Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Zašto trebamo pamtiti Hrvatsko-ugarsku nagodbu

Nagodba između Mađara i Hrvata, koliko god se činila nepravednom, bila je maksimum koliko je hrvatska politika toga doba mogla postići u tome vremenu i u tome prostoru. Treba priznati da je Hrvatska bila rubna nacija na europskoj periferiji koja stoljećima nije prestala ratovati, da je odavno izgubila svaki vanjski suverenitet i da ustrojavanje unutarnjeg suvereniteta, bez ispaljenoga metka, zapravo je živo čudo.
Objava 24. rujna 2021. 0 komentara 2695 prikaza
Foto: Pixabay
Foto: Pixabay
Parlament u Budimpešti...

Davnoga 24. rujna 1868. Sabor je usvojio Hrvatsko-ugarsko nagodbu. Važan je to datum domaće političke povijesti koji je zanemaren. Godinu dana prije, Nijemci i Mađari međusobno su razdijelili Habsburšku monarhiju na dva dijela u kojima su dominirali apsolutno nad svojim teritorijem.

Nagodba između Mađara i Hrvata, koliko god se činila nepravednom, bila je maksimum koliko je hrvatska politika toga doba mogla postići u tome vremenu i u tome prostoru. Treba priznati da je Hrvatska bila rubna nacija na europskoj periferiji koja stoljećima nije prestala ratovati, da je odavno izgubila svaki vanjski suverenitet i da ustrojavanje unutarnjeg suvereniteta, bez ispaljenoga metka, zapravo je živo čudo. Treba reći da se ta unutarnja autonomija nije prostirala na Dalmaciju i Istru, jer su one ostale pod Austrijom.

Nagodba je priznala da Hrvatska po mađarskom državnom pravu je politički narod, što znači da su Hrvati bili jedini politički narod u Austro-Ugarskoj uz Nijemce i Mađare, nešto što nisu imali ni Česi, kojima su to Nijemci obećali. Umjesto da češki političari okrive Austrijance, nekako su Hrvati ispali krivi za to što oni nisu dobili ista prava kao Hrvati. Npr. Tomaš G. Masayrik nije mogao vidjeti Stjepana Radića, a još manje njegovu češku ženu Mariju.

Što je to Nagodba dala Hrvatima? Hrvatska je imala autonomiju za neke svoje unutarnje poslove (školstvo kao najvažnije). Nagodba je priznala da postoji hrvatski jezik (ne srpskohrvatski, ne srpski ili hrvatski kako su to htjeli Beč i Rim), baš hrvatski. Hrvati su imali pravo na svoj komadić vojske u sklopu mađarskih Honveda. Slovak i luteran Bogoslav Šulek stvorio je ubrzo hrvatsku vojnu terminologiju za taj komadić vojske koji smo nazvali Domobranstvo, a i danas koristimo te termine u 90% vojnih poslova.

Naravno, Mađari su bili maštoviti, pa kada je zasjedao parlament u Budimpešti, a odlučivalo se o hrvatsko-mađarskim zajedničkim poslovima, po Nagodbi su se u Budimpešti trebale vijoriti obje zastave. U maštovitom tumačenju Mađara, hrvatska zastava je doslovce bila omanja zastavica kraj gigantske mađarske zastave. Da se zna tko drži političku moć i tko je gazda.

Ali kao sto piše Josip Horvat, nas najveći novinar između dva svjetska rata, Hrvatska je pred Prvi svjetski rat konačno uspjela iskoristiti Nagodbu do kraja, više se vuklo sredstava iz mađarskoga proračuna, nego što je Hrvatska plaćala u zajedničku kasu. Kamo sreće da mi tako možemo baš svake godine s europskim novcima! Dakle, Nagodba je bila dobra stvar za Hrvatsku i Hrvate!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.