako padom Berlinskoga zida dio bogatih je smatrao da je socijalna država nepotreban trošak. Tu opet čovjeku dođe ovaj put Matejeva Prispodoba o radnicima zadnjega časa ili radnicima u vinogradu kada je Bog prikazan kao poslodavac koji svakoga plaća jednako. Naravno to nije poziv na nerad, nego su tu ističe Božje milosrđe.

Vjera. Ah lako je to meni tu pisati. Vjera je Božji dar i zato oni vjernici koji se ljude na ateiste i agnostike su nešto krivo shvatili. Vjera se dobiva od Boga, ali i tako nažalost lako izgubi. Zato je Job takav fenomen, jer mu prva žena sasvim otvoreno kaže da neka prokune Boga, što sama napravi i pritom umre, dok Job ustraje u vjeri, ma što bilo. Iako ispada da pati jer je Bog tako to odlučio u svađi s jednim gadom.

Za početak bi bilo dobro da barem svaka osoba u Hrvatskoj si nađe barem jedno od navedenoga u životu, tj. u slučaju vjere, da vjera nađe  nju ili njega. Da si stvori dobro obiteljsko okružje, da proba u ovome ludom svijetu naći dobar posao i da ga Bog pronađe kao onu malenu ovčicu koja je šmugnula iz tora. Pa da svi budemo manje ogorčeni i da si onda sredimo i vlastito društvo i državu, a ne da mislimo da je ovdje gore nego u Kabulu (koji je postao najtamniji vilajet na kugli zemaljskoj) ili da je gore nego u Minsku (gdje ljude sude za verbalni delikt na 10 i 11 godina zatvora).

Prestanimo biti ogorčeni!

  • Avatar Dalmatinka..
    Dalmatinka..:

    nedavno je papa Franjo na Angelusu rekao da se vjernici tribaju osloboditi "mentaliteta kukanja i okrivljavanja drugih"..."ne može se biti pravi kršćanin u kukanju, jer to vodi u ljutnju, ogorčenost i tugu što zatvara vrata Bogu", kaže papa... normalno da ... prikaži još! je lakše je za sve okriviti druge ljude, državu, političare, loše vrime, loše okolnosti i situacije... Isusov Put je teži, jer za njega triba imati hrabrost priznati vlastite greške