Blogosfera Neosocijalizam

Republika Irska - od ekonomskog nacionalizma do dolaska Hrvata

Objava 22. siječnja 2017. 2 komentara 950 prikaza
Irska
Irska
Irska

Otkako je Republika Irska  2013. dopustila slobodno zapošljavanje radne snage iz Hrvatske, a prema podacima njihove socijalne službe koja izdaje PPS broj i koji svatko mora izvaditi, u tu je zemlju emigriralo 10 500 naših sugrađana. Kako se uglavnom radi o mlađoj generaciji, dobitak za Irsku je velik, za našu zemlju gubitak je nenadoknadiv.

Znamo da su u pitanju egzistencijalni motivi, gotovo očaj, jer u Hrvatskoj su pozicije zauzete i za mlađu generaciju ima jako malo mjesta. Pogotovo u onim predjelima koji se prema državnim planovima trebaju posvetiti isključivo poljoprivrednoj proizvodnji. Neuspjeh državnih planova, kao zakonom spojnih posuda, uspjeh je u korist Republike Irske. Iz vizure te zemlje naši političari zaslužili su irska državna odlikovanja za odanost i upornost.

Hrvatsku povijest nije mazila, no prema Irskoj je bila nemilosrdna. Ratovi, sukobi, borba za nezavisnost… Možda je najpoznatije razdoblje irske povijesti ono velike gladi, koje je trajalo od 1845. do 1850. godine, kada je iz Irske iselilo milijun ljudi i još ih toliko umrlo. Sve u svemu, procjenjuje se da je od 1700. Irsku zauvijek napustilo 9 do 10 milijuna stanovnika. U tome se nalazi odgovor zašto preko 10% građana Sjedinjenih Država smatra da ima irske korijene.

Jedan od valova iseljavanja dogodio se i pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Tada je iz Irske emigriralo više od 400 000 građana. Zbivalo se to u okrilju ekonomskog nacionalizma*, kojim se najpreciznije može opisati tadašnji ekonomski protekcionistički i neslobodni okvir gospodarskih politika, a koji je veoma sličan onome što uporno parazitira u ovoj našoj zemlji, a proteklih je dana doživio snažan izboj u vidu nauma podržavljenja jedne privatizirane kompanije. Međutim, Irska se nije još dublje zakopala. Krajem pedesetih nad emocijama je prevladao razum i priznalo se da ekonomski nacionalizam vodi u propast i da ih iz problema nema što drugo izvući nego mehanizmi slobodne trgovine i slobodnog tržišta. Danas bi se te reforme zvale neoliberalnim. (Kod nas je riječ neoliberalno neka vrsta kletve i prostačenja: ispričavam se što je spominjem, ali tako stoje stvari.)

Kako bilo, te su reforme Irce vinule u nama nevjerojatne visine. Donijele su rast ekonomije i porast stanovništva od 15% u sedamdesetima. Ali, država kao država, nikada se ne da samo tako - državni sektor je uspio nabujati do trećine sveukupne radne snage, što je u osamdesetima Ircima ponovno donijelo probleme: stagnaciju, nezaposlenost, proračunske deficite i porast javnog duga. I oni ponovno kreću u susret tržištu - režu poreze, smanjuju državnu potrošnju, olakšavaju poslovanje. Intel je već 1989. investirao u Irsku. Slijedili su Microsoft i Google. 1993. bili su 21. na svijetu gledajući BDP,  2002. četvrti. Pokušajte se sjetiti neke protržišne reforme u RH u tom vremenu. Nema je, kao ni nakon toga sve do danas. Ekonomske reforme koje se trenutačno predlažu i prikazuju kao sudbonosne, a uglavnom se tiču sistematskih pregleda radnika, doista vrijeđaju inteligenciju: u svemu profitiraju samo sindikati, koje mediji izguraju kao velike zaštitnike radnog naroda, pa budu još mrvicu jači i spremniji u borbi za status quo.

Irska je bila praktički prva zemlja koju je zahvatila kriza 2008. Preživjeli su je zahvaljujući stezanju remena, suprotno galami s lijevog političkog spektra koji zagovara državnu potrošnju kao put izlaska iz krize.

Nije u toj zemlji baš sve po slobodarskom ukusu: Irska nije cijepljena od tripartitnog korporativizma, minimalnih plaća, politika države blagostanja… Ali sve to je ne priječi da po ekonomskim slobodama danas bude rangirana kao 8. zemlja svijeta, da ima izvoz u vrijednosti od 123 milijarde dolara, a kreditni rejting u izvrsnom investicijskom A razredu. Hrvatska se po ekonomskim slobodama nalazi na 103. mjestu, između Ugande i Burkine Faso (nije šala, na ovom linku možete provjeriti), izvoz je oko 15 milijardi dolara, a kreditni rejting u smeću.

Nije teško odgovoriti da li ekonomski nacionalizam ima ikakve šanse oporaviti Hrvatsku i natjerati Irce da dolaze k nama. Imalo razumnom čovjeku je jasno što treba raditi. Unatoč najavama da će 2017. biti godina poduzetništva, istinskih i razumnih pomaka nema na vidiku. Porezna reforma nakon koje država ima na raspolaganju više novca nego prije nje baš i ne ulijeva neku nadu. Ova zemlja će se i dalje gušiti u ekonomskom nacionalizmu i globalno bivati sve nekonkurentnija. Prodaja kofera očito se neće smanjiti.

*Ekonomski nacionalizam podrazumijeva državnu kontrolu nad ekonomijom, radnom snagom i procesom formiranja kapitala, što najčešće uključuje tarife, takse, porezne preraspodjele od uspješnih prema neuspješnima, restrikcije, posvemašnji intervencionizam, planiranje itd. Ekonomski nacionalizam "štiti" nacionalnu ekonomiju od globalizacije i slobodnog tržišta te umanjuje njezinu efikasnost, konkurentnost, povećava nezaposlenost, potiče korupciju, nepotizam i jača ortački kapitalizam.

  • robert.dujmovic73:

    Kazu da u državnim službama svako drugo radno mjesto je zauzeto za sljedeca tri narastaja!

  • slaven zadravec:

    Nadam se da su naši zagovaratelji trumpovske politike tj ekonomskog nacionalizma svjesni da je on moguć i u turizmu.