Blogosfera Neosocijalizam

Država i poljoprivrednici imaju različite interese

Objava 16. ožujka 2017. 0 komentara 1350 prikaza
Krave
Krave
Krave

Hrvatska ima već stvarno značajnu i opširnu povijest muljanja s raznim državnim poticajima, što u manjoj ili većoj mjeri uvijek prati ovu vrstu državne intervencije. I prošlog je tjedna otkriveno muljanje s poljoprivrednim poticajima: 17 milijuna kuna poreznog novca trebalo je biti isplaćeno za šikare. Država je ispala heroj jer je to spriječila. Međutim, ni ovaj put nije se pokrenulo pitanje njihove smislenosti nego se odgovor pronalazi u još jačem angažmanu države i njezinih službi, a time i u džepu poreznih obveznika. Do daljnjega sve ostaje po starom.

Sjećam se kako je početkom devedesetih činovnicima palo na pamet da bi govedarstvo trebalo biti budućnost Hrvatske. Kamioni i kamioni tužnih krava dovoženi su iz pustog svijeta, a ljudi su ih vukli kućama jer je novac za kupnju u najvećem dijelu osiguravala država (čitaj porezni obveznici). Dvadeset i nešto godina kasnije ima više goveda u zagrebačkom zoološkom vrtu nego u mojoj i tri susjedne županije. Država je goveda vidjela kroz prizmu neke svoje strategije, poljoprivrednici kroz prizmu novca. Krava nema, jer ljude nisu zanimale krave i dobrobit cijele političke zajednice, nego novac kojim mogu kupovati stvari potrebne za život. Oni su to vidjeli kao dobro ulaganje: dali su tisuću, a zaradili su pet tisuća.

Muljanje s poticijama manji je dio problema. Mnogo je veći što država i poljoprivrednici imaju različite interese: državu zanimaju strategije, vizije razvoja, posebne i neposebne politike kojima će se poticati razvoj, održivost domaće proizvodnje, ekologija, navodnjavanje, zadržavanje proizvodnje i stanovništva u ruralnim krajevima, i sva ostala čudesa o kojima, ako sebe baš toliko ne volite, možete čitati na stranicama Ministarstva poljoprivrede.

Poljoprivrednike prvenstveno zanima novac, zarada. Zbog toga su u biznisu. Teško je povjerovati da se itko bavi privatnim biznisom da bi ostvarivao državne planove. Oni žele zaraditi - vrlo jednostavno. Baš kao i svaki čovjek koji radi ili se bavi biznisom. U životu još nisam čuo da bi netko rekao kako riskira s poljoprivrednom proizvodnjom, zadužuje se da gradi staje, kupuje traktore, radi od jutra do sutra, a sve ne bi li ostvarivao državne planove.

Interesi države i poljoprivrednika dotiču se samo u jednoj točci, a ona se zove novac poreznih obveznika, koji je birokraciji prvi i osnovni alat planiranja i usmjeravanja "razvoja" poljoprivrede.

Pa kako poljoprivrednog proizvođača zanima novac, a svaka proizvodnja je rizična, on se okreće izvoru koji je najmanje zahtjevan, iliti kupcu koji je najmanje zahtjevan i rizik mu smanjuje prema nuli - to ima i može samo država. On će sad ulagati minimalno u razvoj i proizvodnju gledajući da mu ostane što više novca koji mu je poklonjen, jer i ništa nije trebao za njega prodati. To je sasvim prirodno i normalno - zašto bi se mučio kad može na lakši način. Valjda nam je svima cilj da sa što manje muke što više zaradimo. Dakle, dok se čini da država poticajima radi dobar posao, stvarnost je sasvim drukčija.

Krivac se za loše stanje traži u uvoznom lobiju. A da ga nema, da su granice nedajbože zatvorene, narod bi gladovao: hrane bi bilo malo i bila bi jako skupa. Činjenica je da se poljoprivredna proizvodnja nije razvijala u skladu s potrebama tržišta, da se ono što je neisplativo nije korigiralo do razina isplativosti i da nije bilo uvođenja novih tehnologija, novih načina upravljanja i svega što jednom biznisu treba da bi opstao na tržištu.

 Odgovor države je uvijek isti: više novca poljoprivrednicima što, po zakonu spojnih posuda, osiromašenim stanovnicima Hrvatske znači više hrane iz drugih zemalja. Nije li to paradoksalno: uložiti u dvadesetak godina 100 milijardi kuna u nacionalnu poljoprivredu, a jesti crkotine iz uvoza stare pet godina. Zasad.

 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.