Blogosfera Ilirski narodni predporod

Teslina soba 3327: Najveći spomenik ljudskoj nezahvalnosti ikada izgrađen

Objava 09. srpnja 2015. 72 komentara 30250 prikaza
Teslina soba 3327, New Yorker Hotel
Teslina soba 3327, New Yorker Hotel
Teslina soba 3327, New Yorker Hotel

U trenutku kada sam se zatekla u Teslinoj sobi 3327, prošlo je točno 70 godina od Teslinog zadnjeg udaha. Bila sam pozvana na prvu Teslinu Komemorativnu Konferenciju, održanu u čast i obilježavanje njegove smrti u New Yorker Hotelu u siječnju 2013. Napisala sam knjigu nekoliko godina prije toga dana, i nazvala je Teslina Frekvencija Mira. Naočigled bijaše to priča o njegova posljednja tri dana života no, na dubljoj razini, reflektirala je njegov cjeloživotni trud u donošenju mira nacijama svijeta.

Tesla je razumio, bolje no itko, kako to neće biti jednostavna zadaća. Ratovi su bili masovni pokreti lišeni razuma koji su čvrsto počivali na slijepome posluhu i lažnim uvjerenjima nacija koje su ih pokretale. A znao je da je masi potrebna komponenta vremena kako bi se umirila. Čista fizička zakonitost natopljena krvlju u čast – Smrti. Ništa više. Ništa manje. Ništa časno. Samo to!

Te večeri sam bila upravo zapanjena činjenicom da sjedim u njegovoj sobi. Moja opčinjenost je trajala i prethodna tri dana. Posebno me zapanjila izvanrednost: Tesla je još uvijek mogao privući ljude da slijede njegove puteve.

Ništa se zapravo nije promijenilo izuzev komponente vremena t = 1943 + 70 i zbog te neobičnosti, Tesla je bio jedini koji je zapravo nedostajao u toj večernjoj slici sobe 3327. U vezi prostorne komponente te iste formule, ništa se bitno nije promijenilo. Dimenzije sobe su bile iste, čitav hotel se tek malo izmijenio a vrsta gotovo opipljive energije lelujala je njegovom sobom. Sjedila sam na jednome od dva kreveta koji sada krase sobu i gledala uokolo. Prostor kojim smo obrubili Nikolu Teslu, jednog od najvećih umova moderne povijesti, bijaše klaustrofobično malen od stropa do poda i od zida do zida. Mogla sam ga živo zamisliti, onako visokog, kako se sporo kreće po toj malenoj kutiji od sobe. Promislila sam, sa apsolutnom sigurnošću u vlastitu prosudbu, da se nikada neće izgraditi veći spomenik ljudskoj nezahvalnosti od sobe 3327 New Yorker Hotela.

Čula sam Teslin strogi prigovor: “Natalija, nije mi bio potreban veliki prostor za razmišljanje.”

Oponirala sam mu: “Nije ovo više priča o Vama, gospodine Tesla. Kada bolje razmislim, nije nikada ni bila o Vama. Soba ne govori toliko o Vama koliko zrcali nas, ljude, nezahvalne budale. Dosta ste bisera bacili pred svinje, zar ne mislite?”

Nikola Tesla je bio odista veliki gospodin da mi išta na to odgovori.

 

Iz UNESCO Center for Peace

Tesla Memory Project (by N. Princi)

 

 

  • Avatar NenadNikolicZagreb
    NenadNikolicZagreb:

    Citiram komentar: "moj konačan odgovor10.07.2015 u 04:43h Nikola Tesla je rođen u Smiljanu u Lici, od oca Milutina, srpskog pravoslavnog svećenika, i majke Georgine čiji su otac, brat, i svi muški rođaci bili također pravoslavni svećenici, u nekadašnjoj Vojnoj krajini ... prikaži još!i Austrijskog carstva. Kršten je u srpskoj pravoslavnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Smiljanu. Ime Nikola je dobio po jednom i drugom dedi, također srpskim svećenicima. Prema krštenici je rođen 28. juna 1856. godine. To je datum kalendara srpske pravoslavne crkve, što odgovara 10. srpnja po gregorijanskom kalendaru." Idem redom. Otac Milutin nije bio srpski pravoslavni svećenik. U to doba u u Hrvatskoj nije postojala Srpska pravoslavna crkva niti su pravoslavci bili Srbi, a niti su porijeklom bili Srbi. Pravoslavne crkve u Hrvatskoj, pa tako i ona u kojoj je kršten Nikola Tesla, postale su dio Srpske pravoslavne crkve tek nakon stvaranja Države SHS i zatim Kraljevine Jugoslavije pod srbijanskom dinastijom Karađorđevića, kada pravnim aktom preko noći sve pravoslavne crkve postaju Srpske pravoslavne crkve. Obitelj Tesla je bila pravoslavna jer su svi samo ne i katolici mogli biti oslobođeni od kmatstva i staviti se u službu austrijskih careva kao vojnici-graničari a za uzvrat dobiti određena prava i mogućnost posjedovanja zemlje za obrađivanje. Katolicima je to na pritisak katoličkih biskupa bilo zabranjeno jer tada bi katolička crkva ostala bez kmetova koji su za nju morali prisilno raditi. Masovni prelazak na pravoslavlje lokalnog stanovništva bio je uzrokovan isključivo tim momentom, tako da veliki broj osoba vlaškog porijekla (Vlasi su stanovnici koji u svome porijeklu imaju i rimske korijene, jezik im ima puno latinskih korijena) prelazi na pravoslavlje i stupa u službu austrijskih careva. Samo prezime Tesla je vlaškog porijekla. I u doba početka novačenja vojnika za granične postrojbe postoji izuzetno malo osoba srbijanskog porijekla u tim krajevima jer je većinja srbijanskih izbjeglica odlazila putem Vojvodine i Mađarske skoro sve u Beča, naseljavajući opustošene mađarske krajeve. Dakle da skratim, današnji Srbi u Hrvatskoj u graničnom području prema nekadašnjem turskom carstvu nisu porijeklom Srbijanci, već skupina osoba raznog etničkog porijekla, najviše Vlasi i Hrvati, koji su zbog boljeg života i izbjegavanja kmetstva izabrali postasti pravoslavcima, a aktom dinastije Karađorđevića nakon stvaranja zajedeničke države poslije Prvog svjetskog rata svi su "upisani" u Srbe i tako su postali "Srbi" a da nikakve veze sa Srbijom nisu imali. Sam Nikola Tesla boravio je u svome životu jednu noć u Srbiji (Beograd) gdje nije dobio baš nikakvu materijalnu podršku tadašnje srbijanske države već je otpravljen svojim putem uz deklarativna priznanja.

  • neboiznadzagreba:

    Točno, ovo nije priča o Tesli, ovo je priča o Nataliji Princi i njezinom boravku u Teslinoj posljednjoj sobi, eto, ona je tamo bila, mi ne . Tesla je prevelik da stane u jednu sobu, no prevelik je i da ... prikaži još! da stane u jednu ovako malu prizemno-patetičnu priču, prevelik da ga se blati prizemnim komentarima, prevelik za razinu poimanja kojom današnje čovječanstvo raspolaže. Velikom čovjeku u nikakvom vremenu, sve su sobe iste!

  • Gunny01:

    Da je Tesla ostao ovdje mi danas još nebi imali struje.