Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Miholekove mrvice - teološki recepti za dobar život

Živimo u paralelnim svjetovima u kojima se mišljenja ne dotiču, dijalog je postao prljava riječ

Lijevo-desno, antivax-provax, za Ukrajince-za Ruse, regionalne podjele, generacijske razlike. Mržnja pršti na sve strane.
Objava 22. ožujka 2022. 1 komentara 777 prikaza
Foto: Pixabay
Foto: Pixabay
Pravci koji se ne dotiču!

Dok su hipici krajem šezdesetih naivno "brijali" o nekakvom dobu vodenjaka u kojem će vladati sklad i razumijevanje, suosjećanje i višak povjerenja (how yes no - kako da ne), dvadeset i prvo stoljeće se pokazalo kao vrijeme niskih strasti, doba verbalnoga nasilja i općega nerazumijevanja. Da stvar bude zabavnija, ti mladi hipici trenutno dominiraju američkom politikom i biznisom, a istoj generaciji pripada i potpukovnik KGB-a i wannabe ruski car Vladimir Putin. Čudesno kako generacije koje su se zalagale za cvjetnu budućnost, odvele su svijet u novi globalni rat ili na početak novoga hladnoga rata, sve ovisi o mogućnosti Ukrajine da obrani sebe i Europu od ruske agresije.

Mislim da se ne treba govoriti koliko i kakve su svađe bile za vrijeme korone, jedni su bili za stroge mjere, drugi su bili protiv bilo kakvih mjera, dio ljudi je bio za srednji put, a ostali su se totalno isključili od svega. Pandemija je ostavila traga na svemu i svima, povjerenje u druge ljude dodatno je palo. A nije da je bilo na visokim razinama. Činjenica da je najmoćnija demokracija na svijetu izabrala vidljivo prestare političare za svoje vođe govori dosta o stanju svijeta. Amerika je ta koja dominira svijetom u kulturnom smislu i ona će nastaviti u tome. Putinov povratak u doba tamnih carstava svakako privlači dio građana i u Hrvatskoj. Poklonici ruskoga modela bili su i jesu u Hrvatskoj dobro organizirani, dobro financirani, dobro usklađeni i bili su glasni i sveprisutni u medijima i u javnom životu. Razvaljivanje Ukrajine, bombardiranje ukrajinskih civila, uništavanje jedne suverene zemlje, pradomovine mnogih Slavena, pa tako i Hrvata (po predaji i vjerovanju Hrvati su došli u današnju Hrvatsku baš s područja današnje Ukrajine), malo je primirilo navijače potpukovnika KGB-a.

Odrastao sam i odgajan sam u sasvim drugačijem svijetu. Moje generacije, rođene u osamdesetima, sasvim su krivo odgajane za suvremeni svijet. Naši roditelji, uglavnom pod utjecajem samoupravljanja i katoličke kulture, odgajali su za nas svijet koji je nestao. Treba učiti, završiti školu i naći posao, doživotan posao. Jedini doživotan posao je kod nas jedino rad za državu. Mnogi ljudi koje nazivam prijateljima rade za državu, vrijedni su, ali dobro znate kakvo je stanje u upravljačkim strukturama. Činjenica da je vrhovna vlast povukla strašna sredstva za obnovu od potresa, a da lokalne razine ne znaju potrošiti ta masna sredstva, sve govori. Sapienti sat (hrvatska fraza iste latinske uzrečice je postala pogrdna).

Lijevo-desno, antivax-provax, za Ukrajince-za Ruse, regionalne podjele, generacijske razlike. Mržnja pršti na sve strane. Ako je što dokaz da kršćanska kultura, kršćanski život, kršćanski principi su izgurani iz javnoga života, onda je ta mržnja.

Možda naš najveći katolički teolog druge polovice dvadesetoga stoljeća Tomislav Janko Šagi-Bunić, svoj zadnji dio života (1983.-1999.) proveo je pišući o civilizaciji ljubavi. Zadnji dio trilogije njegovih svojevrsnih sabranih djela se zvao Prema civilizaciji ljubavi. Naravno, Bog je ljubav (1 Iv 4,9) temeljna misao i začetak takve civilizacije je biblijska postavka. Sad bi tu mogao plahte i plahte napisati zašto je baš Šagi-Bunić uzeo tu misao, ali ljubav je nešto darovano, nešto što dolazi od Boga (koji je zajednica ljubavi, Trojstveni Bog dokazuje sam po sebi da je Bog ljubav, Otac, Sin i Duh Sveti se međusobno ljube), ali vidimo da u prvom hladnom ratu, kada je destrukcija bila jednako blizu kao danas, ljudi su više promišljali o ljubavi, nego u svijetu u kojem je sve bilo dostupno na klik miša.

Postoji objektivna mogućnost atomskoga rata, potpukovnik KGB-a i pravoslavni mesija iz Kremlja nakon trideset godina atomskoga mira, ponovno je uveo nuklearno oružje u političku igru. Ruska pravoslavna crkva čvrsto stoji iza ovoga rata, uostalom, suvremeni osnivač ove verzije ruskoga pravoslavlja je Josif Staljin (zima 1941.). Slično kao što je SPC 1557. stvorio Mehmed-paša Sokolović i stavio vlastitoga brata Makarija za patrijarha. Makarija su proglasili svetim, Mehmed-pašu iz objektivnih okolnosti nisu. Dolazak ruskih svećenika u Srbiju u osamnaestom stoljeću priča je za neki drugi put.

Dijalog, razgovor, razumijevanje, sve su to postale prljave i neželjene riječi zadnjih godina. Temeljno poštovanje prema sugovorniku negdje je nestalo. Istina, dio ljudi se ponaša kao da je ideologija koju zastupaju gotovo dio njihove osobnosti, pa ako se napada ideologiju ili stav, smatraju to osobnim napadom. U takvom okruženju dijalog je nemoguć. U svijetu u kojem su nas zadesili pandemija, potres, mogući svjetski rat, čini se ludim govoriti Bog je ljubav (1 Iv 4,9). Ali ta i takva ludost, ludost ljubavi zasigurno donosi nešto ljepše od svega ostaloga. Možda je vrijeme da se proba ljubiti one oko sebe. Sve ostalo smo probali, dovelo nas je nikuda, odnosno dovelo nas je na rub nuklearne apokalipse. Svijet može i treba biti mjesto civilizacije ljubavi.

  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Avatar Dokman
    Dokman:

    Jasno ko dan je što je ispravno. Znači nije u redu tjerati na cijepljenje sa eksperimentalnim cijepivom, a loše su i totalitarne neprimjerene mjere. Kanada kao primjer distopije... A u Ukrajini je na djelu Ruska agresija. Što se tiče lijevo ... prikaži još! desno, vidimo da je lijevo čista distopija i bolesnoća takvog svijeta, skoro u svakom pogledu.