Blogosfera Ilirski narodni predporod

Kako je valjalo moliti? I ostavi nama grijehe naše, jer ih i mi ostavljamo dužnicima našima

Povodom izdanja Papine nove knjige "Oče naš" misaoni osvrt iz Splita grada
Objava 23. studenoga 2017. 0 komentara 97 prikaza
Foto: N. Princi
Foto: N. Princi
Pogrebni tumul

Danas ne postoji važnijega teksta koji bi Hrvati Katolici trebali pročitati, dobro promisliti što su pročitali i kako se moliti Bogu ubuduće. Nema, duboko vjerujem, ničeg snažnijeg od riječi koje izgovaramo u tišini kada se obraćamo Bogu. A nas je puno religioznih ovdje u Hrvatskoj. Skoro svi tvrde da privatno ili javno vole Boga. Kršćani smo, zaboga. A kada molimo, a molimo se često, krene tečni klerski Pater noster il pučki Oče naš.

Molitva je naša Ocu našem gotovo automatizirana, ne razmišljamo prečesto o riječima izgovorenima u njoj. Ali poznamo je, u podne i u ponoć. Probudi kršćanina pa ga pitaj na prepad u sred noći, znati će se pomoliti. Previše je puta izgovorena ta osnovna molitva da bi se o njoj nije više razmišljalo. Možda rado primijetimo tek onaj dio kada Bogu pokazujemo svojim dobrim primjerom kako bi se i On morao vladati poput nas. I on bi morao otpustiti dugove naše. Zaboga, i mi ih otpuštamo dužnicima našima na dnevnoj bazi.

Molimo STOGA "Daj nama kruha" i „Otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim“ A automatizirana molitva je tragičnija od svih tragedija zajedno. (Shvatim ja to neki dan.) A tragedija pak, poput svake veličanstvene tragedije, bila ona antička grčka, rimska il suvremena hrvatska, mora sadržavati dva elementa: prepoznavanje (anagnorizam) i preokret (peripetiju).

IZGUBLJEN U PRIJEVODU?

Tako se meni desilo da mi u ruke dopadne verzija molitve Oče Naš pisane u dalekom 10-om stoljeću na staroslavenskom jeziku. Pronašao ju je naš pisac Antun Mihanović daleke 1843 u Manastiru Zograf na planini Athos u Grčkoj. Otud ime Codex Zographensis (ili Tetraevanglium Zographense). Isključim ja tako automatski pilot i pročitam Očenaš iz tog Evanđelistara. Svjesno ga pročitam. Stvarno ga pročitam! Ali molitva koju sam gledala ispred sebe, neočekivano je sadržavala dva esencijalna elementa tragedije: prepoznavanje i preokret.

Jer tamo je pisalo: Daj nama kruha ali „Ostavi nama grijehe naše Jer ih i sami ostavljamo svakomu dužniku našem“ Znala sam da po prvi put u životu čitam točnu verziju Očenaša. Bijaše to odgovorna molitva, molitva odrasle osobe namjesto djetinjastog licemjera. Mogao si otvorenih dlanova izložiti svoje misli Bogu a da dlanovi na zakrvare od licemjerja. Slijedeći prastare slavenske riječi Codexa iz Zographa molila sam Boga samo za kruh svagdašnji ali moje grijehe i dugove neka ostavi meni da ih sama rješavam jer i ja grijehe svojih dužnika ostavljam njima da ih rješavaju. Tako treba biti u svijetu odgovornih ljudi i odgovornih Bogova. Po prvi put osvijestim svoje obaveze, obveze svojih dužnika i bitno drugačiju ulogu Boga ako želimo "da sveti se ime tvoje, da dođe carstvo tvoje, da bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji"

Molitvu Ocu našem smo namjerno il slučajno izgubili u prevodu sa časnog jezika i doveli u rang liste lijepih želja koje dječica pišu Djedu Mrazu. Nema naših obaveza na toj listi lijepih želja osim licemjernog obećanja kako opraštamo dužnicima našima. A nitko od nas ne oprašta dužniku svome. Zašto Bogu lažemo i kada se molimo? Promislite zašto?

Tekst Oče Naš (Codex Zographensis,, EVANĐELJE PO LUKI, KAKO TREBA MOLITI?)

Ѡ҃че нашь • ꙇ҅же еси на н҃сехъ • да с҃титъ сѧ ꙇ҅мѧ твое • да придетъ ц҃рсие твое • да бѫдетъ вол̑ѣ твоѣ • ѣко на н҃се • ꙇ҅ на ꙁеми • хлѣбъ нашь надьневънꙑ • даі намъ на всѣкъ дꙿнь • ꙇ҅ остави намъ грѣхꙑ нашѧ • ꙇ҅бо ꙇ҅ сами о̆ставл̑ѣемъ • всѣкомоу длъжьникоу нашемоу • ꙇ҅ не въведи насъ въ ꙇскоушенье • нъ ꙇ҅ꙁбави нꙑ отъ неприѣꙁни • аминь

O(t)če našĭ • iže jesi na nebesexъ • da s(vę)titŭ sę imę tvoje • da pridetŭ c(arstv)ije tvoje • da bǫdetŭ voľě tvojě • jěko na n(e)b(e)se(x) • i na zemi • xlěbŭ našĭ nadĭnevŭny • daji namŭ na vsěkŭ d(ĭ)nĭ • i ostavi namŭ grěxy našę • ibo i sami ostavľějemŭ • vsěkomu dlŭžĭniku našemu • i ne vŭvedi nasŭ vŭ iskušenĭje • no izbavi ny otŭ neprijězni • amin 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.