Blogosfera Ne kuha mi se

Nešto sasvim osobno

Drage žene, karcinom jajnika (i dojke isto) je najbrže rastući. Zovu ga tihi ubojica, ne osjeti se ništa dok nije kasno. Otkriti ga može samo vaginalni UTZ, i redovita kontrola svakih 6 mjeseci. Idite na pregled, jer pravovremeno otkriven je izlječiv. Ako samo jedna od vas ode na pregled zbog ovog teksta, vrijedilo je.
Objava 02. listopada 2017. 0 komentara 529 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Ja sam imala veliku sreću što sam se kući vratila zdrava, nažalost nisu sve žene te sreće, idite na pregled na vrijeme.

Zamisli...Vani je provirilo sunce, divan je proljetni dan, sjediš za stolom u ordinaciji, preko puta ti je tvoja DR, i kaže ti da si dobila na lutriji. Jeeeej, sretnica si samo takva jer ti je upravo otkriven tumor veličine manjeg oraha. Sreća je u tome što je otkriven na vrijeme. I kaže ti, znam te, ti si jaka osoba, nemoj se zavaravati, prihvati odmah, imaš karcinom, imaš rak. Izvadit će ti jajnik i to je to, eventualno par kemoterapija ako je prošireno i dalje normalno živiš. Nikad nitko ne može shvatiti taj osjećaj, kada čuješ te riječi, nikad, dok ih sam ne čuješ...

Bilo je to krajem ožujka ove godine, taman se sve pomalo budi, dani su sve topliji, pripreme za ljeto su u tijeku, i onda paf, život se promijeni u trenu. U glavi sam počela vrtiti pitanja: Zašto ja? Ja se trudim biti dobra osoba. Pa kako ja, pa ja nikad nisam bolesna... I sinulo mi je, odmah taj prvi dan, bitan je faktor sreće, ne onaj faktor da ti se posreći da te preskoči, nego faktor SREĆA, da si sretan i ispunjen. I tada,  jednostavno sam se počela šaliti na svoj račun, svaki dan nalazila sam razlog za zezanciju, između ostalog rekla sam mužu da će biti lipi mladi udovac, pogađate bio je oduševljen. 

Pregled u bolnici potvrdio je dijagnozu, tj. oni su bili ipak nježniji, „izraslina nepoznatog podrijetla“, ta dijagnoza jednostavno ti ulije malo nade, no na upit je li neka cista, nada opet pada u vodu jer tako cista ne izgleda. Cijeli travanj živjela sam sa spoznajom da imam karcinom. CT je nažalost potvrdio isto, tumorski markeri visoki za poludit, 15 puta viši od normalnih vrijednosti. Operacija je bila dogovorena za početak svibnja. 

To i neki drugi problemi okupirali su mi misli. Ni sama ne znam otkud mi snaga, ali odlučila sam sam da ću ja biti ok. Najviše zbog djece, mojih anđela. Bilo je i kriza, priznajem, ali dobro sam se držala. Jednog sam dana srela kolegicu s treninga, na koji ja više nisam smjela ići, rekla sam joj zašto više ne dolazim, a ona mi je ispričala kako je to isto prošla sa svojom kćeri. Da, kćeri, malom srećicom od 2 godine. Jako me to rastužilo, ali bitno je da je malena sada dobro. A onda sam shvatila koliko sam sretna. Bolest je došla meni, a ne mojoj djeci. 

Ja sam sretna žena! Ta misao me vodila. Ne može mi ništa mali tartuf. Da, zamišljala sam ga kao komad malog crnog tartufa koji se smanjuje i suši i naposlijetku odlazi. Napravila sam i neke promjene u životu. Valjda to tako dođe, sve odjednom, probudi se čovjek, pročita neke ljude, očisti malo listu prijatelja, postavi prioritete, shvati što želi, i što ne želi.

S dolaskom u bolnicu vratila se tjeskoba. Bilo mi je baš teško. Sama u onoj bolničkoj sobi. Uhvatila me neka tuga, i strah. No, sa novim danom,stigla je i nova nada, kontrolni UTZ prije operacije pokazao je čudo, odnosno pokazao je ništa. Da, ništa, nikakva izraslina, nikakav tumor, NIŠTA!!!  Moj izvrstan liječnik, koji me trebao operirati, došao je provjeriti, i opet, nije našao ništa. Operacija se ipak morala obaviti, mora se biti siguran kada je takva dijagnoza u pitanju. Operirana sam. Ništa mi loše nisu našli, sve pretrage pokazale su da sam potpuno zdrava. Za uspomenu, ostala su mi 4 malena ožiljka na trbuhu. Istina, zbog toga mi je propala karijera fotomodela, plus-size modela naravno, ali hej, zdrava sam i  vratila sam se nakon tjedan dana doma sa punom opremom. Jako sam zahvalna izvrsnoj ekipi Ginekologije Riječkog KBC. 

U bolnici sam upoznala i divne žene, moje cimerice, od kojih jedna, zanimljivo, ima isto ime i prezime kao ja, istu visinu, broj noge, istu temperaturu kao i ja svaki dan... biti će neka greška u matrixu, u svakom slučaju bilo nam je zabavno, barem dok njoj nisu dali i moj ručak.

Drage žene, karcinom jajnika (i dojke isto) je najbrže rastući. Zovu ga tihi ubojica, ne osjeti se ništa dok nije kasno. Otkriti ga može samo vaginalni UTZ, i redovita kontrola svakih 6 mjeseci. Idite na pregled, jer pravovremeno otkriven je izlječiv. Ako samo jedna od vas ode na pregled zbog ovog teksta, vrijedilo je. Ja sam imala veliku sreću što sam se kući vratila zdrava, nažalost nisu sve žene te sreće, idite na pregled na vrijeme.

I zapamtite jače ste nego što mislite. 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.