Blogosfera Iz Rusije s Martinovićima

Iz Rusije s Martinovićima 06 - Bajkalsko jezero na 12 stupnjeva

Kako je Dragan i prije samoga puta istaknuo da mu je životna želja zaroniti u mistična prostranstva Bajkala, s posebnim fokusom smo došli u Bajkalsk.
Objava 08. kolovoza 2017. 0 komentara 392 prikaza
Bajkalsko jezero
Bajkalsko jezero
Kupanje na 12 stupnjeva

S obzirom na dramatična iskustva iz sibirskih šuma, a i sve veći jet-lag - Krasnojarsk mi je ostao u snovitom sjećanju. Središte sustava Gulaga, sovjetski aerocentar, okupljalište sibirskih kozaka i jedna od lokacija mitske Anastazije privlačan je noću, no danju izgleda kao okupljalište sumnjivih lica. Taksiji imaju volan s desne strane, puno je pasa lutalica u čoporima, a dojma sam i da je tu i poveći broj lica s potjernica. Boljela me je glava, Dragan je iskoristio slobodno vrijeme za pokoje pivo i već smo u podne sjeli u vlak i krenuli ka Bajkalskom jezeru. 

 

Moram reći i pokoju o samom putu. Uz vizu koju više nije ni tako lako dobiti (sankcije EU, visoka cijena i do 1000 eura za Skandinavce, inspekcija vašeg rada...) konstantno ste na prismotri - režim ulaska na kolodvor je sličan aerodromima, u vagon ulazite uz kartu i putovnicu te je gotovo nemoguće ući u vlak bez karte ili identifikacije. Dakle, nema švercanja, kriminala ni muljaža - sve je transparentno. Rusi nemaju državni namet na gorivo, struja je izuzetno jeftina, domaći proizvodi superiorni pri oporezivanju... I generalno - ako ispoštujete domaćina proći ćete jako povoljno i zadovoljno.

 

Medijski pokrovitelj: Večernji List

 

Informatička i logistička podrška: Elatus

 

 

Rusi isto tako i ne vježbaju, pa imaju tipične predrasude prema vježbačima: 'Rusima ne trebaju steroidi i svi su poput medvjeda' (iako su Rusi i razvili većinu steroida te imali nacionalni doping program), 'Vježbaju samo papučari' (iako Rusi pohode teretane češće od Balkanaca) itd... Muškarci im se vrednuju po tradicionalnim vrijednostima ('On je muškarčina jer je sam izgradio kuću i cijepa drva, napravio je puno djece') i to mi se čak i sviđa. No postoje određene predrasude prema Europljanima koje su svakako shvatljive i samo rezultat uzajamnih kritika i ograničenja. A mi smo mic po mic došli do srca Rusije, sredine puta i mitskog jezera Bajkal.

 

Baykalsk je omanje mjesto uz jezero koje u obiteljskim okruženju broji oko 15.000 žitelja. Svatko svakog zna i pomalo vuče na miks Twin Peaksa i mediterana. Kako je Putin ovih dana u okrugu od svega petnaestak kilometara, oči ruske javnosti uprte su na ove krajeve. Tržnica im je poput onih u Bosni - više različitih trgovina s raznoraznim artiklima uz obilatu ponudu i pristupačne cijene. Domaće pivo je naravno oko 5 kuna a Heiniken oko 10. Uzeli smo namirnice za roštilj, obukli se u opravu za kupanje i slavodobitno krenuli ka jezeru. Istina, znali smo da je hladno i da samo najhrabriji Rusi imaju petlju u njemu se i kupati. No Draganova životna želja je zaroniti u njegova mistična prostranstva. 

 

Potpuno iskreno - iznenadila me temperatura jer bih se okladio da ima više od 12 stupnjeva. Ali su reakcije drugih upućivale da je doista ledeno. Ne, nismo pili vidku prije :D . A nismo se ni pretjerano dugo brčkali. Nakon nekih sat vremena otišli smo prema rentanoj kući i sa svojim domaćinima pravili ruski roštilj, pričali o odnosima Rusije i EU, Americi, Drugom svjetskom ratu, energetskom potencijalu... Otkrili da u Sibiru svaki stanovnik ima 3000 hektara neobrađene površine po glavi, da ga naseljava velik broj akademskih građana i da troše oko 60% proizvedene struje a ostatak propada... Rusija dakle ima sve što Europa samo sanja.

 

Sutra krećemo za šamansku prijestolnicu Sibira Ulan-Ude, jedan od najmističnijih gradova sjeverne zemljine polutke. I doista se nadam nekom uistinu legitimnom mističnom iskustvu...

 

Ratko Martinović je pisac, publicist, bloger, TV voditelj, podcaster... I još sigurno par sitnih stavki u CV-u. Obožava putovanja, pustolovine, neočekivane situacije i puno improvizacije. Ranije je izvještavao iz Egipta, britanskih megalitskih lokacija, Camino de Santiaga, a sad se odlučio na Transsibirsku željeznicu, kao da slijedi putove Paula Coelha. Šalu na stranu, ovo je čak i jedno od komfornijih putovanja u posljednje vrijeme...

 

Dragan Martinović je uspješni zagrebački građevinski poduzetnik i političar koji nema problema postaviti se u nezgodne situacije i iz njih izvući najbolje. Na ovu avanturu odlučio se kombinacijom nagovora i dogovora, a kako mu je Japan od ranije velika želja - to će biti samo šlag na tortu nakon teškog proputovanja ruskim zemljama i kontinentom.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.