Blogosfera Neosocijalizam

Kako građani plaćaju vlastito zaglupljivanje

Objava 15. travnja 2016. 4 komentara 1451 prikaza
Novac
Novac
Novac

Da će političari sami sebi donositi zakone po kojima će poštenije vladati, to ne postoji.

Pisao sam post ili dva prije o tome zašto država ne smije financirati medije niti im biti vlasnikom. Kakav kaos to proizvodi govori nam ono što se u tom smislu događa na lokalnoj razini. Jer ako je nešto u komi u ovoj državi, onda su to lokalni mediji. 

Ne financijski, naravno, da ne bude zabune. Po tom pitanju im očito dobro ide. 

Jedan sasvim običan dan i jedno obično pitanje u lokalnoj birtiji potaknuli su me na istraživanje zašto je tome tako. U kafiću među novinama krenem tražiti novi broj lokalnog tjednika. Što, netko ga je maznuo? Ne, kaže mi konobar. Nije izašao. Kako to misliš? Novinari su ovaj mjesec na kolektivnom godišnjem odmoru. Ma da? Lokalni tjednik može sebi dopustiti da preskoči tri ili četiri izdanja? Kako je to moguće?

Otprije znam da se u samoposluzi na policama može pronaći jednako sadržajno i novinarski diletantska lokalna novina, ali u ful koloru na finom papiru, koja košta četiri kune. Znam nešto o prijelomu, tiskanju, nakladama, vrstama papira, novinarskom radu i troškovima da mogu reći da to u normalnim okolnostima, dakle tržišnim, ne može koštati ispod četrdeset. I tiska je tiskara u koju se ne zove ako ne trebaš manje od pet tisuća primjeraka. Ovih se sigurno ne proda niti sto. Netko dobro časti.

Istraživanje je otkrilo zbog čega je tome tako i zbog čega su lokalne novine, lokalne televizije i lokalne radio-stanice najveći oportunisti i ulizice u ovoj državici. I zbog toga kao mediji u političkom sustavu potpuno beskorisni. Zapravo štetočine.
Svemu je, naravno, kumovala država koja kao ograničava sama sebe i kao želi biti transparentna prema svojim građanima za njihov novac. 

Evo kako to ide. Po nekom pustom zakonu o informiranju lokalne zajednice moraju informirati svoje građane o tome što rade. To je tobože igra transparentnosti. Protumačeno je da za tu svrhu u svojim proračunima moraju predvidjeti novčana sredstva u vidu novca poreznih obveznika. Kad su ta sredstva predvidjeli, moraju potpisati ugovore s pojedinim medijima, koja tim sredstvima plaćaju, da objavljuju što to oni veleumno rade. Ako nisu potpisali ugovore s medijima, državna revizija upozorava i prijeti. To bude sasvim dovoljno novca da kronističke lokalne novine žive kao carevi na teret poreznih obveznika. Jedna osrednja županija (općinski, gradski i županijski proračuni) i milijun kuna se skupi bez problema.

Suvišno je govoriti da lokalnim novinama ni na kraj pameti nisu čitatelji, gledatelji ni slušatelji, dakle javnost, istraživačko novinarstvo, kritički stavovi, pa onda ni propitkivanje o tome kako se troši javni novac, rašireni nepotizam, otkrivanje afera, jesu li investicije štetne ili nisu, gdje su računi, tko je zaposlen, gdje, kada, zašto su angažirane ova poduzeća, zašto ne ona, koliko košta, može li manje, gdje su natječaji, koliko je potpisano aneksa raznim ugovorima itd. Ti mediji kao korektiv vlasti su potpuno pasivizirani. 

A to da su vlasnici novina u pravilu političarčići u gradskim vijećima ili zaposlenici javnih uprava, to i ne trebate provjeravati. 

U takvoj konstelaciji ni onima koji tekuće godine nisu dobili novac nije u interesu da o sebi prave sliku kritičnog medija, jer time umanjuju šanse da sljedeće godine možda oni budu ti koji će dobiti sredstva oteta građanima. Tu su i koncesije, regulacije, packe, inspekcije. Mnogo je toga angažirano da sve bude ovako nakaradno.

Televizije i radio stanice, osim što na isti način dobivaju novac, još su i u vlasništvu lokalnih uprava. Lokalne zajednice imaju pravo osnivati radio stanice i televizije. Na čakovečkoj i varaždinskoj televiziji (to mogu uhvatiti), gradonačelnici i župani, čini se, imaju svoje kauče, ležaljke, ručnike, kućne haljine i kupaonice iza studija. Toliko odvratnog i ulizivačkog novinarstva i besmislenog brbljanja ne znam ima li gdje na kugli zemaljskoj. 
Sad čujem da novinari raznih medija obilaze gradske i općinske ”samouprave” i nude da objavljuju vijesti o njihovim umotvorinama po ovim ili onim cijenama. Vijesti se moraju objavljivati, pa su ljudi shvatili da i u sistemu direktne prodaje mogu stvoriti umjetni sustav konkurencije i efikasno isisavati novac. 

I što građani za svoj novac dobivaju - privid transparentnosti. Savršeno ništa. Gubitak. Iz tih medija mogu saznati samo koliko su jadni što su prisiljeni sve to plaćati.

  • Avatar Se vas bum tužil
    Se vas bum tužil:

    Evo na primjer, iz današnjeg VL a bilo je isto (Zabok: Poslovni uzlet?) i u lokalnim medijima:" Iz recesije smo počeli izlaziti 2013. godine i od tada, redovito, na godišnjoj razini bilježimo 1300 manje nezaposlenih − poručio je ovom prilikom ... prikaži još! Željko Kolar, župan Krapinsko-zagorske županije." Zar je to normalna rečenica? Normalno bi bilo reći, na godišnjoj razini bilježimo toliko i toliko više zaposlenih! "U sklopu Poslovnog uzleta održana je i panel-diskusija na kojoj su poduzetnici upozorili predstavnike tijela lokalne samouprave da Zabok ima sve preduvjete za daljnji gospodarski rast, ali i manjak kvalificirane radne snage. Razlog je, naveli su, neusklađenost obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada. " Iz onoga što župan nije rekao a novinari nisu pitali i iz ovoga što vele gospodarstvenici, zaključujem da bi moglo biti da su svi novostasali čije je obrazovanje u skladu s potrebama tržišta rada, iz nekog razloga pobjegli iz županije, možda i države.

  • Avatar Se vas bum tužil
    Se vas bum tužil:

    Bok Luka, bravo! Načel si iznimno važnu temu. (Usprkos nedostatka komentara - velike novine poput Večernjaka privlače komenta(to)re - o jesen ti, preveč pratim Kaćunka - po općenacionalnim temama, pa ako se i osvrnu na regionalno, to samo izokrenu na ... prikaži još! neku aktualnu temu na višem nivou.) No dobro, oću reći da na to zakonom propisano ušminkavanje lokalnih političara i zbivanja koja su odraz nepotizma i nekompetencije, zbilja odlazi puno previše novaca, kad se sve skupa zbroji, uz minimalnu informativnu korist. To je jedan dio problema, a drugi dio je taj što zapravo potrebe za istinskim informiranjem na nivou lokalne zajednice, općine, grada, županije, osim u velikim regionalnim centrima, nitko ne pokriva. Kao da, kaj se informiranosti tiče, funkcioniramo u dvije različite matrice, jedna manje ili više demokratska a druga, usuđujem se reći, kao da je kreirana u totalitarizmu. Po nacionalnim temama i velikim medijima ipak imamo, hm, ajmo reći dašak istraživačkog ili bar objektivnog novinarstva, tu i tam, ili bar podjednako zastupljen sraz dviju ideoloških opcija, e sad zakaj se po nacionalnim temama taj sraz provodi pretežno na nivou ustaša i partizana, kao kad se dečeci igraju opasne igrice rata, o tom potom, nije ovdje tema. Ali po strogo lokalnim temama i konkretnim problemima lokalnih zajednica nemamo niš, zirou, nula bodova, samo fine skupe pamflete koji ignoriraju činjenice, ako ne računaš ulične tračeve, koji isto tak ne barataju činjenicama - nisu im dostupne, pa se stvaraju najfantastičnije priče. Toga ili nismo svjesni ili šutke pristajemo na takvo stanje? Ima i taj neki zagorski portal (govorim o Zagorju, pretpostavljam da je svagdje slično), nemam pojma tko ga financira, ali tam je isto sve tak ušminkano, da sam čak naletila na naslov, tipa: Još jedna velika investicija u Zagorju - misli se privatna investicija, iako ja nikakvih velikih investicija ne vidim. Kaj sam ćorava? Mislila sam nekaj komentirati, ali ne isplati se kvariti idilu. Imamo naravno ove beskonačne javne investicije iz poreznih novaca u rekonstrukciji cesta i komunalija diljem Zagorja - o onom kaj se krije iza kulise tih radova, a očito se nekaj krihe, nigdje ni slova iako ja kao totalni laik iz šuba mogu ispaliti nekoliko stvari gdje se krše zakoni, prometni, zaštite na radu... Dovoljno je već reći da je smisao prometnih propisa u dijelu zakonske regulacije izvođenja radova na prometnicama, taj da se radovi na prometnici imaju izvesti u najkraćem mogućem roku. Ako nemaš dovoljno novaca, ne gradiš. Ili radiš etapno. Prije započinjanja jedne etape, dovršiš prethodnu. Što je gradnja dulja, to je skuplja. Pa to je naša lova! Čekamo da nam sve razotkrije Državna revizija? Ali Državna revizija otkriva prvenstveno financijske nezakonitosti, ne i svrhovitost. Svrhovitost lokalne uprave i investicija, trebala bi biti pod kontrolom građana. Nikog ne zanima čiji smo mi to taoci i zakaj, u tom rovarenju po cestama i prašini kojoj se ne nazire kraj? Mislim da je stvar u tome kaj smo mala zajednica, a onda i u lovi. Novinara fala budi dragomu Bogu na nenormalnom obrazovnom sistemu, ima više nego ikad i više nego je ikome potrebno. Možda među nekima od njih postoji razmišljanje, ono, jedan ili dva broja novina koje bi recimo imale istraživački pristup lokalnim temama, razgolićavanje istine, guranje nosa u općinske i gradske poslovne knjige i zamjeravanje lokalnim moćnicima, bila bi pravi bum, a nakon toga ponestalo bi interesa, previše ljudi bi se razotrkilo u mutnim poslovima (tak logično da je u malim zajednicama umreženo u mutne poslove razmjerno više ljudi nego u većim gradovima) i nadalje možeš računati samo s gubicima, interes bi splasnul, ima tu lijepa doza nedostatka samopoštovanja, provincijalizma, nesvjesna i duboko ukorijenjena, po kojoj smo dresirani samo davati i davati i niš ne pitati, ma još davno od prije socijalizma, još od Franje Tahija je taj mentalitet. Plus kaj si se vjerojatno već zamjeril susjedu koji je načelnik općine, stricu koji ima građevinsku firmu i teci koja je računovotkinja i vodi jednima i drugima poslovne knjige, na vlastitu muku sigurno, a na vlastitu korist možda da, možda ne. Kaj veliš, obilaze općine i nude svoje usluge uljepšavanja? Koliko li plaćaju, koliko košta relativno uspješni laganica biznis, obraz, mir pri hiži i netalasanje (ili bi se hrvatski reklo nevaljanje)?