Blogosfera Ilirski narodni predporod

To što je Plenkovićeva teta govorila šest jezika dokazuje....

Objava 21. rujna 2016. 2 komentara 15100 prikaza
Dovoljne opcije
Dovoljne opcije
Dovoljne opcije

To što je Plenkovićeva teta Margarita govorila šest jezika, a nas kao javnost to zanima, mogao bi biti indikator ozbiljnijeg bihevioralnog poremećaja nacije.

HYPERGRAPHIA

Taj poremećaj, da čovjek ne povjeruje, ima čak i svoje ime latinsko ime. Puna ti ga usta. U stručnim medicinskim krugovima ga nazivaju hipergrafijom ili potrebom ispisivanja nebitnih i trivijalnih stvari ad nauseam. Dalmatinska inačica latinske hypergraphiae pojednostavljeni je i lakše razumljiv ilirski izraz „ovaj voli pisati pizdarije dok nam svima skupa ne dođe da rigamo od količine napisane gluposti

Kako se manifestira hipergrafija?

Kao intenzivna želja (pacijenta) da stalno nešto piše i zapisuje u opsesivno kompulzivnoj maniri, kao da je gonjen vlastitim riječima. Riječi ispisuje u velikim količinama i na stotinama stranica. Nekada, iako veoma rijetko, ti ispisani sadržaji imaju ikakvoga logičkog smisla ili literarne vrednote.

Najčešće su to uredno ispisane stranice svakog pa i najmanjeg nebitnog detalja u životu (pacijenta) u vidu uredno vođenih dnevnika. (Pacijent) zna opisivati neke anegdote iz svoga života do u detaljnog detalja detalj (kad je dobio menstruaciju, kako se osjećao kada je dobio menstruaciju, gdje je bila njegova majka u trenu kada je dobio menstruaciju, koliko je jezika govorila tetka kada je dobio menstruaciju, što je obitelj vozila kada je dobio menstruaciju….) a kada se sadržaj krene čitati, nerazumljiv je svakom čitatelju osim samome piscu (pacijentu). Napisani sadržaj ne može podučiti gotovo ničemu jer je besmislen.

Zanimljivo je naglasiti da se hipergrafija često očituje u pažljivoj evidenciji (pacijentove) uže i šire rodbine koji ne služi ničemu i nikome.

EXTRAPIŽĐENJE

No mi smo kod ovoga poremećaja otišli dalje od starih Rimljana. Mi pizdarije volimo i ljubimo slušati. Pizdarije koje nas ničemu ne mogu podučiti najviše ljubimo i slušamo. Pratimo dobru pizdariju u tiskanim i elektronskim medijima, hvatamo je na televiziji i ljubimo satima brljusati o pizdarijama bez ikakve poduke, smisla i značenja. A najbolji su oni novinari koji pizdariju mogu uhvatiti i opisati od početka do kraja.

Latini ovu praksu nisu poznavali jer se (medijski) javni prostor u njihovo doba davao samo najboljim retoričarima, mudracima, državnicima i vojskovođama. Ostali su začepljenih gubica slušali pametnije od sebe i dozvoljavao im se samo palac gore ili palac dolje za „izraziti što su htjeli kazati“. No, budući je „umovima“ koji bi u starome Rimu samo palčevima komunicirali danas dozvoljeno stvaranje javnoga mijenja mi smo danas ispred Staroga Rima u jednoj jedinoj stvari.

Imamo naš ilirski izraz za „naciju koja voli slušati pizdarije o nebitnim ljudima dok nam svima skupa ne dođe da rigamo od odslušane gluposti“ . Zove se to slušanje extrapižđenja. A izraz je neprevodljiv na latinski jer to latinska praksa nije poznavala. 

  • jojojo:

    Hypergraphia je grčka riječ. Ne bi bilo strašno da autorica ne spominje znanje jezika na ovakav ogorčen način.

  • portorico:

    Uz ovh šest ne treba zaboraviti ni ona dva "ugradžena" i ona na cipelama. Pravo čudo!