Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Multipla skleroza: Priručnik za početnike

Jesmo li negativna nacija?

Objava 30. prosinca 2015. 2 komentara 1625 prikaza
Think positive
Think positive
Think positive

Jesmo li negativna nacija? Nekako mi se čini da smo postali kolektivno negativni. Ljudi samo kukaju, mršte se, prigovaraju, kronično su nezadovoljni i čaša je stalno napola prazna, a nikako napola puna.

Ne želim biti kao Amerikanci i držati naciji propovijedi na temu koliko je važno pozitivno razmišljanje, ali stvarno me već to hrvatsko kukanje nervira i postaje nepodnošljivo i iritantno.

I sada će Vam draga nacijo, lekciju o pozitivnom razmišljanju održati osoba koja boluje od neizlječive autoimune bolesti. Dobro tko je tu lud? Ne odgovara vam politika, ne odgovaraju vam lijevi, ne odgovaraju vam desni, a ne valjaju ni ovi mostovi između. Razumijem da smo razočarani jer posla nema i mladi nam odlaze trbuhom za kruhom po bijelom svijetu. To razumijem i imamo svo pravo biti ljuti, ali ne razumijem konstantnu i sada već kolektivnu negativnost.

Što uopće znači biti pozitivan? Ne, to ne znači da ste stalno nasmijani, nitko ne očekuje da budete dvorska luda, ali vidjeti svijetlu stranu situacije u kojoj se nađete – e to morate moći. Ili morate naučiti.

Ja imam multiplu sklerozu. Ima je i moja sestra. I mojih 7 novih najboljih prijateljica. I nisam srela veseliju ekipu od naše. Mogu biti tužna, mogu biti loše volje, a opet pozitivna. Možda ćete sad pomisliti da sam luda, ali morate razmišljati pozitivno. Morate vidjeti nešto dobro u svemu što vas snađe u životu. Moja multipla definitivno nije najgora stvar na svijetu, pa i nije baš da će me ubiti odmah. Naši simptomi nešto su s čime se naučite nositi. Ima dana kada vas ova bolest doslovce obori s nogu, ok taj dan ne koristite noge nego odmarate i pogledate dobar film ili pročitate knjigu koja već dugo stoji na polici i skuplja prašinu čekajući da ju uzmete u ruke. Uostalom koja vam je druga opcija? Nervirati se? Kukati? Plakati? I kako će vam to pomoći? Nikako. Bit će vam još gore.

Zapravo mislim da me ova bolest učinila boljom osobom. Naučila me cijeniti stvari koje sam do sada uzimala zdravo za gotovo. Ove jeseni prvi puta sam šetajući do posla promatrala lišće i one predivne boje jeseni. Nisam sjela u auto i jurila na posao, nego sam šetala do posla i veselila se bojama lišća. Ovaj Božić nisam mahnito jurila po trgovačkim centrima i ubijala se od spremanja po kući. Kupila sam sve u jednom dućanu u sat vremena. Kolače sam pravila sa svojom djecom dva dana i bilo mi je svejedno što nije svaki isti. Uživala sam u tome što ih oni sa mnom rade svojim ručicama i bili su najljepši na svijetu. Spremila sam kuću uz pomoć muža i djece i nije mi smetalo jer nisu obrisali prašinu u uglovima police. Ne nisam savršeno spremila kuću za Božić, nisam savršeno umotala Božićne poklone i nisam napravila pola onog posla koji sam uporno radila svih ovih godina. Ne mogu sve napraviti kao prije i to je sasvim u redu. I ne moram sve napraviti. Moja djeca neće se sjećati da im je kuća blistala od čistoće, sjećat će se da smo pravili kolače zajedno i da smo se smijali. Bio je ovo najbolji Božić. I imam hrpu veša za peglati, a peglam sam najnužnije (budimo realni većina stvari sasvim dobro izgleda kada ih izvadite na vrijeme iz sušilice i složite u ormare) i što sad? Neće se opeglati samo, to znate ( iako kod mene se i to događa kada naiđe moja draga mama pa ja mogu igrati i na tu opciju). Opeglat će se kad budem mogla.


Ovih dana imala sam zanimljiv susret s jednim suborcem po dijagnozi. Zanimljiv lik, tek smo se upoznali preko zajedničkog prijatelja i on mi na prvo upoznavanje objašnjava kako ja nemam multiplu i on nema multiplu i mi smo svi sasvim dobro?! Mislim da bih ga ona „ja“ od prije dijagnoze smjestila u ludnicu, a ova nova „ja“ je shvatila bit. Ne, on nije lud, on zna da ima multiplu i da ju imam ja, ali on se zna s njom sasvim dobro nositi. Kaže neurologu ide samo zato što mu je neurologica zgodna, a u toplice da se odmori. I to je to, sve ovisi kako gledate. Čaša je napola puna ili napola prazna. Kod njega je definitivno uvijek napola puna. Zanimljivo je bilo kada mi je pričao kako je neki dan nekoliko puta brisao naočale, zamaglile su se kaže i smije se….naravno nisu se samo zamaglile, nego čovjek ima posljedice optičkog neuritisa i tvrdi mi kako jednostavno zaboravi da je bolestan i ne razmišlja o dijagnozi niti multipli. Skidam mu kapu, na toj razini svijesti još nisam, ali vjerujte njemu sasvim dobro stoji.

E sad da ne ispadne da sam ja neka pozitivka do ludila, jer moja obitelj i prijatelji imat će što reći na ovo pozitivna Mirjam…imam ja svakakve trenutke. Ali stvarno sam naučila lekciju. Kada počnete razmišljati drugačije i kada imate pozitivan stav, život postane puno lakši. Čak i život s multiplom sklerozom. Mi moramo biti borci. Uzmite vrijeme samo za sebe, odmorite se kada ste umorni, prihvatite pomoć kada vam treba. Ne dopustite da vas obuzme strah. Izbjegavajte stres, to je važno i nije nimalo lako. I uživajte u svakom trenutku. Pronađite ono što vas čini sretnim. I kada je teško i kada vas boli ne predajte se. S ovim mislima ostavljam vas do nagodinu.

Želim Vam sretnu, veselu i pozitivnu Novu 2016. godinu!

I hvala Vam što čitate ovaj blog. Pišite mi na hodaj.ms@gmail.com.


 

  • Lošinj:

    Bravo (Y)

  • jozomali:

    Hrvatisu uglavnom negativno nastrojeni! zašto? Pa evo jedan primjer, biti će dovoljan. Do jučer je u mome kraju bilo izvanserijski lijepo vrijeme, suho, sunčano, toplo za ovaj dio godine, temp. do 16°C, a najveća većina komentara u posve običnom razgovoru ... prikaži još! ispred butige se sveo na: Da točno lijepo je ali bojim se da ćemo mi to sve platiti! ........pametnome dovoljno