Naslovnica Neosocijalizam

Duh jugoslavenskih reformi

Objava 09. svibnja 2016. 1 komentara 750 prikaza
Vlada
Luka Posarić
Vlada

Plan 21, ako ga se tko još sjeća, bio je antizapadnjački i antikapitalistički pamflet jedne neobične koalicije, koji je s preuzimanjem vlasti postao sasvim besmislen - jer sve je već bilo otprilike posloženo sukladno tome napisu, samo je trebalo malo manje trošiti, konsolidirati i osloniti se na EU fondove. Ali rabijatnom predvodniku vlade ubrzo nije preostalo drugo nego da posegne građanima u džepove i svima skače u usta tvrdeći da je Hrvatska uređena država. Reforme koje su predložene ovih dana ne razlikuju se od Plana 21 u svojoj osnovnoj postavci: ne postoji alternativa sadašnjem načinu vladanja i javnom sektoru kao nosivom stupu razvoja, čijim će povećanjem efikasnosti problemi zemlje biti riješeni. 

Međutim, studije efikasnosti javnog sektora u SAD-u pokazuju da on na svaki potrošeni dolar uprihoduje 0,8 centi. Privatni 1,20. Ovo je sve što je  potrebno znati o koristi od ovakve vrste političkih reformi. U Hrvatskoj je taj omjer nesumnjivo mnogo nepovoljniji. A socijalizam zapravo nije ništa drugo nego sveprožimajući i tromi javni sektor kojim upravlja politika sa svojom tisuću i jednom manom. On izjeda smog sebe i zato se u socijalizmu nema što reformirati: njega se ili napušta ili se s njime propada - vremenski najbliži primjer nam je Venezuela. Kad bi uprihodio i 1,00001 % bilo čega socijalisti bi u rukama imali kakav-takav argument.

Hrvatska ga se, nažalost, nije uspjela ostaviti. Tržište u našim vizijama još uvijek treba služiti podmazivanju i unapređivanju socijalističke prakse, slično jugoslavenskim protržišnim reformama iz sredine šezdesetih. Povlastice i prividna besplatnost državnih usluga imaju svaku prednost, i pod svaku cijenu. Malecki je problem u tome što je sve teže naći tržišne budale koje bi sve to financirale. O pravilima i počelima liberalne demokracije da i ne govorimo. (Jedan od naših “očeva utemeljitelja” čak se potrudio u kazneni zakon progurati zatvorsko kažnjavanje izražavanja osobnog mišljenja.)

Cjelovite tranzicijske reforme prema normalnom, zapadnjačkom, djelotvornom, efikasnom i dokazano uspješnom modelu ponovo nećemo vidjeti.  A zatvaranje očiju pred onim što jest i kako funkcionira uspješno zapadno društvo jest zatvaranje očiju u vožnji motociklom planinskim stazama. Stvari na zapadu su još uvijek jasne: slobodno i dinamično tržište, ograničena vlast (što je sama bit liberalne demokracije) i država blagostanja. Nabujala država blagostanja je svakako poseban i velik problem, što je zapad prepoznao već ranih devedesetih. Riječ je o kompleksnoj problematici koja kod nas ne može naći glasnogovornika, koji bi se usudio govoriti da je djelomična privatizacija zdravstva i konkuriranje osiguravatelja danas sasvim normalna praksa i da je od Šentilja pa sve do Islanda zapravo svima jasno kako će građani morati sve više sami brinuti za vlastitu starost ili zdravlje. Država se polako povlači i transformira prema onome što je N. Gilbert nazvao enabling state.

Mi tapkamo na mjestu i zbilja već možemo smatrati podvalama priče o “pametnijoj” državnoj potrošnji, nesmiljenim borbama s deficitiom, boljem upravljanju javno/državnim poduzećima kao ključem napretka i opravdanom zaduživanju na ime njihovih investicija, poboljšanju rada HBOR-a, novim zakonima za bolje ciljanje subvencija, o rasterećenjima, raznim pokušajima... Rezultat je uvijek matematički točan: dublje posezanje u novčanike građana i ograničavanje pristupa onome što su odavno preplatili. Nije teško pretpostaviti da će nam od svega ostati samo veći porezi. Reforme pravosuđa ne uspijevaju, neće ni ova, zato što ono samo zrcali društvene i političke procese koje desetljećima trasira antiliberalna politička elita. (Kriminalcima se aplaudira, poduzetnike se mrzi.) Došli smo do toga da sliči meksičkom, koje u zemlji kartela praktički nije sposobno osuditi nijednog okorjelog kriminalca, ali će efikasno kazniti ugostitelja s nekoliko tisućica jer nije na zid objesio normativ šlaga u kavi. Prodaja udjela u nekoliko državnih poduzeća najvjerojatnije će završiti poluustavnim zaprečavanjem privatizacije većine tvrtki u budućnosti. I, naravno, tu je već legendarno postavljanje kontrolnih točaka (Povjerenstvo za neporezna davanja) što ih vlast postavlja sama sebi.

Kad je onomad gospodin Orešković predstavio svoju viziju razvoja Hrvatske i gospodarskog rasta, dodatno je zacrnio hrvatsku perspektivu, prije svega prihvaćanjem trulog okvira unutar kojega će navigirati svojim politikama. Premda i dalje za sebe tvrdi da nije političar, ovim najnovijim napisom “Nacionalni program reformi 2016.” premijer Orešković nam ispred vlade poručuje: ”Socijalizam može uspjeti.”

Oni što u ovom bauljanju više ne žele sudjelovati i pakiraju kofere poručuju svima nama koji ostajemo: “Vraćamo se kad uspije."

  • anticenzura:

    Sjor Posaric, namjeljali ste brdo gloposti. Gdje pise da drzava mora biti 100% kapitalisticka ili 100% socijalisticka? Nikad culi za mijesanu ekonomiju? I na koga to treba da se ugledamo, na Ameriku? Pa Amerika je u gorem stanju od Zimbabwea. ... prikaži još! 50 miliona gradjana im nema zdratstveno osiguranje, u Zimbabweu imaju, oni nemaju. 20 triliona drzavnog deficita, citava planeta ima 40, oni sami pola, 5% svjetskog stanovnistva. I jos ratuju sa citavim svijetom, otimaju sirotinji primarne izvore za zivot. Oni i jesu rak citavog covjecanstva, oni i njihova nakaradna politika i njihova izopacena cud. Zive pet puta vecim standaradom nego sto si realno mogu priustiti i sta ce sada kada su ostali samo veliki, kada nemaju vise koga pljackati? Sta ne vidite da napadaju i Europu? Ste coravi? Takvu politiku vi zagovarate? Pa znate, ne mozemo svi biti kapitalisti, nemamo toliko resursa na planeti. Jedino da nekome non stop krademo tako kao Amerikanci. Ne zivi nam 3 miliarde dusa na planeti s 1-2 dollara dnevno zato sto im se tako svidja, nego zato sto ih ova druga polovica covjecanstva stoljecima pljacka. Nisu ljudi za nista izmislili razne politicke i ekonomske sisteme. Kada bi svi zivjeli standardom Amerikanaca, trebala bi nam 5 puta planeta Zemlja svake godine. A to nemamo i zato moramo stisnuti kais svi skupa, a ne zderati 5 hamburgera dnevno, dok pola covjecanstva krepaje od gladi. Drzava mora biti DRZAVA, Bog i batina svima, nego sta, i cuvati sve svoje nacionalno bogatstvo u svome vlasnistvu, svoje resurse, svoje infrastrukture i svoja poduzeca, osim i sve svoje glavne banke i Nacionalnu Banku, i voditi brigu o svojim gradjanima, a kapitalisti moraju stvoriti svoj kapital od nule, a ne krasti drzavi poduzeca. To nisu kapitalisti, to su lesinari, kriminalci i lopovi. Sve bogate zemlje imaju svoje nacionalno bogatstvo u svome vlasnistvu. Jedna Norveska i jedna Svicarska na primjer, gdje ta Vasa divljacka neoliberalna ekonomija nema blage veze s pameti. U ovim drzava sve vrijedno u drzavi posijeduje drzava. Naftne kompanije, struju, vodu, telefoniju, ceste, zeljeznice i sva vrijedna poduzeca, a samo malu i srednju privredu privatnici. I krupni kapitalisti sto su SAMI stvorili svoj kapital od nule, bez da kradu drzavi nacionalno bogatstvo. I ove zemlje vaze za turbo kapitalisticke zemlje, zamislite? To je zdravi kapitalizam, mijesana ekonomija fifty-fifty, lijepo da se drzavi ulijeva u budzet kapital za sve drzavne troskove, a ne da se drzava mora duziti za isplatiti place ljudima. U Svicarskoj bataljon ljudi radi za drzavu i svu svoju zaradu ostave opet privatnicima u privatnom sektoru. Kako vi zamisljate drzavu ja ne razumijem? Pa ne mozete imati 2% bogatih ljudi u drzavi, a 98% sirotinje? Sta ce vam onda kapitalisticko drustvo? Tko ce vam kupovati po draguljarnicama, garazama, buticima, i luxuznim ducanima kada ljudi nemaju za potrositi? Onda lijepo otvorite samo pekare i mljekare, posto vam ta sacica bogatasa nece sigurno kupovati kao milioni gradjana sto trose svaki dan. U Svicarskoj 70% gradjana cini srednja klasa, 10-ak posto bogatih i 20-ak posto niza klasa. A njihova niza klasa ima minimalac od 4'000frs placu. I to su sve stranci. I oni zive kao gospoda. Samo ovakva drzava moze prezivjeti, ozbiljna, uredna i pametna drzava. I nemojte misliti da banke imaju kakve veze s gradjanima u Svicarskoj. Banke kao i svake banke posluju na svoj racun i uredno placaju porez drzavi. Drzava je Bog i batina i zapovjeda svima i bankama i drzi citavu drzavu pod kontrolom. Gradjani placaju uredno svoje poreze, najvise bogatasi i tako redom, korporacije, velike firme i srednja i mala privreda, plus SVI gradjani. Svi moraju biti solidarni sa svima, veliki moraju pomagati male. A tek Norvedjani, oni su teski milion eura po stanovniku, koliko pametne politicare imaju i pametne ljude sto vode brigu o drzavnom kapitalu i buducnosti svojih gradjana. Ajmo pravite i vi ovakve drzave. Sve su ovo ljudi sami napravili, nisu nikome drzave pale s neba. Vi samo kmecite i optuzujete jedni druge, a svi skupa ne znate nista!!!

Message