Blogosfera Iz Rusije s Martinovićima

Iz Rusije s Martinovićima 05: Sibir na 30 stupnjeva i mistika dalekih šuma

36 sati vlaka i veliko iščekivanje najpoznatijeg ruskog simbola Sibira prethodilo je 20 kilometara hoda u sibirskim šumama...
Objava 06. kolovoza 2017. 0 komentara 1055 prikaza
Stolby - Nacionalni park
Stolby - Nacionalni park
Dragan u sibirskoj šumi

Odlazak iz Ekaterinburga uvjetovan je ne pretjerano kliznim rasporedom. Rusi vole sve imati pod kontrolom i započeti u minutu što generalno zvuči odlično, no poput Litvanaca imaju problem kada se preračunaju pa vam otmu privatno vrijeme predugom sesijom. Vlakovi pak idu u minutu i dolaze u minutu što je pravo osvježenje naspram hrvatske zbilje. Očito je da Rusi nemaju potrebu uništavati željeznicu da bi je onda po nižoj cijeni prodali strancu, a i strateški je izuzetno bitna. Ovaj puta smo 36 sati proveli u vlaku i to je svojevrsna priprema za tri uzastopna dana na kraju puta.

Kako smo imali sreće i ugrabio nas je vlak s utičnicama, tako smo uspjeli i snimiti dašak atmosfere. U grupi nas je 8 pa smo uvjetovani brojkom birali razred s 4+4 kreveta. Vrijeme se krati društvenim igrama poput šaha, dame ili ruskih kartaških igara asocijacija, serijama, e-book izdanjima, razgovorima... Rusi unatoč tomu što kroz školovanje pričaju engleski nisu preveliki poznavaoci tog jezika pa se lakše sporazumjeti na hrvatskom. Mi smo se dobro uležali i vrijeme iskoristili za spavanje koje nam je pomalo i nedostajalo.

Medijski pokrovitelj: Večernji List

Informatička i logistička podrška: Elatus

 

A da budem potpuno iskren, pejzaž je šuma, šuma i šuma uz pokoji 'slam' skromnijih seoskih nastambi nalik onima iz filmova poput 'Stalkera'. Interneta ima samo kad stanete na veća stajališta iako imate rusku telefonsku karticu. Dragan je dobro zamijetio da su redovi stabala uz prugu i strateški lukavo raspoređeni pa vi zapravo vidite samo natruhe seoske Rusije koja značajno kaska za gradom, bilo po standardu, voznom parku ili životnom stilu. Energetski potencijal i razvoj doista su neograničeni, a to su tolika prostranstva da imate dojam kao da milijuni četvornih kilometara stoje u rezervi za buduće dane. Luksuz kojeg Europa nema desetljećima.

U posljepodnevnim satima kratko smo obišli Novosibirsk, prijestolnicu Sibira i treći ruski grad po veličini. Zatim smo se vratili u vlak i ujutro došli u Krasnojarsk. Kako ću o njemu imati zasebni blog ovdje ću se držati odlaska u sibirske šume. Totalno nepripremljeni i bez previše informacija otišli smo poput bečkih dječaka na izlet, u polo majicama i tenisicama za šetnju Ilicom. Rečeno nam je da idemo vidjeti 'neke stijene' pa smo bez prethodnog znanja otišli u nacionalni park Stolby. I tamo proveli čitav dan s 20 kilometara u nogama po iznimno zahtjevnom terenu, surovijem od onoga na Caminu. S tim da Dragan nije u formi za takve eskapade, a Francuz Julian ima srčanih problema. Rusi tu imaju onaj klasični balkanski štih - smatraju da bi sumnja u našu muškost trebala biti dovoljan motiv za dovršavanje zadatka.

Šuma je mistična, drvećem podsjeća na naše peripetije, a kao savršeni dodatak tu su čudnovate stijene koje vanjštinom tjeraju svakog entuzijasta da ih na prvu podcijeni. I ako zapada kiša znaju biti prilično nezgodne. Tijekom puta otkrijete da je svojevremeno šumom ordinirala sekta koja poput mnogih ruskih zajednica povezuje šamanizam i pravoslavlje. I nisu slavno završili. Jer u šumi imate ogroman broj medvjeda i vukova, skrivenih po danu, po noći itekako aktivnih i nezgodnih. Hodali smo gotovo čitav dan, slušali Solomunov set s Tomorrowlanda i Black Coffeeja s Ibize (slušao ja i terorizirao ostale), kukali, dobro se slomili... I na kraju se pitali - čemu? Možda ćemo unucima pričati kako smo drobili po Sibiru, a možda sve zaboravimo i za dva tjedna. Nije romantično nego socrealistično, no Bajkal i Ulan-Ude ionako tek dolaze...

 

Nužno je za dodati kako je i usred Sibira preko 30 stupnjeva pa se čak nismo ni rashladili. No polako, Daleki istok tek je pred nama...

Ratko Martinović je pisac, publicist, bloger, TV voditelj, podcaster... I još sigurno par sitnih stavki u CV-u. Obožava putovanja, pustolovine, neočekivane situacije i puno improvizacije. Ranije je izvještavao iz Egipta, britanskih megalitskih lokacija, Camino de Santiaga, a sad se odlučio na Transsibirsku željeznicu, kao da slijedi putove Paula Coelha. Šalu na stranu, ovo je čak i jedno od komfornijih putovanja u posljednje vrijeme...

Dragan Martinović je uspješni zagrebački građevinski poduzetnik i političar koji nema problema postaviti se u nezgodne situacije i iz njih izvući najbolje. Na ovu avanturu odlučio se kombinacijom nagovora i dogovora, a kako mu je Japan od ranije velika želja - to će biti samo šlag na tortu nakon teškog proputovanja ruskim zemljama i kontinentom.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.