Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Multipla skleroza: Priručnik za početnike

Kakve veze ima ubod raže s multiplom sklerozom?

Ne nisam poludila i odgovor je velike. Naime priča je toliko nevjerojatna da ju moram zapisati...
Objava 27. studenoga 2019. 1 komentara 1900 prikaza
Sejšeli su destinacija o kojoj smo sanjali... ne i raže ali ok...
Sejšeli su destinacija o kojoj smo sanjali... ne i raže ali ok...
Sejšeli su destinacija o kojoj smo sanjali... ne i raže ali ok...

Nakon Camina i prehodanih 779 kilometara nagradila sam se godišnjim odmorom koji muž i ja planiramo 11 godina i znate kako to biva budemo, budemo na taj medeni mjesec i onda prođe desetljeće... I tako je jedna aviokompanija objavila svoj rođendan u našoj zemlji te je imala lude popuste i mi smo još prošlu zimu kupili karte za Sejšele (Seychelles točnije ali nitko ne razumije pa idemo ih pisati ovako) . Za sve su krivi dvoje prijatelja Petra i Dario, koji inače putuju i uz koje smo upoznali čari dalekih putovanja, odnosno sad i mi koristimo kartice samo kao sredstvo otplate avionskih karata. A posao kao sredstvo koje nam omogućava avionske karte i putovanja... ok to je tema za neki drugi blog.

Uglavnom Dario mi je rekao za akciju i vrlo brzo već sam pravila putovnice i peglala karticu na 12 rata.... Napokon naš honeymoon i Sejšeli. Išli smo nas dva para i bilo je, naravno, kako drugačije nego nezaboravno.... Plaže kao s razglednice, bijeli sitni pijesak kao puder, palme, tropska klima i sve što se od ovakve destinacije očekuje...


I sad se vi pitate šta ova na blogu o multiploj sklerozi piše turistički blog.

I tako nakon 30 sati puta, dva leta od po 5 i pol sati i stajanja od 10 sati u Dohi, da vidimo i taj svijet kad smo već tu, stigli smo na Sejšele. Odmah nakon što smo se smjestili, pobacali kofere, navukli kupaće, uzeli ručnike i naravno pravac prva plaža na Praslinu, koji je bio prvi od tri otoka na kojima smo bili tijekom tog tjedna iz snova.

I dolazimo do plaže... prvi dojam je da zanijemite... kilometri bijelog pijeska, palme, Indijski ocean... temperatura zraka 29, a ocean toplih 28 Celzijevaca. U tom trenutku još ne vjerujete da ste tamo. Osjećam se kao na razglednici sve me strah probudit ću se.

I kao pravi Balkanac odmah utrčavam u more. "Gorane snimaj, jel slikaš... snimaj sve, jaooo vidi ovo," govorim mužu dok ulazim po prvi puta u Indijski ocean... Valovito je, već je predvečerje, okolo skače grupa tinejdžera. Igraju se u oceanu. I napravim prvi korak, pa drugi, pa treći i u tom trenutku bol. Ubod, ugriz ili tako nešto. U vodi sam do pola listova, a napravila sam samo tri koraka. Boli me noga na mjestu uboda i krvari.  Imam rupu na stražnjoj strani noge malo iznad pete. Krvari mi rana i viri nešto bijelo. Istrčavam van, urlam od boli:" Nešto me ugrizlo!"

Goran gasi kameru, jer je taman počeo snimati moj veličanstveni ulazak u ocean kako sam i naredila, te trči prema meni. Gleda me u čudu pa u moju nogu, a ona krvari i bol je sve jača. Ja razmišljam o nekim malim ribicama kao kod nas na moru i mislim si u sebi: "Ma ok, proći će, neka ribica te ugrizla.. ok idemo dalje".

Ali bol se pojačava. Zaustavljamo lokalce koji me gledaju i govore kako moram odmah kod doktora i da je to ubod raže. Koja raža? Kakva raža? Gdje je raža? To grize, ubada wtf????

Ja sad već ludim i naravno pitam se kojeg sad doktora, pa dosta mi je doktora. Halo ja sam na Sejšelima neću valjda i tu upoznati bolnicu????

Pitamo druge lokalce za mišljenje, jer ja unatoč boli koja postaje luđačka i dalje ne prihvaćam činjenicu da bih trebala kod doktora i da se uopće ovo događa. Oni ponavljaju da je to raža da na Sejšelima nema otrovnih životinja, ali da moram u bolnicu. Goran preuzima inicijativu zove taksi utrpava me unutra i vozimo se prema bolnici.

Bol je sve jača, tu si ramišljam kad ono u bolnicama pitaju na ljestvici od ¸1 do 10 koliko vas boli - ja vičem 11. Rodila sam dvoje djece, a trećeg sina na carski, ali ovo boli da se porod čini kao pjesmica. Ulazimo u bolnicu, koja izgleda kao u filmovima o Africi. Kutija s prezervativima uz plakat i kampanju o AIDS-u, plakat s obavijestima o Eboli i tako.... Namještaj i okoliš baš onako kako ste vidjeli u filmovima o Africi. U ovom trenutku si obećavam kako nikad više neću pljuvati hrvatsko zdravstvo i bolnice. Spram ovog su kao spa s 5 zvjezdica.

Prima me medicinska sestra kojoj objašnjavam nesuvislo: "Znate multipla, ja sam na DMT terapiji, imunitet mi je srušen... bla bla", a ona me gleda i zove doktoricu. Doktorica već ulijeva povjerenje, posluša me i pregleda te mi pojasni da moraju očistiti ranu jer raža ima taj dio kojim napada, a on je od sitnih košćica koje pak poderu pri izlasku tkivu pa je čišćenje rane nužno da ne ostane nešto. Očistile su mi ranu, dale mi dvije injekcije i rekle da sam sutra kao nova, ali da pijem ipak kortiće od 20 miligrama 7 dana. Goranu su još kad sam izašla pojasnile kako će me boljeti i da mi stavi led na ranu.

Odlazimo nazad u apartman mene boli i dalje i sve jače i pitam se kada će ovo ludilo proći.

Uslijedilo je 4 sata bolova od kojih sam halucinirala da je najbolje da si odsiječem nogu da sve prođe.

Mislim da je muž bio totalno lud, jer ja sam od bolova zabijala glavu u jastuk i jaukala. On se bacio na zivkanje Mate naravno (moj doktor, ali i školski kolega). Mata je prvo na Goranov upit "Mirjam je ubola raža, ludi od bolova i traži paracetamol odmah nakon brufena jel joj smijem dati?"... odgovorio - "Ok molim te, a gdje je Mirjam našla ražu?"

Sad mi je ovo smiješno, no tada nije bilo. Ja tu u međuvremenu urlam - "Daj mi sve da popijem, sve što imamo samo da ovo prođe!". Kukam da mi nabave morfij i kako je moguće da za te jebene raže nema ništa što bi zaustavilo ovu bol.

Mata je nakon mog slučaja najveći stručnjak za raže u Hrvatskoj pa eto ako vi stanete na ražu, sada znate koga zvati. Mog Matu - dr. Matanovića. Dok se ja previjam od bolova Goran gugla, Petra gugla ona je farmaceutkinja pa traži što da mi daju još, Dario diže atmosferu i naručuje koktel Stingray bite (RAŽIN UBOD) i šalje mi slike koktela. Opće ludilo za našu prvu noć na Sejšelima.


I nakon četiri sata sve prolazi. Noga je otečena i jedva na nju hodam, ali više ne boli. Odlazimo spavati, a sutra nas čeka brod za La Digue na najljepšu plažu na svijetu. Ja se pitam hoću li uopće moći ići.Ujutro ustajem i noga je još otečena, ali ništa ne boli. Ustajem i shvaćam kako me noga ne boli. Ali stvar je u tome da je to moja lijeva noga koja je oštećena tijekom zadnjeg relapsa i u kojoj uvijek imam grčeve i boli me inače u stopalu te na nju u pravilu šepam. Manje kad sam odmorna, ali kad sam umorna vučem ju vidljivo to znaju svi koji me poznaju.

I tada shvatim. Mene ta noga više ne boli. Nije utrnjena, nema grča. I ja ne šepam.

WTF ??????

Petra odmah komentira pa znaš kako ljudi odlaze na ubode pčela i tvrde da im pomaže. Ja sam vam pak osoba koja je više za medicinu, a manje za alternativu. Ako medicina nema što za ponuditi onda ok idemo naći alternativu, ali ako medicina ima nešto držim se ipak medicine.

I sad sam u šoku. Ubode me raža i sva bol i šepanje kao trajno oštećenje nakon zadnjeg relapsa jednostavno je nestalo.

Kako to objasniti?

Pojma nemam.

Danas je točno mjesec dana od uboda raže. Noga mi je ponovno otekla prije tjedan dana na mjestu uboda. Panika, a naravno kasno navečer je. Zovem Matu kažem mu: "Ako sad odem na hitnu i kažem ubola me raža pa strpat će me na psihijatriju i imam još jednu dijagnozu. Ludilo. Dok ja njima objasnim kako ne, nema raža u Bosutu nego znate Sejšeli bla bla... već su me zavezali u košuljicu i u strpali u gumenu sobu".

Naravno da se nasmijao i zaključio kako je baš šteta što nisam otišla na hitnu. Zovem Petru, a ona ne vjeruje da se opet to događa i preporučuje mi led na ranu i to je upalilo. Noga mi splasne i sutra sam kod Mate na novoj dozi injekcija i tableticama kortića.

I danas mi je malo otečen dio oko mjesta uboda. Ali i dalje moja lijeva noga ne boli i osjet se vratio. Do kada - ne znam. Ali očito u tim životinjskim otrovima ima nešto.

Sestra mi kaže da napišem blog pa možda HZZO odobri svim oboljelima od multiple put na Sejšele da odemo skakati na raže pa nam bude bolje. Ne znam možda da ih pitam? hahahaha ovo je sarkazam naravno.

Sa Sejšela sam poslala poruku i neurologu. Rekoh mu : "Hej imam ti vijest za Nobelovu nagradu. Ti uzmi nagradu, a meni samo daj pare".

Nije me doživio baš, naravno. Pojasnio mi je kako mi je bolje od kortića u tableticama. Pokvario mi je cijeli doživljaj i priču pa smo se dogovorili da mi to više ne spominje.

Inače ubod raže, zapravo prva pomoć u ovoj situaciji bi bila nogu uroniti u što vruću vodu jer je protein, koji raža ispušta prilikom uboda, termonestabilan i kada se to napravi bol nije toliko jaka i sve prođe u roku sat do dva. Nama su rekli da ledimo. Još mi nije jasno zašto. Goran je dok sam se previjala u bolovima guglao i našao taj podatak te mi je donio vruću vodu. No to je bilo 2 i pol sata nakon uboda. Tada je bol krenula prema listu i preponi i mi smo se uspaničili te odmah izvadili nogu iz vruće vode i odustali od toga. To je bila greška. Da smo bar to odmah znali. A s druge strane, pitam se, možda baš zato što to nisam napravila, možda me zato noga od MS-a više ne boli.

Nisam znanstvenik i naravno kako ne mislim da ubod raže liječi MS, ali je činjenica kako mi se nakon ovog čudnog događaja vratio osjet u nogu s kojom sam imala probleme unazad tri godine. I evo danas mjesec dana nakon svega ta noga je i dalje dobro. Lagano kao da u prstima osjetim da se vraća onaj osjećaj trnaca i poremećenog osjeta. Sve se nadam kako će ipak ostati ovako dobra.

I priča ima happy end... e ne nema naravno!

Dan nakon povratka s puta, nosila sam veš u perilicu i desnom nogom udarila u vrata i slomila srednji prst desne noge... i sad šepam na desnu nogu. Kakav peh!

Da sam bar imala koji dan bez šepanja. Još se nadam kad mi prst zaraste da će lijeva noga ostati dobro i da ću normalno hodati... makar malo.

Pouka priče nije da tražite raže i čekate ubod, ali očito ti otrovi životinja malo pomažu olakšati naše simptome. Možda će ih netko jednom istražiti. A možda je sve ovo čista slučajnost. Ali evo ispričala sam vam svoju priču. Ako ništa možda sam vas bar malo nasmijala.

Mama me moli da ne putujem više. Najmlađi sin me pitao jesam sad Ražaman. Kaže znaš Spidermana je ugrizao pauk i postao je Spiderman, onda si ti sad mama Ražaman. Petra i Dario, kao i moj muž kažu da na iduće putovanje prvo šalju mene van u divljinu pa ako preživim izlaze i oni. Mata je imao problema jer naš sustav za prepisivanje lijekova i terapije nije imao opciju ubod raže. Pitao me hoće pisati ujed krokodila jer to jedino ima slično. Ostali koji me baš ne vole sretni su nek me nešto ujelo kad sam išla na te Sejšele tako mi i treba. A cure iz MS tima očekuju da riješim da nas država sve pošalje tamo da proučimo djelovanje uboda raža na multiplu sklerozu....

THE END

  • Avatar Iron Duke 62
    Iron Duke 62:

    WTF???? Kad netko počne blog ovako: "...(Seychelles točnije ali nitko ne razumije pa idemo ih pisati ovako)..." (ccc, čitam li ja to sumnju u pamet čitatelja), minimum pristojnosti nalagao bi da autor/ica suvereno vlada pisanjem, stilom, gramatikom i pravopisom. Što ... prikaži još!to bi donekle dalo pokriće (ne i opravdanje) za takav podcjenjivački početak ("nitko osim mene ne zna kako se pišu Seychelles, 'ajmo olakšat' bedacima!") Nažalost, pristojnosti tu nema - dugo u javnom glasilu nisam pročitao lošije nažvrljan tekst. Stil - užas, poredak riječi u rečenici - užas, manjak osnovnih interpunkcijskih znakova (petnaestak zareza, npr.), velika i mala slova (da, gospođo, Indijski ocean UVIJEK se piše velikim slovom, ne kako kad), rečenice nabacane do nečitljivosti, itd. Uistinu, za ovo pročitati treba duboka koncentracija. Autorici predlažem da sljedeći put, umjesto na Seychelles (vidite, ja ZNAM kak' se piše...), krene na tečaj kreativnog pisanja, a kod kuće se prihvati (očito) zaboravljene gramatike i pravopisa hrvatskog jezika. Nadam se samo da autorica neće otkloniti kritike uz notornu argumentaciju polupismenih"pisaca" po društvenim mrežama - "nije ovo škola ili fakultet, ovo je net (FB, Tweet, Instagram...)". Ako ništa drugo, na tečaju je sigurnija nego na Seychelles (vidite, opet znam)...tamo nema raža! P.S. Da! "Wtf??? - jebene raže - ujedaju - ubadaju - s onim..." "Ono" je bodlja smještena uz korijen repa (vidite, i to znam). Sve raže je imaju i sve su otrovne...