Naslovnica Iz Rusije s Martinovićima

Iz Rusije s Martinovićima 08 - Mistično iskustvo u prostranstvima Sibira

Nakon što smo gotovo svaki drugi dan boravili u nekom od gradova, te smo prošli Rusiju od Moskve, Tatarstana do Bajkala i Burjatske - došli smo do trodnevne pasije i 4000 kilometara duboke šume...
Objava 11. kolovoza 2017. 0 komentara 608 prikaza
Transsibirska željeznica
Transsibirska željeznica
Transsibirska željeznica

I prije putovanja sam pretpostavljao da Rusi poput nas nisu kadra iskoristiti potpuni turistički potencijal no opet mi nekako ostaje gorak okus jer nisam probao ni muharu u šamanskoj ceremoniji, nisam uspio kupiti ni ogrlicu od sibirskog cedra, a nemam ni majicu s Rasputinom. Izuzev izoliranog Ulan Udea stekao sam dojam da Rusi malo pomalo bježe od mistike koju naprasno mijenjaju pravoslavnim konzervativizmom. Čak se i u budističkom selu da osjetiti kako mnogi posjetioci imaju odmak prema lokaciji kao da ulaze u bogzna kakvu sotonističku sektu. U Krasnojarsku su jednu takvu i proglasili pogrdnim imenom pa je dodatne informacije teško doznati. 

Rasputin im je svakako povijesna figura ali ga izbjegavaju i na sam spomen dobivate dvojake reakcije, kao da pitate za Staljina ili Jeljcina. U prvih 5000 kilometara nisam našao nijedan jedini suvenir s njegovim marketinški moćnim licem, a siguran sam da bi strance zanimao. Naročito kad imaju i agitpropovski muzej kontroverznog 'Vodka Borisa'. Rečeno mi je da u St. Petersburgu iliti Petrogradu postoji i njegov, no zašto isti nema i u njegovom rodnom Sibiru na trasi željeznice? Prije ćete kupiti suvenire s ubojicom Romanovih ili Trumpom nego središnju figuru kultnog hita grupe Boney M.

Medijski pokrovitelj: Večernji List

Informatička i logistička podrška: Elatus

Ista priča i sa serijalom 'Zvonki cedar ruski' Vladimira Megrea. Kultni bestseler o sibirskoj šumskoj djevojci Anastaziji rušio je rekorde prodaje u Rusiji, Srbiji i SAD-u, a radi se i na holivudskoj ekranizaciji. Iako se autor ograđuje od svega tvrdeći da je riječ o fikciji, neslućen je komercijalni potencijal cijele storije. I onda dođemo na sam izvor priče, Novosibirsk, Krasnojarsk, pripadajuće rijeke... I jedno veliko ništa? Čak ni famozno cedrovo ulje, ni ogrlica amulet, ni spomen o Anastaziji. Samo grickalice od cedra i kava s dosta egzotičnom aromom. Ljudi su doduše svi odreda čuli za knjigu i znaju za priču, ali malodušno reagiraju na ideju odmahujući rukom kako je to samo bajka, alegorija i dječja romantika. I dodaju da mnogi stranci pitaju i da su neozbiljni. A onda vam nude čudotvornu travu, ikonu sveca ili miris s posebnim blagotvornim svojstvima. 

S druge strane Rusi na nacionalnoj televiziji promoviraju likove poput čudesnog Grabovoja, no isto tako i vrlo intrigantne znanstvenike poput Garjaeva ili Zelanda. Cilj nije omalovažavanje nego dapače - ukazivanje na široke vidike Rusa koji hrabro prihvaćaju ulogu spone Zapada i Istoka. Zato je sve nabrojano dobronamjeran savjet, a ne zajedljiva kritika. Slične probleme imamo i mi, prvenstveno u kapitalizaciji Nikole Tesle i Smiljana, Ruđera Boškovića, mistične Istre... Pričao sam i sa studentima iz Ulan Udea i osjetio sam da pod svaku cijenu izbjegavaju priču o drugim stanjima svijesti ili psihodelicima. 'Šamani nipošto ne uzimaju droge! Samo koriste mirise i mirodije koji bacaju u trans i nisu narkotici ni zabranjene'. Kao što rekoh, utjecaj crkve osjeti se i tangrističkim i rodovjerskim sredinama. A gradi se neopoganski centar s piramidom i svevidjećim okom u centru grada.

Praktički sam jedino pravo mistično iskustvo imao u Sibiru. I to potaknut vlastitom glazbom, opuštanjem i žestokim tempom hodanja. Možda sam ponešto osjetio i u Bajkalskom jezeru. Šteta jer vjerujem da je moglo bolje, no tko zna - možda jednom posjetim Kamčatku, Mongoliju ili turkmenske zemlje...

Ratko Martinović je pisac, publicist, bloger, TV voditelj, podcaster... I još sigurno par sitnih stavki u CV-u. Obožava putovanja, pustolovine, neočekivane situacije i puno improvizacije. Ranije je izvještavao iz Egipta, britanskih megalitskih lokacija, Camino de Santiaga, a sad se odlučio na Transsibirsku željeznicu, kao da slijedi putove Paula Coelha. Šalu na stranu, ovo je čak i jedno od komfornijih putovanja u posljednje vrijeme...

Dragan Martinović je uspješni zagrebački građevinski poduzetnik i političar koji nema problema postaviti se u nezgodne situacije i iz njih izvući najbolje. Na ovu avanturu odlučio se kombinacijom nagovora i dogovora, a kako mu je Japan od ranije velika želja - to će biti samo šlag na tortu nakon teškog proputovanja ruskim zemljama i kontinentom.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message